Izabrana-ZAVRŠENA

7. dio

-"onda? Želiš li saznati sve?" - rekao je sa knedlom u grlu. Imala sam osjećaj da ne želi pričati o tome. Ali svakako ga to čeka na kraju. Da sam na njegovom mjestu i sama bi odlučila izbaciti sve to iz sebe. Ili možda se tako osjećam jer želim saznati čim prije. 

Ostavila sam pitanje u zraku. Ne znam jesam li zapravo saznati što me čeka i o čemu je riječ. Da barem nisam otišla. Ne bi došlo do ovoga. Osjećala sam njegov pogled na sebi. Možda da igram njegovu igru. Ne! Ne budem se spuštala na njegov nivo.

-"da"-odgovorila sam kratko.

-"u redu. Ali prvo da znaš pravila."- rekao je, vratio pogled ispred sebe na cestu, prošao rukom kroz kosu uzdahnuo i počeo:

-"ako ne odgovorim, ne pričaš. Ako nešto kažem, napraviš što je prije moguće. Ne pitaj isto pitanje dva puta. U slučaju da ti nije dobro reci odmah." - govorio je bijesno, tonom da mi se ureže u glavu da ako ne poslušam, zadati će mu glavobolje, a meni neće pridonijeti ništa dobro. 

-"u redu" - samo sam kratko odgovorila i dalje gledajući kroz prozor. Ne zanimaju me glupa pravila. Hoću više znati čemu sve ovo. Hoću kući svojoj obitelji. Ne znam ni kako su, jesu li u opasnosti? Čekala sam da započne. Vjerojatno je slagao rečenicu u glavi. 

-"sve ovo je krivnja tvog oca. Nije ubijen slučajno kako su rekli."

Stao je dajući mi par sekundi da mi to dođe do glave i da prihvatim činjenicu. Što da mislim? I onako oca već dovoljno mrzim. Nije da nisam nikada posumnjala da bi nešto takvo moglo i biti. Cijela njegova smrt je bila potpuno naglo, sumnjivo, pogotovo zato jer skoro nikada nije posjetio doktora zbog ikakve bolesti niti slično. 

