Pjesme za nastavak(ako vam ne smeta..):
Fun-Some nights(Christina Grimmie version-The Voice)
Drake-Hold on,we're going home(Christina Grimmie version-The Voice)
Chapter 31
“Ajde Rox,tvoj red.”,rekao mi je Harry tiho na uho kada je očito došao moj red da držim govor.Ne znam zašto se drže govori na sahranama,ali dobro.Lagano sam mu pustila ruku I krenula prema lijesu.Kao što sam I predpostavila svi su bili u crnom mada nas nije bilo mnogo.Samova obitelj,naše društvo I mi.
Par suza je skliznulo niz moje lice prije nego što sam ih obrisala I krenula pričati.
“Kao što znate,Sam I ja smo bili veoma bliski.Kao brat I sestra.Živjeli smo zajedno prije moje nezgode,ali iako sam se odsesila ostali smo u kontaktu.”,kad sam pomenula onu nesreću,Harry se malo prokomešao i prekrižio ruke.”Imali smo stvarno prelijepih trenutaka zajedno.Kada se sjetim svih onih utrka,pa bježanja I svih stvari koje smo radili zajedno sa našim društvom,osjećam se nekako krivom.Ne znam zašto,ali je tako.Sve što smo imali su sada uspomene I sjećanja na….”,nisam završila do kraja,jer su mi se suze počele opet spuštati niz topple obraze pa sam podigla pogled sa lijesa ka daljini kako bi ih obrisala rukavom.Nisam ni slutila šta me tamo čeka.Tamo,nedaleko od nas,sa velikim pobjedničkim osmijehom stajao je Robert,prekriženih ruku na prsima.Počeo se lagano prbližavati dok je držao kontakt očima sa mojim.Kako se usuđuje?Sam je došao ovdje,ali ću ga ja otjerati.I ne,ne mislim na kuću nego bolnicu.Lagano sam iz đepa izvukla svoj metalni srebrni bokser I sakrivena iza smeđeg lijesa ga stavila na desnu ruku.Niko nije shvaćao šta se dešava dok nisu usmjerili pogled ka smijeru u kojem ja gledam.Svi su odjednom imali zastrašujuće poglede prvo ka njemu pa prema meni.Suze su odjednom prestale,a oči su mi se sada napunile mržnjom I bijesnom.Niko nije vidjeo bokser na ruci tako da sam bila u maloj prednosti jer bi me sigurno zaustavili.
Zaobišla sam lijes I krenula u njegovom smijeru.Svi pogledi su me pratili.Što sam bila bliže sve sam više ubrzavala.”Roxana,stani!”,čula sam u pozadini Harryjev glas I krajičkom oka vidjela kako se gura između ljudi da bi došao do mene.Već sam dosta odmakla tako da neće tako brzo doći do mene.Okolo mene su se I nadgrobni spomenici počeli plašiti.Kad sam bijesna mogu svašta uraditi.
“Proklet bio!”,viknula sam na Roberta I snažno ga udarila bokserom u područje stomaka.Savio se bolno,ali nije ništa mogao učiniti.Znala sam gdje treba udariti.Sam me naučio I hvala mu na tome.Znala sam da će mi nekad zatrebati.Još jedan udarac u stomak I još jedan I tako sam ga udarala dok nisam osjetila nečije ruke na svom struku.Vukle su me dalje od njega,ali se nisam dala.Još jednom sam ga udarila bokserom u desnu stranu lica.
“Roxana,stani!Ubit ćeš ga.”,začula sam dubok glas.Harry.Nekako je uspio obmotati svoje ruke oko mog struka I dignuti me.Koprcala sam se I vikala da me pusti,ali nije htjeo.”Pusti me.Ubit ću ga.”
“Pustite je.”,rekao je meni nepoznati glas.Harry se okrenuo u tom smijeru kao I ja.Vidjeli smo kako 2 zaštitara idu ispred 2 policajca.Ha?
Harry me lagano pustio,a ja sam pogledala prema Robertu.Ležao je na podu dok mu je majica bila uprljana krvlju kao I ostatak odjeće.Neka.Tako mu I treba.
“Gospođice,ruke iza glave I spustite se na koljena.”,rekao je jedan I ja sam ga zbunjeno pogledala.
“Zašto?”,upitala sam.
“Učinite to.”,ponovio je drugi malo glasnije.Nisam se htjela pomaketi.Trebali bi voditi onog kretena na podu,a ne mene.
Vidjela sam da je izgubio strpljenje pa me uhvatio za podlaktice I gurnuo ka zemlji.”Hej,pustite me.”,rekla sam malo glasnije pokušavajući iskoprcati svoje ruke iz njegovih.Ništa.”Pustite je.”,čula sam Harryja koji je pokušao doći do mene,no nije uspio.Zaštitari su ga uhvatili I nisu ga puštali.
