I hate school/I love school

Part 16

ELA P.O.V.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Xy:
Imaš lijepu kuću. Mogao bih navratiti jer vidim da ti je cijelo vrijeme prozor otvoren.
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Gasila je poruka koja je došla sa nepoznatog broja.

Ovo nije moguće.

Postoji trenutno samo jedna osoba koja bi mi mogla ovo poslati.

Ivan.

Vjerovatno nas je pratio do kuće.

Zašto mora biti toliko jeziv?

Istoga momenta dam ušla u kontakte i pozvala Emu.

"Halo." Začuo se njen glas sa druge strane slušalice.

"Hej. Imaš li minutu?" Nervozno sam hodala gore - dole po sobi.

"Naravno. Što je bilo?" Odmah je rekla.

"Ivan mi je poslao poruku." Rekla sam bez puno razmišljanja, "Mislim.. Nisam sto posto sigurna da li je to on jer je broj nepoznat, ali imam osjećaj da je to on."

"Molim? Otkud njemu tvoj broj?" Zaderala mi se na uho; po glasu sam mogla zaključiti da ovo nije očekivala.

"Ne znam, Ema." Uzdahnula sam.

"Što ti je poslao?" Upitala je.

"'Imaš lijepi kuću. Mogao bih navratiti jer vidim da ti je cijelo vrijeme prozor otvoren'. Tako je glasila njegova poruka."

"On zna gdje ti živiš?" Ponovno mi se zaderala na uho.

"Da, valjda. Što da radim, Ema?" Upitala sam ju, nadajući se da će mi ona pomoći.

"Ne znam, Ela. Bože dragi." Ispustila je uzdah iz sebe, "Možda... Da kažeš to Marinu." Pažljivo je upitala.

"Neću ga zamarati time." Zakolutala sam očima.

"Ela, on je jedini koji ga može držati podalje od tebe." Nagovarala me.

"To nije istina. Nisam toliko nesposobna." Odmahnula sam glavom kao da sam tamo ispred nje.

"Ela, molim te. Ja mislim da bi ti to trebala njemu reći." Nastavila me nagovarati kao da je znala da ću pristati.

"Ma ne znam, Ema." Pogledala sam u njegov prozor koji je bio otvoren.

"Makar probaj. Ako ništa ne poduzme, što ne vjerujem baš, onda ćemo ja i Tin uzeti stvar u svoje ruke." Rekla je.

"U redu, idem mu reći." Ispustila sam zrak iz svojih usta.

"Hajde. Ja idem zvati Tina." Rekla je nakon čega je poklopila.

Idem je poslušati pa šta bude biti će.

Prišla sam svojem prozoru. Otvorila sam ga i nagnula se na njega.

"Marin." Pozvala sam njegovo ime.

Ništa.

Nije odgovarao, a prozor mu je bio otvoren.

"Marin!" Podigla sam ton glasa.

"Da, Ela?" Pojavio se na prozoru; bez majice. Izgledao je iznervirano.

"Da li ti ikada nosiš majicu kada si kući?" Pogledala sam u njegov goli struk; bolje rečeno nisam mogla maknuti oči sa njega.

"Ne." Kratko je odgovorio, naginjući se na svoj prozor, "Što trebaš?"

"Možeš li prijeći u moju sobu? Moram ti nešto pokazati." Pokazala sam na svoj mobitel.

"Prijeđi ti u moju sobu." Uzdahnuo je.

"Marine, molim te. Hitno je." Pomakla sam se u stranu.

"Dobro." Zakolutao je očima nakon čega je prešao na moj prozor.

Stao je točno ispred mene; njegovo tijelo na centimetar od mojeg. Previše mi je bio blizu. Osjetila sam drhtavicu kako mi se spušta niz kralježnicu kada sam pogledala u njegove oči koje su već gledale dole prema mojima.

"Onda?" Trgnula sam se na njegov glas.

"Da." Odmakla sam se od njega, "Moram ti nešto pokazati."

"To si mi već rekla." Osmjeh mu se našao na licu dok me promatrao.

"Jesam." Ušla sam u mobitel i ušla u poruku, "Pročitaj." Pružila sam mu mobitel.

Uzeo ga je iz mojih ruke i pročitao. Čudno je gledao u poruku.

Samo se nadam da će mi pomoći oko toga.

"Što je ovo?" Rekao je dok je još uvijek gledao u poruku.

"Pretpostavljam da je to Ivanova poruka." Nervozno sam vrtila prstima.

"Otkuda njemu tvoj broj mobitela?" Sada me je već gledao, "I kako on zna gdje ti živiš?"

"To stvarno ne znam." Slegnula sam ramenima.

"Jebemu." Rekao je na glas. Sada mu se na licu mogao pročitati bijes.

"Am.. Što ćemo napraviti u vezi?" Pogledala sam ga.

"Ti nećeš ništa. Ja i Tin ćemo." Predao mi je natrag u mobitel.

"Nemojte ga ubiti." Raširila sam oči.

"Kako da ga ne ubijemo?" Čudno me pogledao, "Pogledaj kakve ti poruke šalje." Pokazao je na moj mobitel.

"Ne želim da i vi nastradate." Zakolutala sam očima.

"Ne moraš se brinuti." Nježno me pogledao, "Neću dozvoliti da ti šalje takve poruke, Ela."

Ostala sam ga gledati kada sam počela teško disati.

Nikada nisam osjetila ovoliki strah.

Marin je shvatio moj strah prije nego što me približio više k sebi i zagrlio. Omotao je svoje ruke oko mojeg struka, spajajući naša tijela. Ja sam svoje ruke omotala oko njegovog vrata, nasnjajući glavu na njegovo rame.

"Sve će biti u redu." Lagano mi je rekao na uho, "Neću dozvoliti da ti naudi."

Oči su mi počele suziti kada sam osjetila suze kako mi se polako spuštaju niz moje obraze.

Odvojili smo se jedno od drugog. On je tada pogledao u moje suzne oči.

"Ela." Rukama je zahvatio moje lice, palcem brišući moje suze, "Nemoj plakati. Sve će biti u redu."

"Neće." Kratko sam mu odgovorila. Glas mi je bio hrapav i tih.

"Da li mi vjeruješ?" Pogledao me na što sam ja blago klimnula glavom, "Onda se nemaš čega bojati."

"U redu." Šmrcnula sam prije nego što me je on opet povukao u zagrljaj.
_______________________