Potraži Me - drugi dio serijala Plamen

14. Stefan

Svakako bih otišao kod nje i da sam radio cijeli dan.  Darko će da me mijenjati danas tako što će da preuzme narudžbe u slučaju da ih bude još.  Dva je posle podne i želio sam piknik negdje u prirodi za nas tako da je pored izvora savršeno mjesto.  Nisam nekakav kuhar,  ali pekara ima sve šti mi trebao a i prodavnica.  Vrijeme je lijepo i planiram ga iskoristiti maksimalno.  Trebala nam malo zajedničkog vremena jer će oni u nedelju da odu i ko zna kad ćemo se vidjeti opet.  Iako Aleks razmišlja o mogućem povratku nekako imam osjećaj da će to da potraje i da ćemo se načekati.  Njoj malo trebao da posumnja u sebe a Zorka je sinoć napravila veliko sranje.  Nisam imao pojma šta je rekla i kako,  ali  mi je digla živac na brzinu. Malo sam joj i rekao s obzirom koliko je zaslužila.  Uvijek je bila zlo da ne trebam veče,  čak je ni moj otac nije volio. 

Nikako nisam mogao da shvatim ljude koji su više voljeli tuđi život nego svoj,  više brinuli o tuđum problemima nego o svojom,  više znati o tuđoj kući nego o svojoj.  Šta imaju od spletarenja i uništavanja tuđih života?  Misim  da je to bolest i to takva da trebao doktora.

Na takav način su uništeni mnogi životi, započete mnoge svađe, uništene ljubavi i izotvarane rane bez lijeka. Valjda je to prokletstvo malih mijesta.  Koliko god bila lijepa nosula su crtu zla u sebi kao što je najljepše polje čita narušavao korov. I to zlo je Imali duboko korijenje i rasprostranjeno,  a jezici koji su pljuvali su bili otrov u sjeme u isto vrijeme. Nekad je moja  baka govorila: “Sine,  ni devetera vrata od livenog gvožđa nisu teška za zatvoriti k’o jedna zlobna usta. “
Tada to nisam shvatao,  ali sad znam.  Ja se ni u ludilu ne planiram svađati sa bilo kim,  ali sam oduvijek bio bio dobar u tjeranju inata.  U inat onakvima kao Zorka ću pokazivati koliko je volim i u inat svima ostalima ću je voljeti bez granica.

Prije tri sam već bio u selu i spuštao se kroz šumarak do Mihajlovića.  Znam da je umorna od svakodnevnog obilaženja Anđele u bolnici i obaveza s kojima se nosi zato i ne zahtjevam da ide sa mnom,  ali tako je teško kontrolisati se pored nje i biti suzdržan.  Ne bih joj nikad uradio ništa na žao,  ali moraću je večeras pivesti sa sobom i vratiti tek ujutru. Neću se za tako malo vremena moći zasititi njene blizine i njenog tijela,  ničeg što je povezano sa njom.  Mislim da to ne bih mogao izvesti ni da je cijelo vrijeme pored mene.
Dočekala me ispred kuće zajedno sa Mišom i Dragicom, a kafa je bila svježe kuhana. 

“Zdravo.  Kako ste” pružim ruku Dragicu a nju zagrlim oko ramena i poljubim u kosu,  a Mišo stoji par koraka dalje s kačketom koji sam mu kupio juče i gledao nas.

“Zdravo Stefane.  Stižeš na vrijeme za kafu” osmjehnem se starici i čučnem pa skupim ruku u pesnicu i pružim prema Miši.  I on uradi isto i potrča prema meni.
“Gdje si drug? “ podignem ga i okrenem mu kačket naopako.

“Nisi donijeo ključ za moj bicikl?  Trebali smo ga popraviti. Obećao si” trunaesticu imam u alatu koji mi je u gepeku.

“Nisam zaboravio.  Čim popijem kafu sa damama,  bacimo se na posao. Uvijek su žene ispred drugih obaveza.  Shvatićeš to kad porasteš” namignem mu i spustim ga na tlo pa sjednem za sto.

“Meni nisu.  Prvo bicikl” svi smo se smijali.

“Pitaću te za deset godina isto.  Baš me  zanima šta ćeš mi reći” on je nešto promrmljo na švabskom i ništa ga iskreno nisam shvatio. “Šta je rekao”

“Rekao ti je da ništa ne shvaćaš” pa vjerujem da mu je sad na pameti samo bicikl.

Ćaskanje uz kafu sa ženama mi nije baš jača strana ali mi se svidjelo.  Rijetko kad sam imao ovako ležeran razgovor sa ženama. 
Nekako kad sagledam sve ovo Aleks je sve što sam ikad želio i prije ovog perioda sam živio samo da bi se pripremio na ovo sad i opet nisam spreman. Sve s njom je drugačije,  daleko iznad očekivanog i nevjerovatno.  Bio sam sa ženama koje su zahtijevale od mene i vrijeme i pažnju i darove,  jako dobro znam razliku između takve sorte i Aleksandre.  Srcema sam joj vijeran oduvijek a tijelo je pripadalo drugima.  To ne mogu poreći.  Prošlosti ni jedno ne možemo promjeniti ali možemo je odcijepiti od sebe i nastaviti zajedno graditi ljepše sutra koje će zasjeniti ružno od ranije.