"Ne mogu se odmaknuti od tebe i da hoću"
Nemoj se onesvijestit,nemoj se onesvijestit.
Zatvorila sam oči na trenutak skupljajući snagu da se odmaknem od njega.
"Ante" tiho sam rekla,gotovo nečujno. Nisam više imala zraka u plućima,mozak mi ne funkcionira,paralizirana sam
"Molim te" zadnji atom snage sam koristila da ga ne poljubim,jer kad mi je ovako blizu,to je jedino što mi pada na pamet.
"Nemoj.."još jače je stisnuo svojim rukama moj struk na što se meni oteo jedan mali uzdah sa usana
"Nemoj nam to raditi"
Kunem se da ja više ne mogu razmišljat racionalno,može me sad i ubit ako hoće da se ja ne pomaknem.
"Nisi svjesna.." spustio je još malo svoju glavu te mu je čelo bilo naslonjeno na moje.
I jedno i drugo smo teško disali.
Ni sama ne znam kako se odjednom moj dlan našao na njegovom obrazu. Koža mu je bila mekana,na nekim dijelovima pomalo gruba od jednodnevne brade.
Zašto se ne mogu kontrolirati?
Njegove usne su par milimetara od mojih i osjećam njegov dah na svojim usnama. Moja ruka je odjednom našla put do njegovog zatiljka te sam mu glavu povukla prema svojoj.
Njegove usne su se sudarile s mojima. Poljubio me dva puta ali ovo je bilo nešto drugačije.
Obgrlio me oko struka i privukao k sebi. Sada je moje tijelo bilo u potpunosti priljepljeno s njegovim.
Odjednom mi je postalo prevruće u mojoj koži. Osjećala sam kao da mi svaki dio tijela gori.
Ni u jednom trenutku nismo razdvojili naše usne,iako mi je bilo potrebno zraka,jednostavno nisam mogla.
Idalje su njegove usne na mojima,njegov jezik u mojim ustima.
Njegove ruke su klizile sve niže po mojoj mokroj i sljepljenoj odjeći dok sam ja svoje ruke i dalje držala oko njegovog vrata.
Htjela sam ovo,htjela sam još i puno više od ovog.
"Nisi svjesna što mi radiš" na kratko je odvojio usne od mojih te prešao na moje lice. Ostavljao je sitne poljupce po licu pa po vratu dok su se meni sa usana otimali sitni uzdasi.
Nisam htjela da ovo prekine iako sam svjesna da je pogrešno.
"Poljubi me" tiho sam rekla i sama zaprepaštena svojim riječima.
Ante je uspravio glavu te sklonio svoje ruke sa moga struka.
Vrati ih,molim te.
Polako je rukama dodirivao moja ramena,pa vrat tražeći mi obraze na kojima se zaustavio,vjerojatno da bi olakšao sebi put do mojih usana.
"Reci još jednom" blago se nasmijao a ja sam idalje bila kao začarana njegovom blizinom
"Po-poljubi me" pomalo nervozno sam rekla jer znam što ovo znači.
Jedva da sam i izrekla on je opet prislonio svoje usne na moje i silovito me ljubio. Ppljubac je bio pun požude i potrebe. Kao da mi je njime govorio da me želi koliko i ja njega.
Prelazila sam preko njegovih golih leđa rukama dok me on još više pritiskao uz hladne pločice.
Ruka su mu se našla na mojoj stražnjici,dok je druga bila već ispod moje majice. Dodirivao je moju kožu koja je svakim njegovim dodirom još više gorjela.
Podigao je majicu malo a ja sam mu je pomogla skinuti s mene.
Bila sam samo u grudnjaku,što i nije neki problem jer Ante me nije mogao vidjeti ali je itekako prelazio preko mog golog tijela svojim prstima,dodirujići svaki milimetar dok nije došao do grudnjaka koji mu je očito smetao.
Zastao je na sekundu kao da je čekao moje odobrenje.
No umjesto mog odobrenja,začulo se zvono na vratima. Oboje smo se trgnuli jedno od drugoga i tek je sad moj mozak ponovno proradio.
