Vozeći se ulicom prije Ronijeve, jasno smo mogli ćuti glasnu glazbu koja je baš iz njegove kuće dolazila. Kako smo se približavali, glazba je postajala sve glasnija i glasnija. Kada smo stigli, Edi je parkirao auto među ostale na livadi preko puta kuće. Izašli smo iz auta i zaputili se prema kući koja je vrvila od mladih ljudi, a miris duhana, trave i alkohola mogao se osjetiti na kilometre. Probijali smo se kroz rulju već vidno pijanih tinejdžera koji su vani plesali, pili, svađali se, pjevali, tukli, ljubili i radili sve što je uobičajeno za jednu takvu zabavu. Provukli smo se do kuhinje u kojoj su bila koje kakva pića. Uzela sam crno vino i pomiješala ga s mineralnom. Edi i Sam su uzeli viski. Provlačili smo se dalje do dnevne sobe gdje su se nalazile 3 fotelje, veliki kauč i par jastuka za sjedenje. Sjeli smo na kauč te počeli ispijati pića. Sam i Edi su počeli nešto pričati. Moja pažnja bila je preusmjerena na samo jedno. Prelazila sam pogledom po svakoj osobi koja mi se nalazila ispred nosa, no nigdje nisam vidjela onu osobu koju sam najviše iščekivala.
-"kvragu"- promrmljala sam si u bradu jer sam očito dolazila ovdje bez veze.
Edi i Sam su me samo pogledali a ja sam se pravila kao da im se učinilo da sam nešto rekla. Srećom da me ne mogu čuti zbog glasne muzike. Nastavili su svoj dosadni razgovor koji je zvučao više kao izderavanje jedan na drugoga, a ja sam izvukla svoj mobitel iz džepa misleći kako mi nije jasno da pokušavaju voditi ikakav razgovor u ovoj okolini. Ugledala sam 4 propuštena poziva. Zvala me Hann. Kvragu, kako sam mogla zaboraviti na nju.
Uputila sam poziv te krenula van sa svojim pićem u ruci. Edi se trznuo čim sam ustala sa kauča a ja sam mu pokazala prstom na telefon te je on samo kimnuo. Srećom da nije bio Nik jer znam da bi me iste sekunde primio za ruku i već glumio idiota. Znala sam već da Hann dobiti na telefon znači zvoniti po 10 puta kako bi se sjetila da ga uopće ima. Uspjela sam preći preko ceste na onu livadu gdje smo parkirali auto. Sjela sam na travu ispred pločnika gledajući na neku dvojicu koji se mlate zbog neke kurve, te pijuckala svoje piće dok sam slušala onaj biiiiiip biiiiiiip biiiiiiip i dobili ste pretinac govorne pošte... Hann jebem ti javi se!!!!! Krenula sam zvati ponovno i nakon onog trećeg biiiiiiip konačno je dokazala da je živa. Ili sam barem mislila tako.
-"daaaaa?" -začula sam dobro poznati glasić.
-"daj mi Hann"- rekla sam njezinoj mlađoj sestri jer mi je već dosta zivkanja.
-"trenutno je u kafiću, ostavila je telefon kod kuće ali trebala bi doći svaki čas. Reći ću joj da ti se javi kad dođe."- rekla je kao dadilja
-"oke, može, bok."- brzo sam joj izrecitirala bez stanke i poklopila prije nego je uspjela pozdraviti ili bilo što drugo reći.
Ne znam zašto ali jednostavno mi je ta mala uvijek išla na živce. Podsjećala me na moju mlađu sestru koja je bila užasno iritantna. Ispila sam sve iz čaše do dna i otišla u kuću po drugo. Edi i Sam su plesali s nekim djevojkama iz škole pa me nisu primijetili. Uzela sam punu bocu viskija kojeg su si Edi i Sam točili pošto ga je bilo najviše, te sam krenula na svoje staro mjesto. I dalje sam mogla jasno ćuti glazbu, samo sam ovdje imala više prostora oko sebe a i svježeg zraka. Sjela sam nazad u nadi da ću i dalje nastaviti gledati predstavu, no ona dva šmokljana se više nisu tukli. Koliko sam shvatila pojavio se i treći te su ova dvojica rekli nešto za kraj onoj kurvi i onda se izgrlili i izmirili. Počela sam otvarati svoju bocu kad je Hann zvala natrag.
-"pa jebote, prije ću mrtvog dobiti nego tebe"- javila sam se važno.
-"mogla bi isto reći i za tebe"-rekla je i mogla sam si zamisliti onaj njezin podli smiješak jer mi je uspjela vratiti natrag. Nasmijala sam se i ja.
-"čujem, kafić a? Neki seksi dečko se ipak pojavio i ubio tvoj Sheldon Cooper-ov pubertet?"- govoreći joj to pridržavala sam si mobitel ramenom i palila cigaretu koju sam uspjela zgrabiti sa stolića dok sam se izvlačila van. Povukla sam dim duboko nakon što sam izrekla rečenicu i ispuhala uz smijeh.

KAMU SEDANG MEMBACA
Izabrana-ZAVRŠENA
Misteri / ThrillerOtkrijte sami priča ne bi imala onaj isti žar koji ima kada ništa ne znate u naprijed, zar ne?