Izabrana-ZAVRŠENA

19. dio

Htjela sam istrgnuti svoju ruku iz njegove, ali očito ga je moja ruka ohrabrivala te mu davala snage da zakorači u sljedeću prostoriju i suoči se sa svojom prošlošću. U svakoj prostoriji su se nalazile slike. Po zidovima, ormarićima, stolovima i policama. Na svakoj slici se nalazila sretna četveročlana obitelj. Jak muškarac, nježna predivna žena i njihovo dvoje male slatke djece. To su Viktor, Sara, Edi i Nik. Nik se nekako izdvajao izgledom, ali pripadao je njima. Nije izgledalo kao da bi ga odbacili zato što nije njihov pravi sin. Tretirali su ga kao i Edija. Završili smo obilazak kuće u sobi njihovih roditelja.

-"ovo je naša povijest. Ovdje se skrivaju sve naše tajne. Neke su otkrivene, a neke nikada neće biti. Ovdje smo bili sretni. No vrijeme nam je odlučilo uzeti posebnu osobu te time odredilo da je kraj našoj sreći. Vidiš, sreća nas je uništila. Uzevši nam samo jednu osobu iz života kako bi zaštitila tuđi. Ovdje me otac naučio kako sreća nije živjeti bezbrižno i bez boli, nego je sreća spasiti nečiji život iako ti nije bitan previše. Zbog njega sam odlučio ići ovim putem. Ako treba završiti ću s njim u grobu. Ako bude sreće biti ću još živ i pomagati ću bratu u njegovoj sreći."- nisam shvaćala njegove riječi ni njihovu povezanost. Ali sam razumjela poruku. Neće odustati tako lako. Osvetiti će svog oca, osvetiti će mog oca te sačuvati moj, bratov život i život moje obitelji i mojih prijatelja.

-"barem će me se pamtiti još neko vrijeme"- rekao je sa smiješkom gledajući me, stisnuvši moju ruku nešto jače, mičući se još jedan korak ispred mene i gledajući sada ravno na mene, te drugom rukom sklanjajući pramen moje kose s lica. Njegova blizina mi je godila i činila me da osjećam sve ono što ne bih smijela. Htjela sam ga zagrliti da ga ohrabrim, ako čak i ne poljubiti. No nisam smijela. Samo sam stajala nijemo ispred njega gledajući ga ravno u oči i misleći o svemu tome.

Njegove riječi su mi odzvanjale u glavi. Sjetile su me na riječi mojeg prijatelja : Svi smo stvoreni kako bi ostavili neki trag. Nisam imala što reći. Bila sam umorna već polako. Nik se odmaknuo od mene te otvarao svaku ladicu koja se nalazila u sobi, i svaki ormar. Provjerio je čak i ispod kreveta te od tamo uzeo stari album. Nakon toga smo se spustili natrag dolje u dnevnu te je Nik ušao u Viktorov ured gdje je uzeo kovčeg. Otvorio je kovčeg kako bi provjerio da li je sve unutra te ga zatvorio i krenuli smo polako prema autu. Gasio je redom svijetla kako smo izlazili iz prostorija te je u hodniku isključio sklopku. Izašli smo iz kuće, zaključali je te sjeli u auto. Šutke je vozio nekom starom cestom gdje nije bilo nikakvog prometa niti svijetla. Bilo je udaljeno 5 minuta od kuće. Stali smo na jednom brdu iza kojeg se nazirao grad. Voljela sam takve prizore. Izašao je van te zapalio cigaretu i sjeo na haubu auta. Izašla sam za njim te napravila isto. Promatrala sam svijetla grada i slušala Nika kako diše. Povjetarac je lagano puhao no Nika nije ometao. Sjedio je cijelo vrijeme i promatrao prizor ispred sebe izgubljen u svojim vlastitim mislima. Postalo mi je veoma hladno te sam prekrižila ruke na prsima, stavljajući moju bradu unutar moje zakopčane jakne. Čudi me kako to da njemu nije hladno. Možda zbog sjećanja. Ima hladan izraz lica, diše ubrzano, ali izgleda opušteno sada već. Nisam više mogla biti na toj hladnoći, već sam cvokotala zubima te sam odlučila da se ne borim više.

-"možemo ići? Umorna sam i hladno mi je."- Pogledao je na mene te vidio kako sam se sva stisnula k sebi te samo kimnuo glavom. Ušla sam natrag u auto a on je još jednom pogledao na grad, zatim u nebo i zatvorio oči te nešto rekao držeći ruku na srcu. To je Nik za kojeg nisam mislila da se krije u tom tijelu. To je Nik za kojeg mi je Edi govorio. Nakon toga je sjeo u auto i krenuli smo. Bilo je 20:58 kada sam pogledala na sat te sam naslonila glavu na prozor i zaspala.

