Izabrana-ZAVRŠENA

12. dio

Sada mi je bilo jasno zašto se Nik tako ponaša. Jednostavno ne želi da se nešto dogodi njegovima. Jedinima koji su mu preostali. Jedinima kojima vjeruje i koji ga nisu nikada povrijedili. Sjetila sam se one noći kada je moj otac napravio sranje. Kada nas je ostavio potpuno same. Posebno mamu. Nije spavala skoro ništa, nije jela niti pila. Samo je plakala danonoćno, ne vjerujući da ga više neće biti da joj pomogne odgojiti mene, brata i sestru. Ostala je potpuno sama. Nekoliko dana su se drugi brinuli o nama jer mama nije bila sposobna za to. Kada se mama stabilizirala, počela se brinuti za nas. Iskreno, nije joj niti trebalo dugo. Ona je užasno jaka žena. Nije nas ostavila kao što je Sara Edija i Nika. Ali nije ni prikrivala bol. Plakala je pred nama koliko puta. Ali htjela je da ju tješi neko koga voli previše, a to smo bili brat sestra i ja. Davali smo joj snage i podršku. A osim toga, dala nam je do znanja da ne treba skrivati osjećaje. Uvijek nam je pričala o ocu kao o nekom anđelu koji ju je pronašao i spasio, obećao joj magičan život, bez brige, pun slobode i sreće. No ja ga tako nikako nisam mogla vidjeti. Znam da je htjela da ga poštujemo, unatoč tome što se dogodilo. No ja ga nikada neću moći vidjeti tako. Posebno ne nakon svega ovoga.

-"Hej Negan?"- upitala sam ju i dalje sjedeći u turskom sijedu, no umjesto da sam buljila u kauč i bila izgubljena u svojim mislima nekoliko minuta, sada sam gledala u nju.

-"hm?"- podigla je obrve i skrenula pogled s televizije na mene.

-"idemo u šoping."- rekla sam joj na što se njoj stvorio ogroman smiješak od uha do uha.

Brzo je ustala s kauča i krenula prema gore. Krenula sam za njom, gaseći televizor i skupljajući šalicu i čašu s malog stolića i odnijela ih u sudoper u kuhinju. Ja sam samo presvukla hlače u sada duge traperice, jer kratke hlačice su za mene bile previše. Nosim ih samo po kući i možda do dućana na brzinu. Obula sam tenisice i stavila jaknu na sebe jer je bilo prohladno. I dalje je bilo rano jutro praktički. Jedva 9. Pošpricala sam svoj najdraži parfem iza vrata, sa strana i majicu te se spustila dolje. Nakon nekoliko minuta se i Negan konačno pojavila dole sasvim sređena. Nosila je crne poderane traperice, crnu majicu bez rukava i tenisice. Uzela je ključeve od auta te smo krenule.

-"znaš voziti?"-upitala me nakon nekog vremena vožnje. Cijelo vrijeme sam tražila pjesme po svom telefonu, da nisu previše proste a i da bude nešto što bi i ona znala.

-"bila bi budala kada ne bi znala."-rekla sam joj i nasmijala se na to.

-"voziš natrag"- rekla je na što sam samo kimnula glavom i nasmijala se.

Već dugo nisam vozila. Od kako sam vozački položila. Iako ne znam za što uopće kad si ne mogu priuštiti auto. Ahhh da čudno je da imam vozački pošto nisam dovoljno stara i bla bla bla, ali mama ima veze, a sada mi je i jasno koje. Dam se kladiti da je sve to maslo mog oca ili Nikove obitelji.

Došle smo do onog centra u kojem smo bili Nik, Edi i ja jučer. Krenule smo unutra. Neka jeza me prošla tijelom prisjećajući se svih onih događaja od jučer. Edija, pucnjave i onog čovjeka koji me lovio. Imala sam i dalje osjećaj kao da me netko prati. Osjećala sam se krivom i kao da ne bi trebala biti tu. Nakon 3,4 sata razgledavanja, hodanja, isprobavanja, konačno smo završile kupnju. Bilo mi je jako drago jer smo se bolje upoznale. Imamo slično razmišljanje, skoro isti ukus. Čak nisam niti osjetila da je toliko vremena prošlo. Istina, više od toga smo provele hodajući i razgledavajući okolo kao da smo ušle u muzej prije nego u razne trgovine. Doslovno smo prehodale pola centra i ušle u svaki dućan koji se nalazio na putu i preko. Imala sam osjećaj kao da preispituje moj okus. Naravno najviše smo potrošile vremena u dućanima sa školskim priborom i tim glupostima. Tamo smo i najviše novaca ostavile s obzirom na to da sam morala uzeti svaku bilježnicu ili kemijsku sa slatkim dizajnom. Završile smo obje s punim rukama vrećica. Negan je uspjela napuniti samo 3 sa odjećom i novim parom tenisica. Nakon toga smo sjele na kavu u kafić koji je privi došao poslije svih onih dućana. Obje smo očito mislile da je dosta kupovine te da ćemo se vratiti koji drugi put. Naručile smo svaka kavu s mlijekom i koka kolu. Vladala je tišina neko vrijeme sve dok mi nije sinulo pitanje.