Izabrana-ZAVRŠENA

10. dio

Nakon nekoliko minuta sam se smirila. Sjetila sam se Nikovog razgovora. Tko je Alma? Možda njegova djevojka? Možda sestra? Možda netko iz obitelji? Kvragu zašto me sad to zanima. Počinjem stvarati osjećaje za njega koje očito ne bi smijela. Osim toga, mislim da Nik ne bi htio da se miješam u njihov život osim ako nije potrebno. Nije kao da može birati da li će se brinuti o meni ili neće. Niti sama ne znam zašto se uopće brine. Pitam se koliko ga je moj otac platio. Ako ga je uopće ikada upoznao. Sve ovo mi je zbunjujuće i vjerojatno nikada neću razumjeti.

Okrenula sam se na drugu stranu i pokušala zaspati. Ali bezuspješno. Možda zbog toga što se sve to dogodilo danas. Još uvijek su me trnci prolazili niz kralježnicu kada bi se prisijetla svega od početka. Posebno dodire onoga čovjeka po mome tijelu. Sve te misli počele su se kretati prema smjeru gdje ih nisam željela da budu. Kako bi skinula pažnju s njih, gledala sam u grane drveta ispred kuće. Vjetar je i dalje puhao nježno te ih micao. Pokušala sam zamisliti grančice u jeseni pošto je to moje najdraže godišnje doba. Kada sam dovela svoje misli natrag pod kontrolu pogledam na laptop. 00:36. Kvragu. Ovo će biti još jedna neprospavana noć.

Ustanem iz kreveta te izađem iz sobe. Hodnik je osvjetljavala svjetlost televizora iz dnevne sobe. Kada sam se spustila niz stepenice ugledala sam Nika koji je sjedio na fotelji i gledao nešto. Krenula sam u kuhinju do frižidera, brzo skenirala te ugledala mlijeko konačno. Izvukla sam šalicu iz ormarića pokraj frižidera, te sam ulila mlijeko u šalicu i stavila ga da se zagrije u mikrovalnu. Gledala sam šalicu kako se okreće i čekala signal da je gotovo. Ta minuta je neočekivano brzo prošla. Uzela sam šalicu i izašla iz kuhinje. Sjela sam na trosjed i počela gledati ono što i on gleda. Bio je to neki akcijski film. Totalno njegov život, pomislila sam. Osjetila sam da me promatra, ali sam ga odlučila ignorirati. Pomislila sam kako me moj instinkt možda vara. Držala sam glavu ravno i pogledala ga krajičkom oka kao me ne bi primijetio. No pogledi su nam se ipak susreli te je on nastavio brže gledati film natrag. Tako sam i ja, no niti pola minute poslije toga osjetila sam pogled na sebi ponovno. Počelo me nervirati te sam uzdahnula glasno, i prigrlila šalicu toplog mlijeka bliže k sebi. Najradije bih da se smanjim, skočim unutra i utopim.

-"ne ljutim se" rekao je nakon nekoliko minuta konstantnog zurenja u mene.

Samo sam šutjela. Ne znam niti što da mu kažem na to. Možda sam očekivala da vrišti na mene ili me ignorira ili što već? Ali imala sam osjećaj da želi ispraviti sve ovo između nas. Možda mu je stalo više nego što mislim?

-"zašto ne spavaš?"- upitao me nakon čega sam skrenula pogled prema njemu. Gledao je ravno u televizor i bio potpuno opušten. Izgledao je definitivno premoreno. Nisam niti očekivala ništa bolje nego da se svake sekunde skljoka od umora i zahrče. Primijetila sam da sam se zamislila i umalo zaboravila na pitanje.

-"ne znam"- rekla sam nakon čega je nastala tišina. Imala sam osjećaj da želim nastaviti ovaj razgovor, no nisam baš najbolja u tome obično. Zato niti nemam cijelu hrpu prijatelja, jedva par. Niti oni svi nisu pravi prijatelji.

-"jednostavno ne mogu."- nadodala sam samo kako ne bi stajala tišina te mi je sinulo pitanje:

-"zašto ti ne spavaš?"

Nakon što sam pitala razmislila sam malo i bolje da nisam ništa pitala. Sjetila sam se kako je prije reagirao na sva moja pitanja. Od početka pa do kraja. Do sada sam već trebala naučiti kako naglo reagira na stvari koje mu se ne dopadaju. Zašto mu je moj otac uopće vjerovao? Zašto mu moja mama vjeruje? Da li ona uopće zna za njega? Tko je ovaj čovjek? Imam toliko pitanja, svake sekunde sve više i više, a zamalo niti jedan odgovor. Previše razmišljam o svemu tome i pokušavam potražiti možda sama odgovor u svemu što se izgovorilo kroz cijeli dan, čitati između redaka, no sve to me samo izluđivalo sve više i više.