***

Budi me oštri zvuk alarma. Prespavala sam cijeli put nazad. Alarm mi je namješten na pola sata ranije nego inače. Ugasila sam ga, te pored njega napipala papirić koji je stajao na budilici. Na njemu je pisalo: spremi se. Ustala sam te spremila knjige u torbu. Cijelo vrijeme kako sam se vukla po sobi sam zijevala i pokušala se razbuditi.

Uzela sam prvu majicu i hlače koje sam našla u ormaru te se zaputila u kupaonicu. Skinula sam jučerašnju odjeću sa sebe te ušla u tuš kabinu i pustila hladnu vodu da pljušti po meni kako bi se razbudila. Izašla sam van te se obukla. Nanijela sam šminke na svoje lice kako bi prikrila podočnjake, te po vratu kako ne bi morala vući maramu i danas sa sobom. I onako su još samo jako blage male masnice ostale ondje. Pogledala sam na sat i više nisam imala vremena za doručak. Otišla sam odmah u auto gdje me Nik već čekao. Vozili smo se do škole u tišini. Malo smo kasnili pa je Nik vozio i brže nego što je trebao. Već je zvonilo prije 20 minuta. Kasnila sam na kemiju. Ušla sam u učionicu i sjela na svoje mjesto. Do Ronija naravno. Već sam zaboravila na njega. Svi su prepisivali s ploče što je profesorica pisala pa sam i ja. Dok je profesorica nešto objašnjavala vezano uz gradivo prošla sam pogledom kroz razred. Edi je bio u školi. Ništa mi nije bilo jasno, ali jedva sam čekala da zvoni. Pod odmorom sam došla do Edija.

-"gdje si ti bio cijeli vikend?"- upitala sam ga. Pogledao me svojim tamnim očima te razmišljao o tome da li da mi odgovori ili ne. Oklijevao je no ipak je odgovorio.

-"Sara je veoma bolesna. Poslali su ju u Ameriku u bolnicu na operaciju. Ima rak."- rekao je te me nastavio gledati svojim prodornim očima u moje nježne plave.

-"Edi, stvarno mi je..."- započela sam no nije mi dozvolio da završim. Sigurna sam da je već preko dvjesto puta čuo to danas.

-"ideš danas s nama u pub?"- upitao me.

Takva sam osoba da ovoga puta ne mogu odbiti. Jer imala sam tri razloga. Prvi je taj da sam prošli put obećala mu, a drugi... Zbog Sare. Treći, htjela sam naći nekog prijatelja, a koje je bolje mjesto nego pub.

-"Idem"- rekla sam te su se njegove oči nasmijale. Jedva sam skrenula pogled s njih. Kako to uspijeva? Ostala sam tako gledajući ga dok se okrenuo i pričao sa Samom te me trznulo zvono.

Izgubila sam se u prostoru, činilo se. Krenula sam natrag do svog mjesta. Tamo je sjedio Roni i još jedna „jeftino" obučena djevojka. Došla sam točno ispred mjesta te ga buljila u nadi da će se pomaknuti kako bi mogla do svoje stolice, no on nije ni trznuo. Naravno kad je kurvica iz razreda stajala i slinila za njim kao cucak neki. Da joj kaže da mu poliže cipelu vjerojatno i bi samo da dobi njegov kurac.

Odmjerila me od glave do pete kada sam ga pogurala grubo prema stolu, tako da je rebrima lupio u rub sto i prolazila iza njega do svog mjesta. Konačno sam sijela i izvadila svoje knjige i odlučila se praviti kao da sam užasno zauzeta odgovaranjem poruka po mom telefonu. Njegova kurvica je ostala još tamo stajati. Buljila je u mene kao da nikad u životu živog čovjeka nije vidjela. Nerviralo me njezino buljenje te sam naglo okrenula glavu s mobitela na nju te nakon što sam preokrenula očima sam ju oštro ošinula pogledom na što je ona pokunjeno spustila glavu i otišla do svog mjesta u drugoj klupi u sredini. Nakon što je kurvica otišla, Roni se glasno cerekao.

-"šta?"- upitala sam ga sva hrabra. Ne bojim se ja nekog idiota koji traži pažnju od jeftinih cura samo da ga zadovolje. Jadno.