Chapter 35
Ali,kako?Zar ona nema 17 godina?Tako nam je rekla.Pa slavili smo njen 17 rođendan.
Idiote,lagala te,javio se onaj odvratni glas u mojoj glavi koji u većini slučajeva ima pravo.Lagala me?Čekaj,nije samo mene nego I ostale.To znači da je sve bila laž.
Postajao sam sve bjesniji.Ne mogu vjerovati da nas je sve lagala.Kako je samo mogla?Možda je I ona nesreća bila namjerna kako bi nam se približila.Možda je sve ovo isplanirano od početka.Možda je neki tajni agent koji nas drži na oku stalno.
“Ma prestani Harry.”,sam sebi sam rekao I počeo živčano hodati gore-dolje po sobi.Šta sada?Moram je vidjeti.
Bijesno sam izašao iz sobe I krenuo ka njenoj.Naglo sam otvorio vrata I šta sam zatekao?Umjesto nje sam dočekao prazan krevet,uredno složen,I otvorena vrata njenog ormara.Otrčao sam tamo I video da nema više od pola njenih stvari.Nema ni stvari na njenom stolu niti u kupatilu.Otišla je.Praktički pobjegla.
Rodni list sam svo vrijeme nosio sa sobom I svako malo ga projeravao da nisam nešto krivo pročitao.Počeo sam lupati po vratila soba od ostalih.Jedno po jedno.
“Budite se odmah I dovlačite svoje dupe u kuhinju.Odmah!”,vikao sam koliko sam glasnije mogao i otišao do kuhinje.Papir sam ostavio na stolu I otišao napraviti kafu.Za par trenutaka su sišli I sjeli za stol.
“Šta je bilo da nas tako budiš I dovodiš ovdje?”,upitao je I dalje uspavan Louis I naslonio se na stolicu.
“Kafa?”,hladno sam upitao I svi su kimnuli glavom.Mogu vidjeti das u zbunjeni.
Sada su svi sjedili na svojim mjestima I pili kafu.”Šta je ovo?”,upitao je Liam I dignuo papir sa stola.
“Istina o njoj.”,odgovorio sam naslanjajući se na radnu površinu.”Lagala nas je svo vrijeme.Svo vrijeme.Sigurno je od početka htjela samo da se uvuče ovdje.Koji samo mi idoti.”,dodao sam I živčano prošao rukom kroz kosu.
“Čekaj,ima 21 godinu?”,upitao je zbunjeno Liam dok su ostali počeli kašljati jer su zagrcnuli kafom.
“ŠTA?”,u glas su svi rekli I počeli pregledati to sranje.
“Gdje je ona?”,upitao je Niall naglo gutajući.
“Pobjegla je.”,nakon ovoga dobio sam njihove ljute poglede.Znam kako je.
Roxana P.O.V.
Ustala sam I dalje umorna I pogledala se u ogledalo.Na što sam spala?Da lažem dečke čije sam povjerenje dobila u brzo vrijeme I onda im otkrijem istinu I poslije pobjegnem.Nisko od mene.Jako nisko.Prošla sam rukom kroz kosu I otišla do kupatila.Obavila sam higijenu I kosu svezala u neurednu punđu.Presvukla sam se u kratki sivi platneni šorc,crnu AC/DC majicu te na noge navukla svoje čupave papuče.Nije me briga kako izgledam.Ovdje sam kako bi saznala istinu o Samu,ali za uzvrat moram glumiti djevojku onom idiotu.Moj život je čisto sranje.
“Šta ima za jesti?”,upala sam im u kuhinju I krenula prema hladnjaku.Kuhinja je jako prostrana kao I ostale prostorije u ovoj kući.Hladnjak sa desne strane od vrata,na sredini veliki dugački stol za objedovanje,sa lijeve strane od vrata police,štednjak I ostale kuhinjske stvarčice.
Došla sam do hladnjaka I otvorila ga.
“Dobro jutro I tebi.”,sarkastično govori Dario I ja preokrećem očima.Da,sigurno je dobro…
Osjetila sam ruke na svom struku pa sam zatvorila hladnjak I okrenula se.Ispred je stajao neki visoki dečko crnih očiju I istobojne kose.Uopšte nije bio privlačan ili nešto.Možda zvuči drsko,ali ja volim biti iskrena.
