SOLIS ET LUNAM (Sunce i Mjesec)
-Fantasy/vampire/wolf-
PRVA PRIČA SERIJALA O NADNARAVNIMA
Da bi sebe i svoje prijatelje oslobodio ropstva Sitis mora vampirskoj kraljici Rele donijeti srca dvaju vukodlaka. Kada s teškom mukom uspije riješiti zadatak...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
¤°'✿.｡.:* 𝒮𝒾𝓉𝒾𝓈 *.:｡.✿'°¤,
Došao sam kući. Okupao se, pogledao film. Uzvrpoljio se jer sve mi je bilo čudno. Nisam trebao biti ovdje. Trebao sam biti u šumi i čekati Lucem cijelu noć, ali potjerala me. Zbog moje sigurnosti. Morao sam čekati da zora zarudi. Onda ću se prebaciti tamo.
Legnem na njen krevet i udahnem miris vanilija. Pluća mi se dižu i spuštaju u blagom ritmu, osjećajući Lucem svuda oko sebe. Osjećam se opuštenim kako dugo nisam i shvatim da me san stiže.
♡✶✶ Metus ♡✶✶
Jeste i prizor, mjeseca mu žutoga. Zlatokosa djeva spava prekrivena, lica spokojnog, ne mareći za sunčeve zrake. Onaj majmun pored nje je naravno blago meni, k'o od majke rođen. I spava kao top. Jebote, kak' se to dogodilo? Uzmem njegovu odjeću i zavitlam mu je u glavu.
- Ustaj budaletino! Zar želiš da te bajna djeva vidi tako gologuzog? Vjeruj mi i nisi baš neki prizor. - šokirano otvori oči.
- Šššš... - kaže i zgrabi odjeću. - Šuti idiote, probudićeš ju . - skoči na noge i sakrije se iza drveta. Brzinom svjetla navuče traperice, ali majicu ne stigne.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Lucem se promeškolji i lagano otvori oči. Brzo zatrepće kada shvati da je zora zatekla uspavanu.
- Oh, zaboga! - skvike. Sangius se ukoči držeći majicu u rukama, a mene je tak' briga, ja sam obučen pa pođem djevojci poželjeti dobro jutro. Malo se pridigne i ogrne prekrivačem.
- Sitis? - pozove ga.
- Oh, zaboga, ne. - kažem i priđem, ona se okrene. - Dobro jutro spavalice. Kak' si pajkila?
- Metus? - pogleda me tim ljubičastim očima. Kimnem. - O čovječe, zaspala sam! - sjedne i zategne prekrivač oko tijela. Sangius izađe onako zbleban iza drveta, još uvijek držeći majicu u rukama.
- Bok Lucem! - lagano priđe i konačno se sjeti obući.
- Sangius? - zaškilji - Sangius! - vikne i skoči na noge - Što? Što se dogodilo, gdje je Sitis?
