Izabrana-ZAVRŠENA

4. dio

Probudilo me lupanje vrata moje sobe. Osjećam glavobolju. Odlično! Moja migrena. Ma bolje nije moglo. Vidim medicinsku sestru da vani ispred moje sobe razgovara s nekim čovjekom koji stoji skroz do zida i ne vidim mu lice. Iz gesta koje pokazuje rukama kada govori vidim da je ruka muška. Ima neku tetovažu na zapešću, no mutno mi je pred očima i ne mogu razaznati o kojem se crtežu ili simbolu radi. Soba mi je previše osvijetljena. Ustanem kako bi navukla zastor preko prozora. Sestra uđe u sobu:

-"mogla si me dozvati samo, nisi morala ustajati."

-"ma nema veze, razgovarali ste pa vas nisam htjela smetati, a i ukočena sam već pa mi je dobro došlo."

-"drugi put me samo dozovi. Još uvijek bi trebala odmarati,ako želiš čim prije kući."

-"u redu. Samo bih vam htjela reći da imam migrene, ne znam da li je to moja mama spomenula, upravo ju imam i samo bih vas htjela pitati ako imate kakvu tabletu za bolove?"

-"pokušaj zaspati. Ako ne prođe budemo ti dali, ali javiti ćemo mami da ti ponese tvoje tablete. Za dva sata ću te doći probuditi moraš na EEG. S obzirom na tvoju migrenu, možda ćemo ga trebati odgoditi, ali saznati ćemo to tek poslije. Sada pokušaj odmoriti što više možeš kako bi testovi bili čim točniji i čim bolji, pa ako je sve u redu možeš kući.Trebaš li još nešto osim tablete?"- upitala me s osmjehom na licu.

-"ne to je sve, hvala vam"- uzvratila sam osmjehom, zatim legla natrag u krevet, okrenula se na drugu stranu i zatvorila oči. 

***

Prošlo je par mjeseci od kako se sve to dogodilo i Bea je jednostavno zaboravila na sve to. Bližio se kraj treće godine i morala je brzo pohvatati sve u školi, srediti stare ocjene i odgovarati novo ako je htjela proći. 

"Hann ja ovo ne mogu, čovječe previše je ovoga!"- napisala sam joj. Na oči mi već naviru suze i moje cijelo ljeto koje ću provesti pred knjigama za ljetni ispitni rok umjesto odmarajući se i uživajući.  

"daj ne drami ako možeš gluposti pamtiti bome možeš i nešto što će ti biti potrebno cijeli život."- bila je u pravu. Obrisala sam oči i odlučila uzeti kratki odmor. Cijeli dan provodim ispred knjige i govorim glupoj glavi da upamti sve te pojmove i godine. 

"Hann?"

"A?"

"Hoćeš ići  sa mnom raditi preko ljeta?"

"Gdje?"

"U klubu onom u gradu, jučer sam bila na kavi s prijateljem i pitala da li imaju kakav posao za mene preko ljeta. Ne namjeravam biti kod  kuće opet i svađati se cijelo ljeto sa svojima, osim toga očuh bi trebao doći vidjeti malenog, a kuća je i ovako puna. Znaš i sama da me klaustrofobični napadaji love dok sam sam samo s jednom osobom u svojoj sobi."

"Ne znam, dogovoriti ćemo se  još jer planiram svoje nagovoriti da odemo u Tursku i tata razmišlja rezervirati karte, ali ako želiš, probati ću ga nagovoriti da rezervira da sam barem dva tjedna kod kuće pa mogu ići s tobom barem dok se ne uhodaš u posao i dok ne upoznaš nekoga."

"Daj molim te ako ti ne bude problem, hvala ti, najbolja si."

"Tome prijatelji služe, ne?"

Spustila sam mobitel sa strane i počela učiti. Vrijeme je brzo prolazilo i mislila sam da neću stići sve to riješiti no profesori su imali puno razumijevanja, imala sam podršku cura iz razreda i svih mojih prijatelja koji su me bodrili i govorili kako ja to mogu i uspjela sam. Bila sam ponosna na sebe. Unatoč tome što me nije bilo mjesec dana u školi uspjela sam proći s vrlo dobrim. Došli su praznici.