I hate school/I love school

Part 40

☆Ela pov

Dolazim kući. Ostavljam svoju torbicu na kauču i sjedam pored nje. Stavim ruke na lice. Duboko udahnem, pa izdahnem. Pokušavam smiriti svoje uznemireno srce.

U tome trenutku, začujem zvono sa ulaznih vratiju. Podignem se sa kauča i vratim se nazad u hodnik, pa otvorim vratim. Ispred mene su stajali Ema, Tin i Marin.

Ema:"Hajde s nama malo u šetnju."

Ja:"Ne."

Tin:"Da pogodim. Ne želiš ići jer je Marin s nama?"

Ja:"Tako je."

Marin:"Ma daj Ela. Ne pravi se da ne želiš jer svi znamo da želiš."

Ja:"Dosadan si više s time. Ne želim više ništa s tobom. Pustite me na miru." - krenem zatvoriti vrata, ali Ema ih ponovno otvori, uzme me za ruku i povuće van

Ema:"Ako nećeš milom, onda ćeš silom." - počne me vući dalje od ulaznih vratiju

Ja:"Pusti me! Daj, ne želim ići!" - zacvilim

Ema:"E pa ići ćeš."

Ja:"Gdje uopće idemo?"

Ema:"Na jedno mjesto gdje ćete se ti i Marin pomiriti."

Ja:"Nećemo se pomiriti."

Ema:"Da hoćete. A sada šuti i hodaj."

Nastavimo hodati u tišini.

Sami smo na cesti. Vani je mrkli mrak i samo što možemo vidjeti cu velike lampe svakih pet do deset metara koje osvjetljavaju cestu.

Za nekih desetak minuta se nađemo pored stijena pored kojih je more. Sjednemo na zidić iznad stijena.

Ema:"Ajmo Ela. Pričaj."

Ja:"Zašto ja? Neka Marin priča."

Marin:"Ti si prva počela."

Ja:"Molim? Ja? A tko me poljubio čisto iz zabave?"

Marin:"Ne znam." - nasmije se

Ja:"Ajme kako ja tebe mrzim. Gadiš mi se. Ti i tvoje ponašanje." - podignem se na noge

Ema:"Gdje ćeš ti? Sjedaj dole."

Ja:"Idem doma. Ostavite me se." - okrenem se i krenem, ali Marin se podigne na noge i zaustavi me stavljajući svoje ruke oko moga struka

Marin:"Ostaješ ovdje cvjetiću."

Ja:"Želim ići kući." - prostenjem

Marin:"Nećeš ići kući."

Ema:"Kada se mislite pomoriti vas dvoje?" - pogleda nas

Ja:"Ne mislimo."

Marin:"Mislimo." - uštipne me za ruku

Ja:"Ne štipaj me pederu. To me boli."

Marin:"Kako mogu biti peder kada volim cure?"

Ja:"Ti ne znaš voljeti."

Marin:"Znam. Mogu ti pokazati?"

Ja:"Ne želim."

Marin:"Ja te želim voljeti, a ti... Ne želiš mi to dopustiti."

Ja:"Ti si ženskaroš. Ne znaš ti voljeti."

Marin:"Hajde... Pusti me da te volim."

Ja:"Marine..." - zastanem

Marin:"Oprosti. Oprosti mi zbog svega. Sve one svađe... Ja sam kriv za to. Za sve sam ja kriv. Istina je... Ne znam ja kako voljeti. Nikad nisam imao curu koja se potrudila pokazati mi kako voljeti. Zato... Pokaži mi ti. Jer... Želim te imati. Želim te imati samo za sebe. Dopusti me da te volim. Dopusti da ti pokažem svoju ljubav."

Ostanem ga gledati. Teško uzdahnem jer znam da ću mu sada oprostiti.

Polako mu se približim, pa ga zagrlim. On me odmah pritisne svojim rukama više uza svoje tijelo.

(...)

(Ponedjenjak)

Ema:"Još samo 4 dana škole i onda počinju zimski praznici!" - zadere se

Ja:"O bože. Daj... Stišaj se."

Ema:"Hajde idemo. Moramo u školu."

Ja:"Znam." - umorno se podignem sa kreveta

Presvućem se, obavim jutarnju higijenu, pa skupa sa Emom siđem do dnevnoga boravka. Pozdravimo moju mamu i izađemo.

(...)

Sjedimo na zidiću iza škole i pričamo, ja, Marin, Ema i Tin.

Marin:"Dođi Ela. Stani između mojih nogu."

Ja:"Zašto?"

Marin:"Da te mogu grliti."

Ja:"Hajde dobro." - podignem se sa zidića i stanem Marinu između nogu naslanjajući se na njegovo rame

Marin:"Nisam mislio da ćeš me stvarno poslušati."

Ja:"Znam da ćeš me ti onda silom staviti između tvojih nogu, pa onda bolje da ja sama to napravim."

Marin:"Cvjetiću moj." - nježno me poljubi u obraz
____________________________
I evo nastavka. Ljudeki moji, još malo pa gotova priča. Moram završiti jer počinje škola, neću imati vremena pisati. Uživajte!

Vote/com?