I hate school/I love school

Part 19

ELA P.O.V.

(Ponedjeljak)

Lijeno sam se podigla sa kreveta i otišla u kupaonu. Presvukla sam se, uzela torbu i spustila se do donjeg kata. Pozdravila sam svoju majku i brata i krenula prema školi.

Stavila sam slušalice u uši malo za promjenu, a i da se malo opustim.

Uživajući u pjesmi, ubrzo sam se našla ispred najbolje ustanove u gradu.

Škola.

Jeej.

Na samome ulazu susrela sam Emu.

"Ejj." Zagrlile smo se, "Imam odličnu vijest za tebe." Odmah je rekla.

"Koju?" Polako smo krenule prema učionici.

"Mislim, tiče se obje." Zastala je prije nego što je nastavila, "Moramo ostati poslije nastave počistiti hodnik škole." Pogledala me, čekajući moju reakciju.

"Molim?" Pogledala sam ju, "Zašto?"

"Zto jer smo bili izostali nekoliko puta sa nastave." Odgovorila je.

"I ti si sretna zbog toga?" Pogledala sam u njen osmjeh kojeg nije skidala sa lica.

"Pa da.. Jer ostajemo sa Marinom i Tinom." Osmjehnula se.

"Ti si ozbiljna?" Zaustavila sam se.

"Nisi sretna?" Zbunjeno me pogledala.

"Naravno da ne. Zašto bih bila sretna?" Uzdahnula sam.

"Ne znam, ali ja jesam. Jedva čekam nekako." Veselo je govorila.

"Ti si bolesna." Zakolutala sam očima.

...

Danas smo za vrijeme velilog odmora odlučile ostati u kantini. Sjele smo za prvi slobodni stol i već u sljedećoj sekundi do nas su došli Marin i Tin.

"Jeste čuli da moramo očistit hodnik?" Započeo je Tin, sjedajući preko puta nas.

"Da." Odgovorila mu je Ema.

"Ela, ti si jako sretna zbog toga vidim." Pogledao me je Marin dok je sjedao pored Tina.

"Ionako ste vas dvoje krivi za to." Ozbiljno sam rekla, stavljajući komadič sendviča u usta.

"Molim? Otkud ti to?" Marin mi je očima probadao do duše.

"Stalno izvlačite mene i Emu van škole." Zakolutala sam očima, "Nemojte se praviti da to nije istina."

"Svi smo krivi, nemoj pričati gluposti." Tin se ubacio.

"Ponajviše vi." Nastavila sam.

"Ajde šuti i jedi taj svoj sendvič." Rekao je Marin, vidno iznerviran.

"Ja ne znam ni zašto ste vi uopće došli za naš stol. Pogotovo ti." Pogledala sam u Marina, "Vrati je svojoj dragoj. Vjerovatno te čeka u nekom wc-u."

"Ela." Ema me je gurnula laktom, dajući mi do znanja da zašutim.

"Dobro, mi idemo onda." Marin se podignuo na noge.

"I bolje." Zakolutala sam očima.

Marin me doslovno probadao pogledom i izgledao je kao da će me zadaviti golim rukama, ali na kraju je samo otišao bez riječi sa Tinom iza sebe.

...

"Tu su vam metle i sve ostale potrepštine koje će vam trebati za čišćenje. Kada sve očistite možete ići kući." Objašnjavao nam je ravnatelj.

Klimnuli smo glavama pa uzeli potrepštine i izašli iz njegovog ureda.

"Vi cure odite gore, mi ćemo ovaj kat." Odmah je rekao Marin.

"Zašto mi moramo gore? Odite vi gore." Čudno ga je pogledala Ema.

"Možemo li jednostavno zajedno svaki kat očistiti?" Pogledala sam svo troje.

"Može i tako." Rekao je Tin.

Uzmeli smo metle i počeli čistiti.

...

Očistili smo sve hodnike škole.

Ostavili smo metle i sve potrepštine u prostoriji namjenjenu za te stvari pa se uputili prema glavnom izlazu iz škole.

Uhvatila sam kvaku vrata i povukla ju prema dole, no vrata se nisu otvorila. Pokušala sam još jednom, ali opet ništa.

"Vrata se neće otvoriti." Okrenula sam se prema njima.

"Kako misliš neće?" Zbunjeno je upitala Ema.

"Hoćeš reći da smo zaključani?" Odmah je upitao Tina.

"Da. Ovo su jedina vrata koja su trebala ostati otključana." Uzdahnula sam.

Odlično.

Ovo je baš super.

"Što ćemo ovdje raditi cijeli dan?" Iznervirano je rekla Ema.

"Smisliti ćemo nešto." Prekrižila sam ruke preko prsa.

"Kao naprimjer?" Pogledala je prema meni.

"Možemo ići na krov." Odjednom se javio Marin.

"Što ćemo tamo?" Spojila sam obrve dok sam ga čudno gledala.

"Sjediti i uživati u pogledu." Rekao je kao da je to već bilo očito.

"Dobro." Krenuli smo.

Popeli smo se do zadnjeg kata škole. Zatim smo ušli u malu prostoriju iz koje idu stepenice koje vode do krova.

"Kako lijepo." Oduševljeno je rekao Tin kada smo se došli na krov.

"Da, ajme prekrasno." Rekla sam sarkastično.

Krenula sam polako prema rubu krova. Odlučila sam napraviti mali test za Emu, Marina i Tina. Zanimalo me tko će prvi početi paničariti.

Stala sam na rub krova. Polako sam se okrenula prema njima držeći mali osmjeh na svojem licu.

"Ela, pasti ćeš." Uzdahnula je Ela, sjedajući na pod krova.

"Neću." Kratko sam joj odgovorila.

"Ela, makni se od tamo." Rekao je Marin.

"Malo sutra." Osmjehnula sam mu se.

"Ela." Gledao me iz daljine.

"Dođi po mene ako ne želiš da se bacim." Slegnula sam ramenima, gledajući točno u njegove oči.

Odmah je došao do mene i povukao me dalje o ruba, "Ne radi više takve gluposti." Zakolutao je očima na što sam mu ja samo poslala malo osmjeh.

Vratili smo se nazad do Tina i Eme nakon čega smo zajedno sjeli na krov; pričali i uživali u pogledu.
_________________________