Izabrana-ZAVRŠENA

24. dio

Polako sam počela shvaćati što se događa. Uzeo je ključ iz brave te ga stavio u stražnji džep svojih traperica. Sagnuo se, i prije nego što sam se snašla svojim snažnim rukama me primio za vrat i naglo podigao i pribio uza zid.

-"sada ćeš, kada te već tvoj otac nije, naučiti da ne kopaš po tuđim stvarima"- još je jače stezao svoje ruke oko mog vrata. Psovala sam samu sebe što sam previše popila.

Pokušavala sam razabrati misli, no glavobolja i nedostatak zraka su me sprječavali u tome. Polagano mi se crnilo pred očima i imala sam osjećaj da gubim svijest. Ne! Ne smiješ si to dopustiti, saberi se!!! Govorila sam sama sebi. Bilo bi lakše da mogu udahnuti barem malo zraka. Skupila sam svu moguću snagu te ga koljenom lupila u sredinu. Počeo se grčiti te sam ga nogom gurnula prema ormariću u kojeg se zateturao, popiknuo i snažno lupio glavom te pao na pod, no ostao je pri svijesti. Vjerojatno mu se samo smračilo. Dobila sam na vremenu te sam potrčala ispod kreveta.

Izvukla sam mobitel iz džepa i krenula pisati poruku Ediju: Kat soba skroz ravno. Požurii!! Sjetila sam se svog noža te sam povukla nogu prema sebi, zavukla ruku u čizmu i nakon nekoliko sekundi mučenja sam ga uspjela izvući iz čizmice. Vidjela sam Ronija kako se već sabrao i kako se približava krevetu te sam razrađivala plan u glavi. Ne želim ga mrtvog. Samo ga moram okrznuti da ga malo usporim. Počeo me izvlačiti za nogu sav bijesan. Odupirala sam se kako ipak ne bi morala posegnuti za svojim oružjem. Pojačavao je snagu sve više i više. Više nisam imala snage odupirati se. Gdje su ovi mulci dovraga. Oke Bea, idemo. Pustila sam se da me izvuče te čim me izvukao okrenula sam se na leđa i napravila veliku crtu od desne sljepoočnice do brade. Ispustio je glasan krik te se primio objema rukama za tu stranu lica te sjeo na pod. Pokušavao je dohvatiti nekakvu krpu i brisati krv koja je nenormalno tekla niz njegovo lice. Pomislila sam si kako nisam ispitala koliko je oštrica noža bila oštra, ali očito je bila kao britva. Taman kada je polako počeo ponovno prikupljati snage, čula sam kako Edi i Sam pokušavaju uči u sobu. Lupali su po vratima i derali se. Dotrčala sam do vrata i počela vikati.

-"Edi pomogni, neće još dugo! Razvalite jebena vrata!!!"- vikala sam na njih. Ti mulci se ne bi snašli da ih neko ostavi da žive sami na svijetu. Već bi umrli da su bili u mojoj situaciji.

-"Bea, smiri se sve će biti u redu. Zatvori se u kupaonicu i čekaj da srušimo ovo dolje." -govorio mi je Sam. Napravila sam kako su mi i rekli. Ubrzo nakon toga čula sam Ronija kako dolazi. Edi i Sam su se nešto svađali ispred vrata no nisam mogla razaznati što govore. Taman mi je sinulo da kako znaju za kupaonicu ovdje ako nikada prije nisu tu bili. Nakon njihove svađe slušala sam lupanja o vrata, no očito ih nisu uspijevali srušiti.

Kako sam ja jebeno glupa. Počela sam plakati jer sam znala da je gotovo. Za nekoliko sekundi će Roni upasti u kupaonu i polako mi iščupati organ po organ golim rukama. Ne bi došlo do ovoga da nisam imala tu glupu ideju. Što ako Nik sazna. Onda će i Edi i Sam najebati, a i Kajl, Denis i Vedran što nas nisu cinkali i zaustaviti. Zapravo bilo bi bolje da je Nik ovdje. Ovo bi brže završilo. Sranjeee, pištolj!!!! Sjetila sam se kada sam sama sebe optuživala. Posegnula sam za ormarićem i izvukla ga. Naravno Roni je odmah ušao u kupaonu. Uperila sam pištolj u njega te je digao ruke u zrak i sada mi se sporije približavao. Osjetila sam hladne pločice koje su mi naježile kožu čim sam ih ramenima dotaknula. Dobila sam napad panike.

