Osjećala sam i dalje njegov pogled na sebi. Nisam se obazirala jednostavno. Nastavila sam gledati u nebo. Razmišljala sam što da radim cijelu večer pošto sam odspavala svojih 8 sati. Ignorirala sam ga. Baš me bilo briga što je tu. Ova tišina mi je godila. Samo sam slušala vjetar kako njiše krošnje drveća udaljenog malo dalje od kuće. Jedino što se uz taj vjetar moglo čuti su bila naša ispuhivanja dima iz pluća. Iz nekog razloga, to mi je godilo, posebno njegovi izdasi.
Dalo mi je do znanja da je i on živo biće, te da je normalno da i on pogriješi. Što ako nije onakav kakvog ga ja smatram? Što ako se više toga nalazi iza njegovog razloga da se napije. Možda se boji za Edija, možda mu je sve ovo teško za podnijeti, možda se boji za Saru ili Almu. Što ja znam, i tko sam ja da sudim? Nije sebična osoba, to se dam kladiti. Sjetila sam se kada sam ga vidjela u klubu. Prvi puta da sam razmijenila čak i par riječi s njim. Onda kada mi je srce kucalo kao nenormalno kada sam uzimala njegovu narudžbu. Još se uvijek sjećam. Viski. Moje najdraže piće. Možda i njegovo, tko zna. Mislim da sam spremna oprostiti mu, ali želim se uvjeriti da sam mu dala do znanja da ne može tako postupati sa mnom. Privlačan je, i sviđa mi se. Zahvalna sam mu na svemu što je do sad napravio za mene. Spasio mi je život skoro dva puta. I dalje ga spašava. Znam da mu je sigurno žao što se oteo kontroli ranije. Znam i osjećam da i on stvara neke osjećaje prema meni. Koliko god ja sebe uvjeravala da ne, da nisam dovoljno dobra za njega i sve to. Odlučila sam i dalje slušati zvukove oko sebe. Oko nas. Njegovo disanje, moje disanje, i ovaj vjetar između nas. Osjećalo se kao da smo samo on i ja na tom jednom mjestu. U cijelom svijetu. Smirila sam sve svoje misli koje su me napadale. Bijes koji me do sada maltretirao je nestao. Pogledala sam ga krajičkom oka da me ne primijeti. Bilo mu je neugodno. Njemu je očito ova tišina smetala, ali nisam ju namjeravala prekinuti.
-"oprosti"- rekao je no nisam rekla ništa na to. Nisam se ni okrenula prema njemu. Iznenadilo me je, ali bilo mi je drago znati da mu je žao. Nadam se da sam mu dala do znanja da će mu trebati nešto više od fizičkog nasilja i par grubih riječi da mi spusti samopouzdanje. Nadam se da će zapamtiti da nisam toliko balava kako se predstavljam, već da sam djevojka koja je već pri kraju tog puta i sprema se da postane poštena i jaka žena.
-"ne možeš me stalno ignorirati."- na to sam se okrenula samo da bi zašutio i ošinula sam ga pogledom. Toliko o onom mom miru i tišini u kojoj sam uživala do sada.
-"nije me briga."- dala sam mu do znanja te sam okrenula nazad glavu prema nebu. Šutio je sve dok nisam imala posljednji dim za povući. Ponovno sam zatvorila oči.
-"ti baš uživaš u ovome."- izjavio je na što sam ustala pogledala ga sa iskrivljenim smiješkom i ušla natrag u kuću. Mogla sam osjetiti njegov pogled na sebi kako me ispraćuje unutra.
Otišla sam u kuhinju po onu svoju kavu te se zaputila u svoju sobu. Pustila sam si muziku na laptopu i krenula pregledavati ladice, ormare, police i sve što je bilo u ovoj prokletoj sobi. Glupo bi bilo da boravim u njoj a ne znam što sve ima u njoj. Za oko mi je zapela manja crna kutija ispod kreveta. Uzela sam ju i odlučila pogledati što je u njoj. Polako sam ju otvarala. Unutra se nalazio nož. Ne nekakav običan nož. Drška je bila srebrna, metalna sa figurom nekakvog vraga, a oštrica na njoj glatka bez zupca ali dovoljno oštra da bi mogla lubenicu vjerojatno prerezati u jednom zamahu. Ovo će mi vjerojatno zatrebati. Vratila sam nož u kutiju i stavila natrag pod krevet. Sljedeći je bio ormar. Iako sam ga već otvorila par puta, htjela sam pregledati sve u detalje. Na vješalicama su se nalazile gornji dijelovi trenirke, dvije zimske jakne, dvije kožne jakne, petero košulja, svaka različitog printa i četvero kratkih ljetnih haljina. Na policama su se nalazile razvrstane majice, kratke hlače i duge traperice. Na skroz gornjoj polici bile su duge traperice i kratke majice. To je polica sa stvarima za nekud ići. Na donjoj su se nalazile kratke majice, kratke hlače i dugi donji dijelovi trenirke. Definitivno polica sa stvarima za nositi po kući. Ispod su bile spavaćice i pidžame. U ladicama ispod vrata od ormara su se posteljine, ručnici i donje rublje. Taman kada sam htjela pogledati po stolu, začula sam kucanje na vratima.
ŞİMDİ OKUDUĞUN
Izabrana-ZAVRŠENA
Gizem / GerilimOtkrijte sami priča ne bi imala onaj isti žar koji ima kada ništa ne znate u naprijed, zar ne?