☆Ela pov
(Nedjelja, Božić)
Polako otvaram oči. Ostanem ležati u istome položaju. Najednom skočim sa kreveta kada shvatim da je Božić.
Uđem u kupaonu i obavlim jutarnju higijenu. Presvućem se i siđem u dnevni.
Ja:"Sretan Božić." - kažem ulazeći u dnevni boravak
Prvo smo pojeli doručak kojeg je mama lijepo posložila na stol i uredila ga samo za nas.
Nakon doručka, ja i moj brat smo otišli otvarati poklone. Bilo ih je dosta, ali nisu svi za nas. Uglavnom, nakon razmatanja ja sam dobila novu maskicu za mobitel i debelu, zimsku pidžamu dok je moj brat dobio novi mobitel.
U međuvremenu su došli baka i djed sa mamine strane i baka i djed sa tatine strane.
Međusobno smo si čestitali Božić, pa smo zajedno pomogli mami oko pripremanja ručka.
(....)
Sjedim na kauču i gledam nešto na svome mobitelu kada čujem zvono sa ulaznih vratiju. Brzo se dignem i otrčim do vratiju, te ih otvorim. Ispred je stajao Marin.
Marin:"Sretan Božić." - snažno me zagrli i pruži mi poklon
Ja:"Ajme... Hvala ti. Ali... ja tebi nisam ništa kupila."
Marin:"Nemoj se žalostiti zbog toga. Meni si ti dar ovog Božića."
Ja:"Ahjoj." - zagrlim ga:"Nisam te pitala. Želiš li ući?"
Marin:"Ako ne smetam."
Ja:"Ma ne smetaš. Uđi slobodno."
Maknem mu se u stranu. On uđe, te ja zatvorim vrata i povućem ga u dnevni boravak.
Ja:"Marin je došao."
Mama:"A super. Sretan Božić Marine." - zagrli ga
Marin:"Sretan Božić."
Mama:"Dođi sjedni sa nama. Čujem da ste zajedno, ha?" - sjednemo preko puta mojih roditelja
Marin:"Jesmo."
Mama:"Ima da mi je čuvaš, jasno?"
Marin:"Naravno gospođo."
Dok je Marin nastavio pričati sa mojom mamom, ja sam gledala kroz prozor. U tome trenutku ugledam kako nešto pada. Pogledam malo bolje i ugledam snijeg. Uzbuđeno se podignem s kauča i okrenem prema svojoj mami i Marinu.
Ja:"Vani pada snijeg!"
Mama:"Stvarno? Pa lijepo."
Ja:"Marine idemo brzo van, brzo." - povućem ga sa kreveta u dvorište kuće
Nije ga puno napadalo, ali je lijepo gledati kako pada. Stanem na pločnik i podignem glavu prema nebu.
Ja:"Prekrasno je."
Marin:"Mhm" - zagrli me s leđa
Ja:"Nisam baš sigurna da mislimo na istu stvar." - okrenem se prema njemu
Marin:"Ja samo mislim na jednu stvar."
Ja:"Koju?"
Marin:"Znaš ti dobro koju." - nježno stavi svoje ruke na moje obraze i privuće me u poljubac
KRAJ
________________________________
Ne mogu vjerovati da je kraj. Bilo mi je jako lijepo pisati ovu knjigu, a još ljepše čitati Vaše komentare. Hvala Vam puno na votevima i na lijepim komentarima. To mi stvarno puno znači.Pa dragi moji sretno danas u školi. Nadam se da ste lijepo proveli ovo ljeto jer sada počinje pakao. Nadam se da Vam se svidi ovaj zadnji dio priče❤️❤️❤️
VOCÊ ESTÁ LENDO
I hate school/I love school
Ficção AdolescenteEla & Marin. Jedna sasvim tipična balkanska priča dvoje mladih. ___________________________ 15.9.2019. - #1st in fan fiction 24.3.2021. - #1st in hrvatska ___________________________