Izabrana-ZAVRŠENA

20. dio

-"kažu da je žena ženi vuk. Čini se da si ti veća vučica nego ovi ljudi ovdje misle."- rekao je jedva kroz smijeh. Zakolutala sam očima te ponovno okrenula glavu i gledala kroz prozor. Žao mi je što neki ljudi padno toliko nisko i dopuste si da tako žive. Osjetila sam kako i dalje gleda u mene, no odlučila sam ga totalno ignorirati. Nije potrajalo dugo jer je već pokušavao nastaviti razgovor dalje, ne prihvaćajući moje znakove da me baš boli ona stvar za njega i da ne želim razgovarati.  

-"zanimljiva si ti. Tako misteriozna, a opet tako očita. Koji je tvoj cilj? Što ti uopće radiš u ovom gradu? Ovdje ti nije mjesto. Ovaj grad nije za tako krhke djevojke poput tebe."- govorio je skoro šapčući u moje uho kada mi se približio tako da sam bila prisiljena slušati ga jer je bilo ne moguće ignorirati njegove riječi koje kao da su se urezivale u moje uši.

No barem sam mogla glumiti da me ne zanima iako je on jako dobro znao da pratim svaki njegov pokret od kako sam ga upoznala. Tako i pamtim svaku njegovu riječ. A on? Čini se da je uživao u tome. Kao da je želio da ga upoznam još više. Nešto ovdje gadno nije valjalo, i saznati ću što me to smeta. Dokazati ću sama sebi da nisam paranoična.

-"tko je onaj koji te stalno prati? Tvoj dečko? Ili možda dadilja? Daaa, definitivno dadilja. Čiji bi roditelji pustili svoju djevojčicu u tako velik grad, školu punu maloljetnih kriminalaca koji imaju čak i vlastite bande." -nije mi se dopadao njegov govor. Čim je spomenuo Nika počela sam stiskati zube toliko jako da se čudim kako još nisu popucali. Htjela sam ga pljusnuti pred svima i izaći van, no nisam jer trebala bi mnogo toga za objasniti. Osim toga, riskirala bih ostanak u ovoj školi i možda došla u još goru. Ovo je škola koju je moj otac odabrao za mene, iza toga postoji razlog. Ako želim čim prije iz svog ovog nereda, najbolje bi mi bilo da se držim podalje od nevolja i poštujem sva pravila. Želim vidjeti svoju obitelj i svoje prijatelje čim prije. Pokušavala sam sabrati svoje misli i svoju ljutnju prije nego što izmakne kontroli, no on i dalje nije popuštao:

-"čuo sam da se malena djevojčica baš i ne druži s puno ljudi iz škole, da ne priča engleski. Znaš priča se..."- nastavio je no sada mi je sinulo u glavi kako da ga odjebem.

-"znaš jebe mi se"- odlučila sam ga prekinuti.

-"šta te briga za moj život, imaš svoj. Sav je jadan, pun kurvica koje ti plešu oko tog tvog mrtvog crva kojeg nosiš ponosno u gaćama. Imam dovoljno svojih problema, ne trebaš mi još i ti. Ako si se planirao sprijateljiti, gadno si se prevario jer ja nisam tvoj tip niti si ti moj. Krivo si me procijenio, ja ti nisam toliko laka."- odbrusila sam mu. Tek sada sam shvatila kako sam mu možda dala ono što je htio. Pokazala sam mu da me uspješno iznervirao. Na to se on samo nasmijao te sada vratio na prihvatljivu daljinu, te sada govorio normalno. 

-"ukoliko ova djevojčica odluči se zabaviti i upoznati nekoga, imam u subotu tulum kod sebe."- rekao je te uzeo moju bilježnicu za važne bilješke i zapisao nešto. Taman je došla ravnateljica po njega da dođe na razgovor u njezin ured. On ju je držao još kakvih 10-ak sekundi samo da zapiše do kraja što je pisao, dok ga je ona požurivala i prijetila mu kako će zvati zaštitare da ga odvedu, no onda je konačno ustao i izgubio se s njom.

Edi je nakon sata rekao Niku kako me vodi u pub poslije nastave te je Nik ostavio odgovornost na Ediju, a on je otišao kući. Poslije nastave našli smo se Edi, Sam i ja ispred u dvorištu škole te smo sjeli u Edijev auto. Do puba smo došli za neke 3 minute. Sjeli smo za jedan od stolova. Naručili smo pivo i razgovarali. Točnije, Sam i Edi su razgovarali, a ja nisam znala kako da se ubacim niti što da kažem, pošto se nisam osjećala baš najugodnije u Samovom društvu. Osvrnula sam se oko sebe i shvatila kako zapravo skoro cijela škola izlazi ovdje. Svi su sada imali što za pričati pošto sam izašla prvi put. Čitala sam im s usana.