Blind《Ante Rebić》

《12》

Osjeća li se čovjek uvijek ovako kada shvati da ga netko privlači?

Pokušava li u svojoj glavi povezati sve i shvatiti kad je to zapravo krenulo?
Ili zbog čega?

Sjedila sam na krevetu i razmišljala.
Prije sat vremena me poljubio ni manje ni više nego Ante Rebić.

Onaj Ante kojega ja nisam mogla vidjeti na slici.

Za kojeg sam mislila da je umišljeni kreten.
Nije da sam promjenila mišljenje,ali nije mi više smetalo.
Pomalo shvaćam da mi je drago što me poljubio,što nije normalno.
Nije.

Jer sam kao prvo: Njegova asistentica i na neki način on mi je šef.

Kao drugo: Slagala sam ga.

Kao treće:Nisam njegov tip,i sam mi je rekao onaj dan kada smo šetali. Ne meni doslovno ali me opisao.

Uzdahnem ponovno i suzdržavam se da ne počnem vrištati od muke.

Ne mogu sići ni biti kraj njega,a moram. To mi je posao.
I moram ga zadržati ako želim poslije bilo gdje raditi.

Preostaje mi jedino pravit se da se ništa nije dogodilo. I to ću i uraditi.

Sići ću dolje i pravit se kao da nisam prije sat vremena ljubila Antu. I da nisam pobjegla i da se ne krijem u sobi.

"Silazim dolje,odmah." Sama sebi govorim iako još uvijek sjedim na krevetu.

Ovo me podsjeća na vrijeme kad sam trebala učiti pa sam se nagonila a nikako početi.
Samo ovo je puno gore.

"Sada stvarno ustajem" kažem te odmah ustanem i bez razmišljanja siđem u prizemlje i vidim njega kako sjedi u prizemlju. Prednost mi je što je bio slijep pa sam mogla biti tu cijeli dan a da on ne shvati.

Ali,odjednom je iz kuhinje izašla neka plavuša i čim me je ugledala mahnula je

"Zašto stojiš tu? Dođi k nama" nasmijala mi se te sjela pored Ante koji je vrtio glavom vjerojatno osluškivajući gdje se tko nalazi.

"Doći ću,prvo idem pojest nešto" nasmijem joj se iz pristojnosti i produžim do kuhinje ne osvrćući se na Antu. Naravno da neću.

Uđem u kuhinju te se naslonim na radni stol i izdahnem.
Djevojka koja je došla bila je predivna. Iako je i predivna slaba riječ. Izgledala je kao neki model.

Pričamo o djevojci ili prijateljici Ante Rebića,što očekivati?

Kada pomislim da mu je možda djevojka nešto me stegne oko srca te ponovno izdahnem,uzmem sendvič,na brzinu pojedem te bez razmišljanja krenem prema dnevnom boravku noseći si u ruci čašu hladne vode.

Tek kada uđem unutra zapitam se što ja to radim?

No sada je kasno za predomišljanje jer me ova plavuša već primjetila,i bila je sama.

Gdje je Ante?

"Ajde,pravi mi društvo. Ante je izašao,razgovara na phone" kaže mi te se krene ispravljati "mobitel"

"Razumjela sam,znam engleski" nasmijem joj se više zbog pristojnosti iako me već živcirala.

"I? Nisam znala da se Anti promjenio ukus" odmjeri me dok sjedam preko puta nje

"Molim?" Pogledam je upitno.

"Pa nisi baš netko s kim bi on inače izlazio" očima pređe preko mene cijele i užasno me nanervira. Pa evo i ona zna da on ne bi nikada bio sa mnom

"Oprosti,ja ne znam što ti je on rekao ali ja sam samo njegov asistent" kažem joj

"Ahaa,sorry. Nisam znala da ima assistant" začudo,lijepo mi se ispriča,iako me nervira ovo njezino mješanje engleskog i hrvatskog

"Nema veze" preko volje joj se nasmijem

"Sorry,nisam se ni predstavila. Ja sam Nicolette,a ti?" Mislim sve više da glumi ovu ljubaznost

"Kristina"kažem kratko

"I znači ti si Antin assistant?" Upita me iako več zna odgovor,a ja se suzdržavam da ne kolutam očima

"Jesam,a ti si?" Upitam ju te uzmem onu čašu vode da popijem jer mi se grlo osušilo od muke.

"Antina prijateljica,točnije bivša djevojka" ovo prvo dobro prihvatim,no kada je rekla bivša sva ona voda mi zapne u grlu te se zagrcnem.

"Bivša?" Upitam ju jer ne znam jesam dobro razumjela

"Da,ali ostali smo jako dobri prijatelji" kaže mi dok sada ja nju odmjeravam. I mogu slobodno reći da sam bila ljubomorna.
Izgledala je stvarno predivno i ako ona može biti Antina bivša,ovako lijepa,ja nemam što tražiti.

Samo se mogu praviti da se ništa između nas nije dogodilo

A/N znam,nema Ante ali eto drugi nastavak danas.
Ante dolazi sljedeci nastavak.