Potraži Me - drugi dio serijala Plamen

Aleksandra

Rađalo se nešto novo i veliko u ovim malim trenutcima izolovanosti od ostatka svijeta. Rađala se nova nada u svjetliju i ljepšu budućnost iako je protkana nitima nesigurnosti duboko je puštala svoje korijenje u neostvarene želje i ljubav. Nada je ono što na drži i tjera da idemo naprijed, da želimo više i još i da uvijek imamo nešto u šta bi trebali gledati ako idemo naprijed. Nadati se znači vjerovati. Nada i vjera su povezane i kroje ono treće najvažnije, ljubav. Jeste da je i dalje mala ali postoji, tu je i čeka, samo da li će d acvjeta ili vene...

Obgrljena snažnim Stefanovim rukama,omamljena njegovim mirisom i opijena tim punim usnama izgubila sam se negdje s ovog svijeta. Stan u koji sam zakoračila je nestao i samo sam ostala svesna krupnog mišićavog tiela koje je pritiskalo moje obline i tražilo da budem pitoma i krotka, a ne uplašena i spremna za bijeg. Nesvjesno sam tonula dublje i opuštala se više nego što je trebalo uživajući u osjećaju blizine koji me je tako jako poplavio. Bilo je opijajuće i opuštajuće istovremeno, ali i razarajuće. Bilo je nešto veće među nama htjela ja to priznati ili ne. Stefan je u sebi imao srce koje voli i dušu koja je blistala od dobrote, privlačio me samom svojom dobrotom.

,,Stefane, navratila sam samo da ti kažem to i idem sad. Moram se vratiti kući'' tamo me čeka neko ko mi je veoma važan i ne želim da primjeti koliko zapravo nisam prisutna u zadnje vrijeme. Desilo se mnogo toga, ali Mihajlo je i dalje centar mog svijeta.

,, Nadao sam se da ću te bar izvesti na večeru. Voleo bi da krenemo malim koracima da bi nam veliki bili lakši'' kako u njemu ranije nisam vidjela sve ovo? Kako nisammogla da razmišljam drugačije kad je trebalo? Da li sam sama kriva za svoju sudbinu i sve što mi se desilo ili je tu i Vedranov udio?

,,Moram prvo da nazovem nekog kući da ću malo da kasnim. Pa posle toga možemo na večeru, ako želiš'' ne znam zašto, ali i sama želim da provedem mnogo više vrenema s njim. Možda je to zato što smo naš odnos ograničili na određeno vrijeme pa sad želim da maksimalno iskoristim to što mi se nudi. Ja sam taj odnos ograničila, jer kad dođe do kraja lakše ćemo da podnesemo to. Svjesna sam ako ovo ne uspije daa ću izgubiti mnogo, ali veći je problem kako se prilagoditi ako stvari ostanu ovakve kakve jesu i postanu još bolje?

,, Važi'' ostavio me samu na kratko i nazvala sam Anđelu. Sestra mi je najbolja prijateljica  mislim da neće trenutno puno da zapitkuje, ali će da razumije. Znam da ću joj posle morati dati neke odgovore.

Javila se skoro odmah i rekla sam joj da ću se zadržati duže od planiranog i da pripazi malo naMišu. Nije puno zapitkivala kao što sam i mislila ali je rekla da joj dugujem razgovor. Naravno, ja sam ta koja je uvijek bilaa uz nju i kad je trebalo i kad nije. Povezane smo jednostavno tako da smo jedna drugoj uvijek podrška i sve ono što nam treba. Anđela je sestra koju sam samo mogla da poželim. Hvala Bogu na njoj. Nakon što sam završila vratila sam telefon u đžep i nedugo zatim Stefan se pojavio pored kauča spreman za polazak.

Traperice na njemu su tamno plave a crna majica mu je pripijena uz izvajano tijelo. Ako išta mogu da kažem za njega to je da je zgodan do bola, a njegova tetovaža je samo bonus svemu tome. To su crni tragovi koji formiraju neku neodređenu figuru preko skoro cijele ruke, lijepo je oblikovana i nestaje ispod rukava njegove majice na sredini bicepsa. Buntovnik i zavodnik u paketu, a sve to dobijam samo ja. Stvarno sam srećnica.

,, Kad me tako posmatraš stvarno mi svašta pada na pamet. Bar ti se dopada ono što vidiš inače ne bi gledala, zar ne'' priđe mi i sagne se iznad mene tako da sam ponovo u njegovoj milosti. Gleda me u oči kao da traži nešto u njima, spušta glavu niže i stapa usne s mojima. Ponovo mu se predajem, sa mnogo manje straha, ali mnogo više potrebe, Trebaju mi te usne da me ljube i ruke da me dodiruju, osjećam se tako posebno i ženstveno. Jezici su nam se nemilosrdno borili strast se povećavala i prijetila da eksplodira, a njegovo tijelo je pritisnulo moje. Dugo se nisam osjetila ovako poželjnom niti sam imala ovoliku potrebu da budem posjedovana kao sad. Sama sam sebi uskratila užitak koji bi mi mogao podariti muški dodir i ovo sad mi je odjednom previše. Stefan je smještem među moje noge i hvala bogu na sloju odjeće koji nam je jedina prepreka u ovom momentu, kao i njegova čelična volja da ne ide do kraja jer bi ja pristala sigurno. Ne treba mu mnogo da bi se u njegovim rukama osjećala kao žena.