Blind《Ante Rebić》

《02》

Na jučerašnjoj utakmici finala kupa Njemačke odigran je sustet između Bayerna iz Münchena i Eintrachta iz Frankfurta koji je završio tragičnom nesrećom. Naime tijekom zadnjih minuta utakmice u prilici za gol Hummels je napravio prekšaj nad Rebićem koji je nakon toga udario glavom u stativu. Igrači su se raspravljali sa sudcem ni ne shvativši što je bilo sve dok se Rebić nije ustao a zatim pao na tlo.
Prvi mu je u pomoć priskočio upravo Mats Hummels koji je uradio preksršaj nad njim.
Većina igrača je šokirano zurilo u njega. Prisjećamo vas da je to bila njegova zadnja utakmica za Eintracht nakon koje je trebao preći u Bayern München.

Prevezen je u bolnicu u Berlinu gdje se očekuju daljne vijesti oko njegovog stanja.
Šokirani su i igrači i navijači. Nitko nije dao nikakvu izjavu povodom toga. Nitko nije imao što reći.
Osim Matsa Hummelsa koji je pred novinarima rekao da bi dao sve kad bi se mogao vratiti par minuta unazad i pustiti ga da prođe. Iako je samo radio svoj posao dodao je da nijedan trofej nije bitniji od nečijeg života.
Iskreno očekujemo da će sve biti u redu sa Antom te da će se uskoro vratiti na teren."
Maja je čitala novine govoreći kako joj je žao Ante. Ona je blago rečeno bila njegov fan. Bila je luda za njim jos od svjetskog prvenstva. Zapravo 90% djevojaka je postalo njegov fan nakom svjetskog prvenstva.

"Okej,shvaćam da je tragedija samo jer je to Ante. Da je bilo nekom drugom čovjeku da li bi tako reagirala?" Upitam ju i znam da će reći da bi isto plakala za nekim drugim ali isto znam da to nije istina.

"Pa vjerojatno bi" kaže a ja prevrnem očima svjesna da sam pogodila što će reći.

"E ne bi,jer ne bi ni znala da se to dogodilo"

"Dobro,nebitno je." Sad se ona naljuti

"Razumijem da ti teško pada njegova ozljeda al sigurno je sve u redu s njim." Pokušam ju utješiti jer samo mi fali da se rasplače a tek se vidimo nakon dugo vremena.
"Uostalom što više pričamo o njemu,nismo se vidjele skoro godinu dana" dodam na što se ona nasmiješi

"Ja očekujem da mi ti ispričaš kako je bilo u Španjolskoj" kaže mi a ja čim se sjetim kako je predivno u Madridu osmijeh mi se sam pojavljuje na licu.

"A kako će biti,predivno. Fakultet je vrhunski,a grad još ljepši"
Uzdahnem te se prisjetim. Falit će mi taj grad definitivno.

"Ajde nije ni Zagreb toliko loš" udari me u rame te se nasmije

"Ne dam ja svoj Zagreb" nasmijem se

"I što sad,ostaješ tu ili ideš opet negdje? Znaš da su mama i tata jsdva čekali da se vratiš."

"Ne idem sad za sad nikamo. Pokušat ću naći posao tu,ako ne uspijem idem dalje" kažem joj na što ona kimne glavom

"Jesi se prijavljivala igdje?"

"U dva centra za gluhonijeme i slijepe osobe,rekli su mi javit ovih dana da li dobivam posao" odgovorim joj te se sjetim da uopće nisam ni pogledala mail. Ulazim na laptop dok gledam nove mailove i ugledam jedan od centra za slijepe. Ulazim u mail i pogledom prelazim preko ispisanih redova dok ne pročitam "očekujemo vas na razgovoru ovaj tjedan"

"Idem sutra na razgovor" vrisnem na što se Maja nasmije te me zagrli.

"Čestitam"

A/N

1.nije nista napisano kako je bilo po redu,ovako mi vise pase i ne da mi se kentrat prema pravim događajima

2. Ovo je priča, ne moraju bit likovi u prici onakvi kakvi su stvarno

3.ostavite vote ako vam se sviđa i komentar bio negativan ili pozotivan da znam da li vas se sviđa ili ne sviđa prica i zbog čega

Voli vas Ana

Poy.