-"napravio je jednu grešku. Vidiš, ni onda niste imali dovoljno novaca, nije htio raditi, htio je uživati u životu. Često su ga viđali pijanog u gradu sa kojekakvim ženama. Trebao mu je novac, bili ste u velikim dugovima koje je trebalo riješiti čim prije. Krčme su uvijek kasno u noč bile pune ljudi koji su bili upetljani u mutne poslove. Jednu večer je bila proslava u toj jednoj krčmi. Jedan od njih je slavio rođendan i častio sve. Tvoj otac je bio laka meta. Lako ga je bilo nagovoriti na bilo što.  Slavljenik i on su se upoznali tu večer. Ispričao mu je u kakvim ste problemima. Ispričao mu je sve o vama. Ponudio mu je posao. Rekao mu je kako može dobivati unaprijed, kako može posuditi novac ukoliko mu treba, bilo koju svotu. Za mjesec dana bi mogao zaraditi toliko da može vratiti što posudi, sve dugove riješiti i još bi mu ostalo. Slavljenik je mogao točno pročitati svaku osobu. Pogotovo pijandure kakav je tvoj otac bio. Lako su se odavali. Znao je da mu je slaba točka novac. Pristao je na posao iako nije znao o čemu se radi. Nije ni znao da su oni zapravo kriminalci te da ga čeka kriminalni posao. Ali i nije ga bilo briga. Bitno da ima novac. Sve što alkoholičaru treba. Počeo je odrađivati posao. Sve što je trebao je bivše ljude, koji su radili za Slavljenika, tražiti da mu vrate dug. Ako nisu imali novac u određeno vrijeme morao ih je ubiti. Sistem je bio jednostavan. Ako ih ne bi, on bi platio svojim životom. Izvršavao je jedno pol mjeseci, jer naravno, posudio je novac od slavljenika. I to veću svotu nego što mu je bila potrebna. Trebao ju je i na neki način vratiti stoga je morao raditi još više. Ali jednostavno ne možeš spavati noću kada te proganjaju vriskovi osoba na samrti. Ponekad je trebalo ubiti cijelu obitelj. Ponekad samo jednog člana kako bi onaj koji je zeznuo gledao obitelj kako umire član po član. Nije bilo lako. Tvoja mama je cijelo vrijeme mislila da radi u uredu kod nekog odvjetnika kao asistent. Vjerovala mu je i bila je sretna da njezin muž konačno može suzdržavati cijelu obitelj. Tvoj otac je stoga napravio jednu najveću grešku. Iskoristio je Slavljenikovu kćer. Sad, priča je svugdje drugačija, jedni će ti reći da je ona zavela tvog oca pijanoga u krčmi kada je plesala pred svima, te ga je prisilila da spava s njom, drugi govore kako je tvoj otac prijetio joj da ako ne spava s njim, on će reći njezinom ocu s kime je sve spavala u krčmi kada njezin otac nije bio prisutan i slično. Kada je Slavljenik to čuo rekao mu je kako mora vratiti novac u roku od dva tjedna te će mu jednog dana uzeti kćer ili sina i ubiti. Naravno da već svi znaju da to nije samo lagana brza smrt, metak kroz glavu. Kćer će mu vjerojatno biti mučena na isti način kao što je i njegova kćer pod navodnicima bila, a sin će biti pretučen do smrti ili odraditi sve što njegov otac nije uspio. A ako ne vrati novac, ubiti će mu cijelu obitelj i sve koje pozna. Gledati će ih kako umiru jedan po jedan. Sporo i bolno. Ti si onda imala jedva 3 godine, tvoj brat jedva jednu, a tvoja mama je bila trudna s tvojom sestrom u to vrijeme. Uspio je vratiti dug, sve to je nosilo bolne posljedice, jer čak i kada se sve isplatilo, morao je ostati raditi za Slavljenika dok on ne bi odlučio da je gotov s njima. Tvoj otac nije mogao ostati i živjeti s boli kada će jedan od vas biti izabran. Srećom tvom ocu je ostalo novaca još od onog duga koji je vratio te je odlučio nekako izbjeći sve to. Poznao je moje roditelje koji su bili agenti te odlučio tražiti njihovu pomoć i zaštitu. Brat i ja smo odlučili ići za njima. Završili policijsku akademiju, dvije godine radili sa federalnim agentima u njemačkoj te stekli dobro iskustvo. Angažirao je moje roditelje da paze na vas, da prate svake korake kriminalaca, da ga obavještavaju o svemu što saznaju. Jednog dana saznali su kako je Slavljenikova kći govorila kako ne može živjeti u istom gradu gdje i on, kako ju odmah stignu sjećanja, ali kako se ne želi seliti nigdje jer ovdje joj je savršeno, ima puno prijatelja, poznanika, sve joj je super. Razmažena mala kravetina. Stoga je njezin otac odlučio ubiti ga. Naredio je svojim ljudima da prvi koji ga vidi ubije na licu mjesta, makar završio u zatvoru. Čim je tvoj otac saznao za to znao je da nema izlaza. Moji roditelji su mu pokušali kupiti čim više vremena je bilo moguće. Tvoj otac je odlučio pripremiti sve za dan kada će izabrati nekog od vas. U trezoru se nalazi poruka, ključ od stana, pištolj i novac. Tvoja mama, braća i sestra idu van države. Ti ideš sa mnom i ostaješ sa mnom dok se ne riješimo svog ovog nereda. Onaj čovjek koji te napao je jedan od Slavljenikovih ljudi. Tebe su odabrali. Bio sam u onoj krčmi kada sam čuo da mu je slavljenik rekao kako odabire tebe. Nazvao sam svoje ljude koji su vas pratili. Susjedi, prijatelji u skoli, poznanici. Javili su mi kuda ideš, te da te prati. Sjeo sam u auto. I evo nas sada ovdje, jer moram te zaštititi. Obećao sam svom ocu. Idemo do jedne kuće u Manchesteru. Tamo je otac rekao da te odvedem i pobrinem se za tebe. Sve je spremno, i potruditi ću se da ti ništa ne nedostaje. Tvoje je da surađuješ sa mnom i mojim ljudima kako nešto ne bi pošlo po zlu."-rekao je gledajući u mene. Na oći su mu navirivale suze, ne kao da će ih ispustiti, nego kao da ono što govori mu mnogo znači.  

Ne mogu vjerovati. Bolje da nisam znala. Iako ni sama ne znam što sam očekivala. Zašto bi bila u svoj ovoj nevolji ako nije svega ovoga iza? Ostala sam naslonjena na prozor te zatvorila oči. Samo na trenutak, pomislila sam, no polako sam utonula u san.

