Blind《Ante Rebić》

《21》

Kristina

Bila sam u sobi,već je bilo oko ponoći i nadala sam se da Ante spava kako bi mogla otići pojesti nešto. Nisam imala snage ponovno se susresti s njim.

Sišla sam dolje i krenula sam prema kuhinji ali zaustavila sam se kada sam ugledala njega da je zaspao na kauču. Bio mi je okrenut leđima te sam tiho prišla k njemu. Stala sam pored njega gledajući ga cijelo vrijeme.Nije se ni pomaknuo. Pogledala sam malo bolje i shvatila sam da je spavao.

Sviđaš mi se" dvoumila sam se da li da sjednem pored njega na kauč i na kraju sam odlučila sjesti

Okrenuo se,izgleda u snu i sada je bio okrenut prema meni.

I dalje je spavao. Njegovo disanje je bilo ujednačeno.

"Bojim se to izreći ali sviđaš mi se,Ante. I znam da je pogrešno,znam da ne bi trebala jer ćeš me vjerojatno povrijediti ili ću ja tebe povrijediti.Ako ti to priznam znam da ću pogriješiti. Kad tad bi shvatio da nisam za tebe i onda bi ostala slomljenog srca. A to ne želim,ni tebi ni sebi."
Zagrizla sam usnicu dok sam se suzdržavala da ga ne dodirnem ali to nije moguće. Njegovo predivno lice kao da me dozivalo da ga dodirnem.

Bojažljivo sam jagodicama prstiju dodirnula njegove obraze te sam polako prelazila preko njegove brade i vilice. Izgledao je tako mirno.

"Oprosti što ne mogu uraditi ono što želim" tiho sam rekla te sam odvojila svoju ruku od njegovog lica i obrisala jednu suzu koja mi je skliznula niz obraz.

Približila sam se njegovom licu te sam prislonila svoje drhtave usne na njegov obraz

"Oprosti" tiho sam rekla i svojim dlanom prešla preko njegovog obraza te krenula ustati no njegova ruka je uhvatila moju

"Nemoj" tiho mi je rekao,kao da se i on borio s riječima a ne samo ja

"Ante" zamolila sam ga no on je još jače stisnuo moju ruku

"Ne idi" tiho mi je rekao "ostani"

Uzdahnula sam duboko skupljajući svu svoju snagu da se oduprem njegovim riječima i ovom stanju u koje me dovode.

"Kako očekuješ da te pustim sada nakon onoga što si rekla?" Njegova ruka je pronašla moj dlan te ga je čvrsto stisnuo.

Mislila sam da sam dovoljno jaka da ustanem i odem ali to se nije događalo. Sjedila sam i dalje i to je ono što sam htjela. Htjela sam sjediti pored njega. Htjela sam ga gledati dok spava,njegovo mirno lice,njegove blago ružičaste usne,njegov savršeni nos,njegove oči u kojima mogu vidjet ocean kada je budan.

"Zaljubljen sam u tebe Tina,zaljubljen sam do te mjere mogu ni zaspati da mi ti nisi u mislima,ne mogu se probuditi a da ti nisi tu" već je sjedio uspravno pored mene glavom okrenutom ravno ispred sebe,a moja ruka je i dalje bila u njegovoj držeći ih na njegovoj nozi. Vjerojatno kako mu ne bi pobjegla.

"Znam zašto se bojiš,znam da znaš kakav sam bio i sa koliko njih sam bio,ali znaj isto da nikad prema nikome nisam osjećao ovo što osjećam prema tebi." Njegova glava je bilanokrenuta ravno prema zidu ispred nas i ni u jednom trenutku ju nije okrenuo.

"Ne moraš mi se pravdati" tiho sam rekla osjećajući veliku krivnju. Nije mi smetalo to kakav je život vodio prije jer to je njegova stvar. Postojale su druge stvari koje nisam htjela uvoditi u priču.

"Znam da ne moram,ali želim" blago se nasmijao te je vratio ponovno onaj ozbiljan izraz lica te nastavio:

"Nikad nisam bio tip za ozbiljne veze,nekako uvijek sam bio za neke sheme,kratke zabave,nikad nisam bio ozbiljan sa nekom djevojkom.
I u većini slučajeva ni jedna od tih što sam bio s njima mi se nije sviđala,više je to bilo iz zabave.
Bili bi par dana i to je to,ja bi je ostavio. Isto tako nikada nisam bio odbijen od strane djevojke,ali i to se dogodilo kada sam tebe upoznao" nasmijao se ponovno što je i meni izazvalo mali osmijeh na licu "ispočetka sam mislio da mi i ti predstavljaš na neki način zabavu, jer jedino koga viđam posljednjih nekoliko mjeseci si ti.
Ali shvatio sam,ti si prva koja mi je okupirala misli,prva si koja ne izlazi iz moje glave. Sigurno nisi samo zabava,nemoj misliti da mi to predstavljaš" uzdahnuo je i zastao na sekundu

"Stvarno sam zaljubljen u tebe"

"J-ja ne znam što da kažem" promucala sam. Kako da reagiram na ovo?

"Ne moraš ništa reći,samo ostani ovdje pored mene" o Bože,ako umrem sada neće mi biti teško. Barem ću umrjet u njegovom zagrljaju. Jer on je mene upravo zagrlio. Držao me tako plaho kao da me ne smije jače stisnuti.

"Ante?" Ne mogu izdržat da ga ne pitam iako sam se teško razdvojila od njegovog zagrljaja

"Reci" pustio me je iz zagrljaja i na trenutak sam osjetila hladnoću no naše glave su sada bile jedna ispred druge i ponovno sam se osjećala posebno?

"Čuo si sve što sam rekla?" Jedva nekako sam ga upitala već unaprijed znajući istinu. Samo sam trebala potvrdu od njega

"Što ti misliš?" Umjesto odgovora dobila sam pitanje uz najljepši osmijeh na svijetu. Rastopit ću se od njegovog osmijeha.

Opet se moja ruka našla na njegovom obrazu,krivite me ali ovo mi je postalo kao neka navika. On je svojom rukom preklopio moju te ju lagano stisnuo povlačeći ju prema sebi tako da je i mene povukao.

Zatim je svoje ruke premjestio na moje obraze iako sam mu na kraju ja u tome pomogla jer ih nije mogao pronaći. I oboje smo se nasmijali na to.

Njegovo čelo je bilo naslonjeno na moje a njegove usne su bile sve bliže i bliže mojima.

"Ne bježi od mene" nježno mi je rekao upućujući mi jedan od njegovih prekrasnih osmijeha.

I zatim je prislonio svoje usne na moje ostavljajući nježan poljubac.

A/N evo gaaa
Ostavite svoje mišljenje o dosadašnjem dijelu knjige,što očekujete dalje ili bilo što što vam pada na pamet.

Volim čitati vase komentare i to mi puno pomaže i u pisanju novih nastavaka jer me na neki način motivira pa eto da znate. 😊

Ostavite vote ako vam se svidjelo.

Voli vas Ana ❤