-"i što ćemo sada ljepotice. Oboje znamo da nećeš pucati iz tog pištolja. Em zbog toga što ne znaš, em zbog toga što nećeš spavati noćima ako me ubiješ."- došao je do mene i istrgnuo mi pištolj iz ruke. Podignuo me gore grabeći me samo za lakat. Kada sam ustala, naglo me okrenuo i zabio mi glavu u pločice. Nije niti sekunda prošla, zavrtilo mi se u glavi od udarca. Osjetila sam krv koja mi se lagano slijevala niz čelo. Kada mi je malo opustio glavu, vidjela sam da je moja glava razbila pločicu. Počela mi se stvarati mučnina i samo sam htjela povraćati, što od udarca, što od alkohola. Čula sam udarac vrata te pokušavala razaznati što se događa. Saberi se glupačo, nemoj se sad onesvijestiti. I kao da me Bog poslušao. Počela sam shvaćati što se događa. Roni je ispuštao bolne krikove zbog noža kojeg mu je Nik zabio u mišić lijeve ruke dok su mene Sam i Edi vukli van iz sobe prema dolje. Čekaj, Nik!?

Čim smo izašli van hladni zrak mi je povratio snage te sam sada mogla i sama stajati na nogama. Ona vrtoglavica i mučnina su prestale. Edi mi je otvorio vrata Nikovog auta. Čim sam sjela bijesno je zalupio vratima i zaključao me. Sam je otišao u Edijev auto, a Edi je čekao ispred vrata vozačevog mjesta. Stajao je naslonjen na vrata s ključem u lijevoj ruci i rukama prekriženim na prsima. Kada je Nik izašao van iz kuće dao mu je ključeve te su se nešto posvađali. Kada je Nik otključao vrata i ušao u auto, prije nego je zatvorio vrata viknuo je Ediju:

-"mislio sam da mogu računati na tebe! Nastaviti ćemo s ovim kod kuće!" – zaderao mu se na što je Edi samo bijesno odmahnuo rukom i ne okrećući se nastavio prema svome autu.

Nik je bacio onaj moj nož na stražnje sjedalo i izvukao mobitel iz džepa te pozvao hitnu. Izrekao je Ronijevu adresu te rekao:

-"jedan mladić je ozlijeđen na katu, nekoliko njih alkoholizirano, neki i nadrogirani." – odgovorio je i slušao dalje. Nešto mu je sugovornik rekao. Pretpostavljam da je pitao koliko su stari.

-"ima desetak maloljetnika ostalo su svi do 23 godina." – odgovorio je pokušavajući uhvatiti zrak i držati svu onu ljutnju u sebi. Da nije uspijevao, sigurna sam da bi mi već glavu iščupao.

Nakon toga je zahvalio i pozdravio. Bacio je mobitel bijesno iza do noža te pokrenuo auto i samo gledao ravno na cestu.

-"Nik, mogu objasniti"- započela sam, nadala sam se da će me pogledati i moči vidjeti u mojim očima da mi je žao i da shvaćam koju sam grešku napravila.

-"ne želim razgovarati s tobom. Nisam mislio da si toliko glupa. Mislila si da ću samo tako otići bez da imam još nekog tko će mi govoriti svaki vaš korak? Nakon onog u pubu, očito ti nije bilo dovoljno sranja."- samo sam šutjela dok se derao na mene. Ne znam što sam i očekivala. Sve je ovo bila moja greška. 

-"žrtvujem svoj jebeni život, život svog brata i život svih koje poznajem, a ti se zajebavaš. Odem osobi koja me odgajala čitavih 18 godina i to nakon 7 godina što ju nisam vidio, da ispravim svoje greške i budem uz nju na operaciji koja joj ovisi o životu i onda ti sve zajebeš. Svaka ti čast stvarno. Šta ću ti ja onda. Vidim, možeš se brinuti o sebi. A ako ti je i ovo pre lako zašto si onda sama ne štitiš prijatelje, majku, braću i sestru?" – i dalje se derao na mene. Prestala sam ga slušati jer sam znala da što god da kažem neće me slušati. Rijeći su mi se samo vrtile po glavi, i činile da mi se suze počinju skupljati u očima. 

Taman je završio svoju prodiku dok smo došli kući. Otvorila sam vrata te ih bijesno zatvorila te ušla u kuću. Dotrčao je za mnom i čvrsto primio oko zgloba i okrenuo me prema njemu.

-"takvo ponašanje sam zaslužio?" – rekao je gledajući me tamnim očima.

Tu mi je prekipjelo. Ne mogu ja ovo više. Sada je dosta više.

-"nisi mi jebeni otac!!!"

Izderala sam se na njega, izvukla ruku iz njegovog stiska makar je vraški boljelo i odgurnula ga od sebe te pobjegla na ulicu. Plačući sam trčala prema trgu ne okrečući se i nadajući se da me nitko neće pratiti.