***

Kada sam se probudila vani je bio mrak. Pogledala sam prema njemu. Izgledao je umorno i iscrpljeno. Ali nije se predavao. I dalje je nastavljao voziti, brzo gledajući prema meni da se uvjeri da sam potpuno budna. 

-"za 10 min stajemo. Pokupiti ćemo mog brata pa idemo polako prema kući. Stati ćemo negdje usput još da si uzmeš stvari koje su ti potrebne. Hoćeš nazvati nekog?"- pitao me već držeći mobitel. Primijetila sam da vozi po lijevoj strani ceste, stoga sam pretpostavila da smo već u Britaniji. 

Prihvatila sam mobitel i krenula zvati Hann. Nije se javljala stoga sam joj ostavila poruku.

-"Hann, Bea je. Oprosti što ti je Loren morala prenjeti poruku. Slupala sam mobitel i ne mogu se javljati često. Oprosti. Nadam se da si dobro i da uživaš. Volim te..."

Kliznula mi je suza niz obraz. Da je barem negdje blizu. Da je barem mogla ići sa mnom.

-"imaš najjadnije izgovore"- rekao je ozbiljno, iako sam imala osjećaj da je trebala biti šala. Obrisala sam suzu koja je tekla niz moj obraz, te se lagano nasmiješila. 

-"mogu kupiti punjač za svoj mobitel?"-upitala sam ga. Samo mi je kimnuo glavom nadižući obrvu. Nije raspoložen za razgovor očito. Ili mu se ne sviđa moje pitanje. Koncentrirao se na cestu, vozio je prebrzo, zavoji su se samo naređivali jedan iza drugoga. Imala sam osjećaj da ako ne skratim svoju jezičinu, letjeti ćemo negdje i imati ću još manje šanse da preživim sve ovo. Na tu pomisao, stotinu misli se skupilo u mojoj glavi. Gdje bi sada bila da se on nije pojavio? Hoće li me uspjeti zaštititi? Što ako ne uspije? Strah se utjerivao u moje kosti. Htjela sam prestati razmišljati o svemu tome. Na tu pomisao, radije bih da sletim negdje s autom. Ali on je nedužna osoba s dobrom namjerom. I trenutno, to nije opcija, jer gdje god sam ja, biti će i on. Ugledala sam njegovu tetovažu ponovno te se malo smirila. Još uvijek želim znati koje značenje ima.

Stali smo na jednoj autobusnoj stanici. Izašao je iz auta. Ostala sam sjediti samo pošto nije ništa rekao, niti da ga pratim, ili ostanem sjediti u autu, nije se niti okrenuo kada je izašao da se uvjeri da li sjedim ili ga pratim. Otvorila sam prozor da me ljetni povjetarac rashladi malo. Pomogao mi je da se saberem i dovedem svoje misli u red. Ubrzo je došao jedan autobus. Izašao je samo jedan muškarac koji je krenuo prema njemu. Pozdravili su se, zagrlili te krenuli prema autu. To mu mora biti brat.Vukao dva kofera za sobom, od kojeg je ovaj uzeo jedan dok mu je brat pričao nešto. Stavili su ih u prtljažnik te je njegov brat sjeo na vozačevo mjesto, a on iza.

-"Edi"- rekao je brat pružeći ruku, vežući svoj pojas lijevom rukom, i namještao sjedalo.

-"Bea"-prihvatila sam ruku i predstavila se na što se on nasmijao. Prvi dojam - odličan! Barem netko tko je prijateljski raspoložen. 

-"Znam" rekao je te uključio motor i krenuo voziti. Nije prošlo niti par minuta, njegov brat je spavao iza. Glava mu je bila naslonjena na prozor, a njegovi su mišići sada ležali opušteno, izmoreno.

Promatrala sam Edija. Bio je totalna suprotnost od njegovog brata. On je isto imao tetovažu, ali zmaja. Bio je također žilav kao i njegov brat. No oči i kosa su se razlikovale. Edi je imao crne oči i crnu kosu. Nosio je kratke traperne poderane hlače, crnu kratku majicu i crne starke. Vozio je isto brzo kao i njegov brat. Svako malo sam mogla osjetiti njegov pogled na sebi. Pravio se kao da me ne gleda, no i dalje sam primijetila. Možda mi je malo smetalo jer je bilo vidljivo da mu se sviđam na neki način. Naslonila sam glavu na prozor, izdahnula i gledala van.