I hate school/I love school

Part 25

ELA P.O.V.

(U školi)

"Pošto smo prije vremena završili lekciju, danas imate slobodan sat. Možete pričati , ali potiho. Bez deranja." Rekla je profesorica.

Odmah sam se okrenula prema Emi, no prije nego što sam uopće išta stigla reći pored nas su se u sekundi našli Marin i Tin.

Tin je započeo razgovor sa Emom kada je Marin došao do mene. Približio se mojem uhu, "Zbilja mi ne bi prepustila svoj prvi poljubac?" Govorio je tiho, pazeći da samo ja to čujem.

Nasmijala sam se zaigrano nakon čega sam polako odmahnula glabom.

"Zašto?" Upitao je. Izgledao je kao da mu je krivo.

"Zato jer ću prvi poljubac prepustiti nekome posebnome." Rekla sam, naslanjajući se leđima na stolicu.

"Kao naprimjer.." Podignuo je obrvu.

"Kao naprimjer, svima osim tebi." Poslala sam mu jedan blagi osmjeh.

Ozbiljno me pogledao pa se samo bez riječi odvojio od mene.

...

Sjedila sam i pričala sa Emom ispred škole. Svako malo sam pogledala oko sebe ne bili možda vidjela negdje Marina.

Ne znam ni sama zašto, ali nekako sam htjela biti pored njega. Htjela sam pričati sa njime.

"Što stalno gledaš tako oko sebe? Neće te nitko ubiti, ne brini." Nasmijala se.

"Toga se najviše i bojim." Pogledala sam ju ozbiljno.

"Molim?" Zbunjeno je izustila.

Nasmijala sam se, "Gledam ne bili možda negdje uočila Marina."

"Fali ti Marin. Slatko." Nagnula je glavu u stranu.

"Nije da mi fali, nego-"

Prekinula me, "Nego ti se sviđa i ne možeš bez njega."

"Pričaš gluposti, Ema." Zakolutala sam očima.

"Ja sam sto posto uvjerena da ne pričam gluposti." Zlobni osmjeh joj se našao na licu.

"Tko je ona cura?" Odjednom sa rekla kada sam našla Marina kako priča sa jednom curom.

"Ona koja priča sa Marinom?" Upitala me, gledajući prema njima, "Vjerovatno još jedna cura u njegovom nizu."

...

Ušla sam u kuću.

"Hej." Ušla sam u kuhinju.

"Hej, dušo. Kako je bilo u školi?" Upitala me mama.

"Super." Kratko sam rekla.

"Imam jednu lijepu vijest za tebe." Rekla je.

"Za mene?" Pogledala sam ju, "Koju?"

"Selimo se." Veselo je rekla.

"Molim? Kako to može biti lijepa vijest? Pa tek sam se upisala u srednju." Raširila sam oči. Nisam mogla vjerovati u njene riječi.

"Smiri se, ne idemo van države ili grad. Samo mjenjamo ulicu stanovanja." Nasmijala se na moj izraz lica.

"Bože, već sam mislila da idemo u drugi grad." Izdahnula sam u obliku olakšanja, "A zašto?"

"Ne sviđa mi se ova ulica. Nekako smo previše blizu susjeda. Ja i tata smo skupili novce i kupili lijepu kuću malo dalje od centra grada, ali opet ne predaleko od tvoje i Mateove škole." Objasnila mi je.

"Kada se selimo? Kakva je kuća?" Odmah sam upitala.

"Sutra se selimo. Možeš se sada ili navečer početi spremati. Kutije sam ti već pripremila." Rekla je, "Kuća je zaista lijepa. Imamo bazen, veliku terasu, garažu i balkon u svakoj sobi. Uostalom, vidjeti ćeš je sutra."

"Ajme, super. Idem se odmah početi spremati." Otrčala sam u svoju sobu.

No, odlučila sam ipak prvo zvati Emu i priopčiti joj vijest.

"Hej." Javila se.

"Hej. Imam jednu novost." Odmah sam rekla.

"Koju?"

"Selim se." Sada sam zvučal veselo.

"Molim?" Mogla sam osjetiti šokiranost u glasu.

"Da." Odgovorila sam.

"Kada si mi ti to mislila reći? Zašto se seliš? Kako ću ja bez tebe? Reci svojoj mami da sam jako ljuta na nju i da joj više neću nositi kekse koje moja mama radi." Brzo je govorila.

"Kakve kekse, Ema?" Zbunjeno sam rekla.

"Ma to sam samo tako rekla."

"Ne idem nigdje van države ili grada. Mjenjam samo ulicu."

"Uh... Nemoj mi više nikada to raditi, jasno?" Ispustila je zrak u obliku olakšanja.

"Jasno." Klimnula sam glavom.

"Kada se seliš?"

"Sutra."

"Ima da me sutra navečer ili prekosutra odvedeš u obilazak svoje nove kuće. Jasno?"

"Jasno." Nasmijala sam se, "Idem ja sada, idem se spremati."

"Čujemo se." Prekinula je.

Stavila sam mobitel na noćni ormarić.

Počela sam sa spremnjem potrebnih stvari u kutije. Nadam se da ću završiti do osam jer moja soba sadrži jako puno stvari.
________________________