Potraži Me - drugi dio serijala Plamen

21. Aleksandra

Šta je dva dana u njegovom društvu kad sam bila mjesecima bez njegove blizine? Znam isto tako da ne može ostati duže pa kako se noć spustila i nakon današnjeg dana provedenig vani s njima,  voljela bih da imam moć zamrznuti vrijeme i ostaviti nas u ovom trenutcima u kojima smo bitni samo mi, bez obaziranja na probleme sa kojim se moramo suočiti. 

Znam kako je živjeti sa njim,  znam i kako  je živjeti bez njega i bez obzira na sve ja nisam spremna na drugu opciju jer mi se ne sviđa praznina koja me guši kad ga nema.  Zapravo nije to samo praznina nego preživljavanje i duše i  tijela  koji vape za njegovom blizinom,  njegovom toplinom i njegovom ljubavlju koja me preplavljuje tako da imam osjećaj plutanja i njoj i sigurnosti u svemu tome.  Kad je tu,  cijeli svijet je moj,  osjećam se nepobjedivo i moćno, srećno i ispunjeno. 

Svo slobodno vrijeme po danu je posvetio Mihajlu, a uveče kad on zaspi bi bio pored mene pokazujući mi koliko sam mu bitna.  Nismo vodili ljubav tijelima nego srcima,  dodirima i blizinom.  Na tom većem nivou povezanosti s njim znala sam da bih pristala na bilo šta u koliko to bude tražio ali nije. 

I večeras dok sjedim pored njega,  ušuškana na njegovom ramenu, plutajući negdje između stvarnosti i sna osjećam samo njega. 

Potreba za njim postaje neopisivo velika I znam da ni u snu neće preći granicu koji je sebi zacrtao zato što je dijete tu.  Ćutimo oboje dok on odsutno šara po mom ramenu prstima i šalje trnce niz moju kičmu a napetost u stomak postaje neopisivo,  a ja razdražena i na svaki dodir osjetljiva.

“Ne želim da odeš” na kraju kažem.

“Ni ja ne želim.  Ali moram” znam da mora. Ova zona je konforna za mene gdje se ne bojim ničega i dišem slobodno ali tu nema njega koji me čini živom. 

“Hoćeš li se vratiti? “
“Želiš li da se vratim? “
“Više nego što to sebi smijem priznati... “ njegove usne su dotakle moje i želim da vječno ostani spojene tako. 
Ruke su krenule da lutaju po meni,  ali ni sama se nisam suzdržavala. Htjela sam da ga dodirujem što je više moguće odjednom i samo sam mu svukla majicu preko glave. Umjesto da stane podigao me sa kauča i prenijeo u svoju sobu pokalo me spustivši na krevet. Svukao je moju majicu baš kao i ja njegovu i naslonio dornji dio tijela na mene.  Koža mu je vrela,  a dlačice na grudima su škakljale taman toliko da mi bude dobro. 
Nizao je poljupce niz moj vrat, ostavljajući vlažan trag na koži i uživala sam u njegovim dodirima više nego ikad ranije. 

“Ne mogu voditi ljubav s tobom,  ali mogu te dirati i natjerati te da se raspadneš od tih dodira.  Ne moram te uzeti tjelesno da bi ti pokazao to” vodiće ljubav sa mnom na svoj način i znam da ću obožavati to i jesam. 

Znao je gdje me dotaknuti da bi poludjela i kad mi uzeti usne i progutati krik zadovoljstva dok sam pucala u ekstazi.  Još više od svega mi se  dopalo to što je  i dalje bio obučen, a ja totalno izložena.  I opet je pokazao  koliko mogu da mu vjerujem i kad ne razmišljam čisto svojim glavom on to radi za oboje.

Srce u grudima mi je bubnjalo ali mi je prijala njegova težina na meni.  Mrsio mi je kosu i mazio mi svaki centimetar gole kože. Polako sam mu prstima šarala po leđima i on je zadovoljno mumljao.   Imali smo nešto što ne ostvaruje svaki dan i samo po neki srećnik ima priliku da ostvari tako nešto.  Drago mi je što sam među rijetkima koji imaju tu privilegiju.

Stefana je lako voljeti a on snagom svoje volje može da ulike sigurnost koji toliko trebamo pokazujući kako samo strpljenje,  čekanje i nada utiču na sudbinu.  On je imao strpljenje za nas oboje,  gajio nade godinama unazad i sanjao snove za oboje.  Nisam trebala da mu to oduzmem samo zato što sam se uplašila. Ovaj put nemamo namjeru da se sklonim nego da prigrlim to što mi nudi i zakoeačim u našu budućnost.