《41》

1.7K 90 104
                                    

23.8.2019.

"Jebem ti ovakva vrata" začula sam neko lupanje a zatim i nervozan glas i odmah sam znala kome pripada. Nisam bila spremna sresti se sada s njim a pogotovo ne dok je moja sestra pored mene.

"Isuse,Kristina to je Ante" moja mlađa sestra je uzbuđeno čekala da on dođe a ja sam se trudila ostat sabrana i ne srušit se u nesvjest.

Iskreno,nisam znala kako bi se sada trebala ponašati prema njemu.

Stajala sam ispred ulaza u salu u kojoj se održavala  večera i bio je moj red da pozrdravljam goste i poželim im dobrodošlicu i nažalost Ante je došao baš sada.

Okrenula sam glavu prema smjeru njegovog glasa i gledala sam polako kako se sve više približava nama tako da sam ga mogla sve jasnije vidjeti.

Progutala sam knedlu dok sam gledala u njega,ni ne primjećujući Mijata koji je hodao pored njega.

Nosio je crno odijelo i bijelu košulju. Odmah sam primjetila da nije nosio kravatu niti mašnu,znala sam da to mrzi.

"Molim te,Majo. Nemoj se sramotit. Samo ga možeš pitat za sliku i na tome završi" strogo sam rekla svojoj mlađoj sestri. Znam koliko ga je obožavala  i sigurno neće na dobro završit ovaj njihov susret.

Skrenula sam pogled s nje i oči su mi se susrele s njegovim plavim očima. Srce mi je skoro iskočilo iz grudi nakon što sam shvatila da je ispred mene. Samo da zakoračim malo prema naprijed,sudarila bi se s njim.

"Ulaz je na ovu stranu" pokazala sam rukom prema ulazu,dok sam pokušavala smiriti svoje ubrzano disanje. Mijat je klimnuo glavom te je odmah krenuo prema tamo a Ante je i dalje stajao nasuprot mene. Šta on sada izvodi?

Krajičkom oka sam pogledala u svoju sestru koja je otvorila usta i zurila šokirano u Antu.

Kako je stajala pored mene,neprimjetno sam ju udarila laktom da se sabere iako ni sama nisam bila sabrana.

"Ovo ti je sestra?" Ante me pogledao ravno u oči. Par puta sam trepnula kako se ne bi izgubila u tim njegovim očima.

"J-je" promucala sam tiho kada sam shvatila da predugo šutim te sam skrenula pogled na nju.

"Ante" nasmijano joj je pružio ruku a ona se nije micala dok ju ja nisam opet udarila laktom.

"Maja" jedva je rekla te mu je pružila ruku dok je mene strijeljala pogledom.

"Čuo sam da si moj veliki obožavatelj" nasmijao joj se a ja sam prevrnula očima. I dalje je arogantan.

"Ne moze se reći baš veliki" ubacila sam se a Ante je pogledao na sekundu prema meni pa se opet okrenuo prema njoj,kao da nije doživljavao moje riječi.

Nije kao da me je uopće doživljavao.

"Svakako si me blokirao na instagramu" namrštila se a ja sam je zbunjeno gledala.

Ovoga sam se bojala.

"Blokirao sam te?" Zbunjeno ju je upitao dok sam ja propadala od stida.

"Pa blokirao si mi fan page" opušteno je rekla. Njoj je to bilo sasvim normalno jer ima 15 godina a ja sam se zato sramotila zbog nje. Uz to,nije imala pojma da  sam imala nešto s njim,zapravo i nisam. To je za njega bila igra tako da se ne računa. Ali ipak je trajalo godinu dana i ne možeš to tako jednostavno zaboraviti.

Nek mi netko doda vode i sećera. Ona je imala njegov fan page?

"Da sam znao koji je tvoj,ne bi ga blokirao" namignuo joj je a ona se zacrvenila.

Ako nisam sada umrla od sramote,neću nikad.

"Možeš krenuti prema sali" nakašljala sam se te sam pokazala Anti ponovno smjer u kojem je trebao ići.

Blind《Ante Rebić》Tempat cerita menjadi hidup. Temukan sekarang