I hate school/I love school

Part 8

ELA P.O.V.

"Cure, dižite se. Zakasniti ćete." Moja majka je naglo ušla u sobu.

"Molim? Koliko je sati?" Uspravila sam se u sjedeći položaj.

"Sedam i četrdeset pet." Rekla je.

"Molim?! Ema, diži se odmah." Poletjela sam sa kreveta, krećući prema kupaoni.

U tom trenutku, Ema i moja majka su se počele smijati. Gledale su me dok su se savijale od smjeha.

"Šta se smijete? Zakasniti ćemo Ema." Rekla sam visokim tonom glasa.

"Ela, danas je subota." Ema se nije mogla prestati smijati.

"Jako smješno." Preokrenula sam očima, "Mene je srce strefilo. Baš ste mi lijepo smjestile." Legla sam natrag u krevet, okrećući im leđa.

Nakon nekoliko sekundi, opet sam zaspala.

Nema ništa ljepše od toga kada legneš na svoj mekani, topli krevet i zaspiš.

Iz sanjarenja me je trgnuo zvuk mojega mobitela. Uzela sam ga u ruke da bi vidjela Marinovu poruku na vrhu zaslona.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Marin:
Hoćete ići samnom i Tinom u kino?
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

"Ema, probudi se." Uhvatila sam ju za ruku i promrdala.

"Što je?" Pospano je upitala.

"Marin i Tin su nas pozvali da idemo sa njima u kino." Rekla sam na što se ona odmah uspravila i približila glavu bliže mobitelu.

"Molim? Idemo se spremati." Naglo se digla sa kreveta i krenula prema kupaoni.

"Čekaj. Nisam još ništa odgovorila." Pogledala sam prema njoj.

"Pristani." Odmah je rekla.

"Zašto?" Zbunjeno sam upitala.

Ne moramo se sada družiti sa njima samo zato jer je Tin spasio Emu jučer.

"Pa zato.. Kužiš, ipak su me spasili jučer. Mislim, Tin me spasio pa bi bilo dobro da idemo s njima." Objasnila mi je.

Zlobni smješak mi se odmah našao na licu, "Da li se to tebi Tin malo sviđa?"

"Ne."Zakolutala je očima, odmahujući glavom.

"To je lijepo kada ti se netko sviđa." Smješkala sam se dok su joj obrazi postajali sve crveniji i crveniji.

"Ela, meni se on ne sviđa." Uzdahnula je nakon čega je samo produžila do kupaone.

Ja sam tada odlučila odgovoriti Marinu na poruku.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Ja:
Može. U koliko?

Marin:
Oko šest. Zavisi kada nam bude počeo film.

Ja:
A što ćemo gledati?

Marin:
To je iznenađenje.

Ja:
Dobro onda. Budite u pet i pol kod mene da možemo ići zajedno.

Marin:
Može. Vidimo se.
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

U tome trenutku čula sam mamin glas sa donjeg mata. Sišla sam dole i ugledala Emu, mojeg brata i moju mamu kako već jedu. Brzo sam sjela za stol i pridružila im se.

...

Ema i ja smo već bile spremne kada smo se spuštale do ulaznih vrata. Izašle smo i ugledale Marina i Tina kako nas već čekaju.

Prišle smo im nakon čega smo se pozdravili.

"Koji film gledamo?" Ema je odmah upitala.

"Vidim nekome je bolje." Rekao je Tin na što je Ema potvrdno klimnula glavom.

"Samo da nije neki horor." Pogledala sam u Marina.

"Možda i je." Nasmijao se.

Nakon svega desetak minuta hodanja, našli smo se ispred velikog centra. Ušli smo i krenuli prema kinu kada smo u daljini ugledali dvije hodajuće noćne more; Ninu i Paolu.

Odmah smo se zaustavili i međusobno pogledali.

Marin i Tin su nam nakon nekolilo sekundi rekli da se sakrijemo iza zida.

Jadno.

Ali svejedno smo to napravile.

Na kraju krajeva, neću se žaliti jer mi se zaista nije dalo pričati sa njih dvije.

"Baš me zanim što rade." Rekla je Ema dok je stajala do mene.

"Vjerovatno se ljube i prave da se vole najviše na svijetu." Uzdahnula sam, "To mi jako ide na živce."

"Također." Uzvratila je.

Okrenula sam glavu na drugu stranu kada sam se susrela sa dva para predivnih očiju.

"Što ti ide na živce?" Upitao je, smješkajući se. Kao da je čuo što sam rekla.

"Ništa" Brzo sam rekla i odmakla se od njega.

Bez puno više riječi, nastavili smo prema kinu. Kupili smo za jesti i za popiti te ušli u dvoranu gdje se održavao taj misteriozni film.

...

Film je završio. Na kraju smo gledali neki crtani koji je bio hella zabavan.

Kreuli smo polako prema kući. Polako je padao mrak i počelo je biti hladno. Sva sreća pa sam ovoga puta imala jaknu inače bih se opet smrzavala.
__________________________