Avioni od papira

četrdeset tri - || do zadnjeg detalja ||

Noah je znojnih ruku stiskao rubove svoje jakne, nijemo promatrajući pokrete Benovih usana koje su oblikovale riječi za koje je mislio da postoje samo u filmovima, da su nestvarne, da je ovo bio samo suludi plod njegove mašte čiji je uzrok bila iscrpljenost koja se uvukla duboko u njegovo biće. Liv je izgledala kao da je sav život bio isisan iz nje dok je lomila prste u krilu, trenutno previše šokirana da bi složila smislenu rečenicu.

Hyeok im da utješan osmijeh, više da ih smiri nego da ih uvjeri da su imali plan koji bi ih sve mogao spasiti. Jer, koliko god on u to polagao nadu, znao je da je vjerojatnost da svi budu dobro bila mala. "Tu vi uskačete."

"Kako to misliš, uskačemo?" Liv okrene glavu prema mladiću za volanom tolikom brzinom da se Noah trgne na sjedištu. "Vas dvojica mislite da se tek tako možete pojaviti ovdje, na nas baciti bombu informacija za koje nismo uopće bili spremni, samo da nam kažete da smo Noah i ja dio svega toga i da-"

"Kao prvo", Ben podigne ruku da ju prekine. Liv zatvori usta, još uvijek toliko bijesna da je mogla razbiti vrata kombija da je to željela. Noah jedva da je probavio sve što je saznao, stoga je, umjesto da iskaljuje frustracije na osobe oko sebe, zapravo pokušao razumjeti zašto su bili ovdje. Ben ih oboje oprezno pogleda, zahvalan što je barem jedno od njih bilo voljno surađivati. "vas dvoje ste u bliskom odnosu sa Sebastianom, što vas stavlja u opasnost bez obzira na vaš status u ovoj situaciji."

"Pa ste zato mislili da ćemo biti sigurniji ako se još više uvučemo u sve to?" Liv odmahne glavom i nasloni se na sjedište, ruku prekriženih na grudima. "Kao da možemo nešto učiniti."

"Zapravo, ovaj mladi dečko pored tebe je pomagao bez da je toga bio svjestan", Hyeok se šarmantno nasmije i ruku uperi prema Noahu koji na trenutak zbunjeno izvije obrvu. "ma daj, Keith ti je već rekao neke stvari."

Noah kimne glavom u njegovom smjeru, pokušavajući složiti kockice u glavi ne bi li dobio smislenu sliku svega što je sada saznao. Keith mu je obećao da će mu pomoći, da će mu dopustiti da vidi Sebastiana i da će s njima biti sve dobro. Mada, kako je vrijeme prolazilo, sve je manje vjerovao u to. Doduše, nikada si nije dopustio vjerovati da je njegov udio u svemu tome zapravo vodio nečemu. "Ima li to veze s tim što sam planer utakmica?"

"Ukoliko već imaš siguran datum za utakmicu u Sheffieldu, onda da", Ben ga prekine i pogleda ga s takvom nadom u očima da se Noah zapita točno koliko je taj njegov čin bio važan, ako ne i ključan za njihovu situaciju.

"Jedna je utakmica planirana za petak", Noah je imao osjećaj kao da će iskočiti iz svoje kože kada je promatrao izraze lica na dvojici muškaraca u prednjim sjedalima. Obojica se pogledaju i osmjehnu toliko vedro da se na trenutak u potpunosti izgubi u njihovoj veličini. Barem su stvarali iluziju sretnog vremena.

"Imam dobre vijesti za vas dvoje", Noah je bio siguran da je Hyeok sada zvučao poput kakvog trinaestogodišnjaka. "u petak ćete moći vidjeti Sebastiana."

Liv se trgne i počne ih napadati pitanjima koja nisu imala veze s planom u koji je bila upletena iako su joj već tri puta ponovili što joj je činiti, ali se Noah usred tog razgovora jednostavno isključi. Nije pratio pokrete njihovih usana niti je pokušavao izvući informacije iz Hyeoka koji je bio raspoložen za razgovor, nego je samo zurio u pokrete njihovih ruku, odsjaj u očima i način na koji su se obojica odnosili prema njima. Vrijeme kao da je stalo, samo za njega, samo da se sebično povuče u sebe i prisjeti se svega što je priželjkivao od trenutka kada se rastao od Sebastiana onog tmurnog dana pred bolnicom. Ruke koje je do sada držao na koljenima blago skupi i počne gužvati traperice, duboko udišući zrak u pluća. Danas je ponedjeljak. 

Vidjet će ga za svega par dana.

Ta ga pomisao vrati natrag u život, tjera ga da se bori cijelim svojim bićem. Da ne odustaje. "Znači, za vrijeme poluvremena nas dvoje izlazimo iz stadiona?"