SOLIS ET LUNAM (Sunce i Mjesec)
-Fantasy/vampire/wolf-
PRVA PRIČA SERIJALA O NADNARAVNIMA
Da bi sebe i svoje prijatelje oslobodio ropstva Sitis mora vampirskoj kraljici Rele donijeti srca dvaju vukodlaka. Kada s teškom mukom uspije riješiti zadatak...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
✿.｡.:* ☆:* 𝐿𝓊𝒸𝑒𝓂 .:**:.☆*.:｡.✿
Najednom sam stala. Kao da mi se vid vratio. Stajala sam na obali rijeke. Čovječe što se dogodilo? Priđem i u mjesečinom obasjanoj vodi ugledam odraz bijele vučice. Moje me oči gledaju iz tog tijela. Ovo je tako čudno. Kako sam uopće došla dovde? Ne sjećam se. Sjećam se da mi je mjesečev kamen spržio kožu. Sjećam se svog prodornog vriska, i dalje je sve crno. O, moj bože Sitis! Jesam li mu što učinila? Jesam li ga povrijedila? Nadam se da se sklonio na sigurno. Ovo je strašno.
- Ali jebote, bijela je. - čujem glasove iza sebe.
- Ne mora da znači, šta se odmah uzbuđuješ! - okrenem se i ugledam dva sivo - bijela vuka kako stoje pokraj tankog drveta.
- Ja... Ja vas čujem - kažem. Kažem? Ne, to sam mislila - čovječe što je ovo? Govorim, a ne govorim.
- Naravno da si nas čula, nije da smo baš šaputali.
- Ali kako je moguće da razgovarate. Mi razgovaramo?
- 'Si ti nešt' uzela djevojko? Gle'j me, ha , ček da vidim - jedan od njih mi priđe sasvim blizu i zverla mi u oči. - Ne, ovdje'j sve ok. Baš lijepi primjerci okica. Ha, šta ne misliš tak'? - okrene se prema drugom.
- Oprosti mom bratu na gluposti. Nije on kriv što je rođen glup - i onaj drugi je priđe. - Ja sam Sangius, ovaj tupan ovdje je moj brat blizanac Metus.
- Ja, ovaj... Zovem se Lucem - promrmljam još uvijek ne shvaćajući kako komuniciramo.
- Lucem? - upita Metus - To dođe nešto kao Svjetlo, je l'?
- Da, moje ime znači Svjetlost, a tvoje, ako se ne varam Strah?
- Upravo tako. Ja sam ti strah i trepet , mala. - Sangius okrene očima i zavrti glavom.
- A seronje, Božice mi mjeseca.
- Hoćete mi objasniti kako je moguće da mi razgovaramo? - upitam.
- Čini se da si nova ovdje, Lucem.
- Da, jesam. Ovo je moja prva promjena.
- Oho - ho, novajlija. Nije ni čudo što si tak zblebana - Metus mi opet priđe. - Čuj, Bjelka, niš' se ti ne brini. Mi ćemo ti sve objasnit'. I upoznat' ćemo te sa ekipom. Zar ne pametnjakoviću? - okrene se prema bratu
- Ne kenjaj, Metus. Pitala si kako komuniciramo? Pa to je vrlo jednostavno. Vukovi su telepati. Razumiješ? Komuniciramo mislima. Neki od nas mogu u ljudskom obliku čuti tuđe misli, osjetiti tuđe osjećaje i tak'. Imaš nešt' od toga?
- Da, ja... Da, osjećam. Ma, nije važno. Znači telepatija. - to je dobro znati - Ok, sada mi je malo jasnije. Još samo da se sjetim kako sam došla dovde.