Zatim se začulo otvaranje vrata,sto znači da je netko u kući.
"Ante"začuo se glas iz prizemlja
"Kristina" ponovno se začuo taj isti glas a ja sam pogledala prema Anti
"Ko je ovo?" Zapitala sam ga tiho
"Moja mama" rekao je a ja sam se nervozno još više odmaonula od njega
"Tu ti je roba,presvuci se. Nadam se da možeš sam" nervozno sam mu rekla te mu uvalila njegovu odjeću u ruke i jedan ručnik da se obriše. Nisam ni pričekala njegovu reakciju a već sam bila izvan kupaonice.
"Sad ću sići dolje,Ante se tušira" proderala sam se te sam uletila u svoju sobu zatvarajući za sobom vrata.
Što je ovo bilo?
Nisam mogla vjerovati što se prije par minuta odigralo i nisam mogla vjerovati što bi se još moglo dogoditi da njegova mama nije došla.
I dalje sam ubrzano disala dok sam stajala naslonjena na vrata dok nisam malo došla sebi.
Svoju mokru kosu sam malo obrisala ručnikom te sam ju po
Skupila u rep. Presvukla sam se na brzinu te sam krenula prema prizemlju.
"Dobar dan" Antina mama mi se široko nasmiješila dok sam ja silazila niz stepenice.
"Dobar dan" uzvratila sam joj stidljivo. Imam osjećaj kao da sam skirivila nešto. U svakom slučaju,nije kao da nisam jer sigurno da je vidjela ovo sada što je bilo,dobila bi otkaz.
Kroz glavu su mi prošle slike mene i ante pod tušem te sam malo protresla glavom kako bi ih izbacila iz glave.
"Ovaj...Ante će brzo,sad se tuširao" promucala sam. Divno,još sad mucam i pred njegovom mamom.
"Slobodno mu ti odi pomoći,ja ću vas svakako pričekati tu" blago mi se nasmiješila.
Ja? Otići i bit na samo s Antom? Nakon onoga?
"Ne želim ispast nepristojna" promrmljala sam na što se ona opet nasijala
"Nemoj govorit gluposti,odi ti,pomozi mu. Svakako si zbog toga tu" rekla mi je na što sam ja malo pročistila grlo. Da,ja sam tu da bi pomogla Anti oko života bez vida. Malo me pogodila ta činjenica na koju sam skoro zaboravila nakon onoga maloprije.
Ni ne sviđaš mu se,sviđa mu se samo lažna slika o tebi koju si mu ,usput, ti i slagala.
"Okej,idem ja do njega" nervozno joj se nasmiješim te doslovno ukočena hodam do vrata od kupaonice. Prije nego što pokucam ,stanem te duboko udahnem.
"Jesi gotov?" Upitam ga dok čujem unutra njegovo psovanje
"Skoro" nakratko je stao sa psovkama "možeš ući" rekao je te nastavio psovati na što sam se ja nasmijala te otvorila vrata a on je oblačio majicu.
Nisam htjela ulazit unutra jer bi vjerojatno na hitnoj završila zbog srčanog udara. Ne mogu sad ostat nasamo s njim.
"Ovaj,tvoja mama je dolje. Čeka te" nervozno sam mu rekla kada je već obukao majicu i bio je spreman za otići dolje.
"Ti si ovdje"
A/N iskreno,ja sama nisam mislila da ću doć do ovoga uopće prije nego bude nešto između njih normalno ali nekako mi se činilo kao suoer trenutak da se nešto događa između njih napokon.
Recite mi naravno svoje mišljenje.
Nemate pojma kako se ja veselim svakom komentaru i baš volim čitati usputne pa eto ako imate živaca ostavote ih ponekat.
Voli vas Ana ❤
YOU ARE READING
Blind《Ante Rebić》
FanfictionSvaki događaj u životu ima svoje značenje,sve što ti se dogodi je s razlogom. Ostaneš slijep ali zapravo tek tada progledaš i shvatiš da ti je prije toga život bio lažan. Tvoja duša je progledala,iako oči ne vide.
