I hate school/I love school

Part 14

ELA P.O.V.

Danas sam bila dobre volje i naravno da sam se nadala mi to nitko neće upropastiti; pogotovo ne Nina i Paola.

Ušla sam u školsko dvorište. Na klupici ispred ulaza u školu sam ugledala Emu.

"Jutro." Podigla se sa klupice nakon čega me je zagrlila.

"Ej. Kako to da ti već došla?" Uzvratila sam joj zagrljaj.

"Uvijek tako dođem." Slegnula je ramenima, "Hajde, idemo ući. Zvoniti će."

Ušle smo u školu i ubrzo ušle u učionicu Povijesti.

Na tome satu sam sjedila sa Marinom, ali pošto sam vidim da njega nije bilo, išla sam sjesti sa Emom jer niti Tina nije bilo

Taman kada sam se krenula premjestiti, u učionicu je ušao Marin. Sjeo je za našu klupu pa sam se ja samo okrenula i sjela do njega.

"Hej, susjedo." Pogledao me.

"Ej." Rekla sam sa osmjehom na licu.

"Netko nam je dobre volje." Osmjehnuo se, gledajući u moj osmjeh.

"Da-"

"Hej, šećeru." Prekinula me je Nina kada je sjela Marinu u krilo.

"Hej." Rekao je nakon čega su se poljubili.

"Zašto ne sjedneš samnom? Možemo raditi što god poželiš ispod klupe." Zlobni osmjeh joj se našao na licu dok mu je prstima prolazila kroz kosu.

"Znaš da bih sjeo do tebe, ali profesorica me stavila sa Elom." Rekao je to kao da sam ja zadnja osoba sa kojom bi sjeo da ga profesorica nije stavila do mene.

Ja sam se refleksno podignuo sa stolice i krenula prema Eminoj klupi.

Jadnik.

"Gdje si ti sada krenula?" Zaustavio me na što sam se ja okrenula i pogledala ga.

"Sjesti sa Emom. Neka Nina sjedne sa tobom." Pogledala sam ih oboje.

"Ela, ne izvodi gluposti." Maknuo je Ninu iz svojeg krila nekon čega se podignuo sa stolice, "Vrati se i sjedni."

"Ne treba. Ne želim ti smetati." Okrenula sam se i krenula otići kada se javio Ninin glas.

"Ne drami odmah, kozo. Sjedi i šuti." Preokrenula je očima.

Prišla sam joj, zaustavljajući se na centimetar od njenog lica kada me je Marin uhvatio za podlakticu, okrećući me prema sebi.

"Prestani se tako ponašati." Rekao je smirenim glasom.

"Ja sam sada kriva?" Istrgnula sam ruku iz njegovog stiska, "Svaki put kada sam blizu tebe, ona izvrijeđa me. Stalno mi govori ružne riječi i zove me ružnim imenima. Ti na mene nasrneš kada ja njoj kažem neke pogrdne riječi umjesto da se na nju ljutiš." Ljuto sam rekla nakon čega sam izjurila iz učionice, udaljavajući se od svih.

Izašla sam i otišla iza škole. Bijesno sam uzimala zrak u svoja pluća, pokušavajući se smiriti.

"Ela." Začuo se Marinov glas ne daleko od mene.

"Šta sada hoćeš?" Okrenula sam se prema njemu.

"Ne trebaš za sve dignuti nos, znaš?" Približavao mi se dok sam ja ostala stajati na mjestu.

"Ako me i dalje misliš napadati, slobodno se okreni i vrati se Nini." Glasno sam pričala.

"Smiri se, nisam se došao svađati." Zaustavio se na korak od mene, "Oprosti, u redu?" Smanjio je ton dok me gledao ravno u oči.

Ostala sam ga gledati u tišini, dajući mu do znanja da će se malo više potruditi.

"Ja sam taj koji je bio u krivu." Nastavio je.

"Tek si sada to shvatio?" Zakolutala sam očima.

"Izvinio sam ti se."

"Misliš da je to dovoljno?" Raširila sam oči.

"Šta da ti više kažem?" Pogledao me čudno.

"Ništa, eto. Ništa mi više ne moraš reći." Rekla sam nakon čega sam ga krenula zaobići, "Samo drži Ninu podalje od mene kada već nisi u stanju priznati da je ona kriva."

"Ela." Zaustavio me, hvatajući me za zglob ruke, "Nemoj se odmah ljutiti, u redu? Samo joj se nemoj obraćati i to je sve."

"Ona je ta koja mi se prva obrati i prva započne sve." Kako on ne kuži to, kao da je gluh.

"Dobro, držati ću ju podalje od tebe." Uzdahnuo je, "Jesmo li sada dobri?"

"Da da." Zakolutala sam očima, "Mogu li sada ići?" Pogledala sam u njegovu ruku koja me je još uvijek držala.

"Ne kolutaj tim očima za svaku sekundu." Napokon je otpustio stisak sa moje ruke, "Da može ići, vrati se na sat."

"Na zapovijed, kapetane." Refleksno sam zakolutala očima nakon čega sam samo prošla pored njega, puštajući ga iza sebe.
___________________________