Izabrana-ZAVRŠENA

25. dio

Ne znam kuda idem. Trčim po parkovima, šumarcima, uskim uličicama gdje auti ne mogu proći. Samo da me ne pronađe. Skrećem u neku šumu. Sada sam već doslovno izgubljena. Ne znam natrag. Ne znam gdje sam. Ali znam da ne mogu više. Dosta mi je. Ne mogu više. Usporavam trčanje jer moja pluća više ne mogu. Traže lijek koji nisam uzela. Sve je u redu. Samo diši normalno. Udah na nos izdah na usta. Ponavljala sam si i stala na trenutak kako bi izjednačila disanje. Već mi je sve pred očima bilo crno. Hajde Bea možeš ti to. Uvijek je palilo. Ali ovoga puta ne. Srušila sam se ispod jednog drva na glavnom puteljku prema rijeci.

***

Budim se sa pritiskom u ušima. Vrat mi je ukočen. Ne mogu pomicati ruke. Polako pokušavam otvoriti oči i razaznati gdje sam. Vani je još noć. Nalazim se u nepoznatom autu. Miris vanilije mi je zadavao još veću glavobolju. Sranje! Ruke su mi vezane za ručku vrata. Lagano dižem glavu zbog boli koja me pokušava spriječiti. Okrečem glavu i imam za vidjeti osobu za koju sam se najmanje nadala da ću vidjeti.

-"dobro jutro ljepotice"- oglasio se.

-"tiiii!"- procijedila sam kroz zube.

-"ne bi li trebao biti u bolnici, ako ne i u pritvoru?"- upitala sam ga, razmišljajući sada već kako da izađem iz ovog sranja.

-"ahh malena moja, nisam ti ni ja glup. Imam i ja svoje ljude kao i onaj tvoj dragi. No, čini se da i nije toliko pametan kao što sam mislio. Nikad ne ostavljaj neprijatelja samog."- rekao je praveći se sav važan. Nije izgledao najbolje. Izgledao je sav umoran i isprebijen, vidlo se da se jedva drži budnim.

-"čemu sve ovo?" - upitala sam ga.

-"rado bih ti vadio crijeva dušo, no Aleks te želi osobno upoznati."- sada mi je sve imalo smisla. Kroz glavu mi je prošlo pitanje da li on zna zašto me Aleks želi. Bila sam sigurna da sam trenutno u ogromnoj zamci iz koje nema izlaza. Samo sam se nadala da me Nik nađe prije nego što bude prekasno. Tek sam sada shvatila da moj bjeg je napravio još više sranja za danas.

-"kakve ti koristi imaš od toga?" - upitala sam ga pokušavajući saznati čim više. Htjela sam saznati kako se on našao s njim. Zanimalo me kamo idemo. Da li me vraća natrag u Hrvatsku, ili u neku drugu državu, ili Aleks dolazi ovdje. Htjela sam isplanirati sve moguće načine na koje da svoje vrijeme odužim, i dam možda Niku još više vremena da me nađe.

-"izbrisan kriminalni dosje, završen fakultet u kojoj god državi želim, ostaviti će mene i moje na miru, određena svota novca, nisam mu više dužan obavljati mutne poslove, a osim toga dobivam novi identitet i novi život"- nabrojao je, dok sam ja razmislila malo i znala da ako bi me samo vratio i pomogao Niku i Ediju da me zaštite od Aleksa, dobio bi i novi posao, rješio se Aleksa, dobio bi plaćeni fakultet i čisti novac, osim toga imao bi nekoga tko bi 100% zaštitio njegovu obitelj.

-"to možeš i bez njega"- odgovorila sam mu nakon kratke tišine.

-"hahahahhaha mala ajde prestani biti toliko samouvjerena, neću te pustiti ni da mi nudiš svo blago ovoga svijeta. Žalim, ali nisam ti ja kriv za sve ovo. Bez brige, uskoro ćeš imati priliku zahvaliti se na svemu ovome svome ocu koji te i uvalio umjesto da je sve to osobno riješio." - na to mi je samo srce počelo još više lupati. Ako preživim sve ovo, svaka mi čast.

______________________________________

-"Nik nema je nigdje, ne javlja se na jebeni telefon, nitko ju nije vidio." - ušao je Vedran u dnevnu sobu, i govoreći Niku vjesti koje nije želio.

-"daj jebote di bi mogla otići kvragu pa ne zna ovaj grad, sigurno ne bi otišla nekud od kuda se ne zna vratiti natrag" - govorio je Nik hodajući gore dolje po sobi, razmišljajući gdje je mogla otići, kriveći sebe jer ju nije pratio, jer se nije ponašao prema njoj onako kako je trebao. Znao je duboko u sebi da je sve ovo njegova najveća krivica.