Blind《Ante Rebić》

《05》

Kristina

Tina,rekao je Tina

"Ponovi to zadnje što si rekao" kažem mu da se zapravo uvjerim da mi je rekao nadimak

"Razotkrila si me?" Kaže više kao pitanje na što ponovno prevrćem očima.

"Ono što si rekao poslije toga" kažem mu a on sebnabtrenutak zamisli

"Tina?" Ponovno mi postavlja pitanje jer kao da ne zna što je rekao

"Ja sam Kristina,i tako me zovi. Bez glupih nadimaka" kažem mu kada se uvjerim da je stvarno rekao Tina. Oduvijek sam mrzila nadimke i mislim da ću ih uvijek mrziti. Jednostavno ih mrzim. Zašto imam svoje ime ako će me netko zvat drugim imenom

"Ne voliš kad te zovu nadimkom?" Upita me a ja odmahnem glavom i tek onda se sjetim da me ne vidi pa mu samo kažem kratko: "Ne"

"Ima li neka priča u vezi toga?"

"Nema,uostalom da ima sigurno tebi ne bi pričala." Kažem mu na što se on zasmije.

"Ako ima vjerujem da ćeš mi ispričati za ovo vrijeme što provedeš sa mnom" uhvati se za naslon od stolice te polako ustaje ma što mu odmah priskočim u pomoć te mu se pomognem ustat.

"Ne postoji priča oko toga Rebiću,samo ne volim nadimke" kažem mu te on na trenutak okrene glavu prema meni,vjerojatno osjećajući otkuda moj glas dolazi do njegovih ušiju. Pogledam prema njemu da vidim hoda li ali ne gledam gdje ja hodam pa se spetljam te padnem zajedno sa Antom.
Jedina "dobra stvar" što sam mu ublažila pad jer ko zna što bi bilo da on s onakvom glavom ponovno padne.
A loša stvar je to što sam ja pala,što me sve sad boli i vjerojatno će boljet još tjedan dana

"Što se dogodilo?" Začujem odjednom zaprepašteni glas te okrenem glavu i pogledam prema vratima kuće odakle je dolazio zvuk.

Još jedna loša stvar,moguće je
da dobijem otkaz prije no što sam se uopće zaposlila.

"Pali smo dok smo išli prema unutra" Ante kaže te krene ustavat ali nije baš uspješan u tome te se ja izvučem i ustanem i pomognem i njemu ustat.

Sad sam samo očekivala da počne vikati na mene jer ne znam paziti na pacijente a ona se samo nasmije i dođe do mene

"Ja sam Nediljka,ti si sigurno Kristina?" Na trenutak se začudim kako je sada ljubazna a doslovno sam joj mogla ubiti sina. Okej,nisam ga baš mogla ubiti ali sam mogla pogoršati situaciju.

"Jesam,drago mi je da sam vas upoznala" nasmijem joj se te pokušavam izgledat što manje nervozno.

"I meni je drago što si pristala na ovaj posao. Sigurno ti neće biti lako s njim" nasmije se te obje pogledamo u njega a on već stoji prekriženih ruku

"Hej,ja sam ovdje,sve vas čujem" kaže na što se nasmijem.

"Ostavit ću vas same i vjerojatno si sama shvatila ali da ti i ja kažem,pod je dosta neravan tako da pazi da drugi put nešto ne slomite i ti i on." Kaže mi a ja kimnem glavom

"Naravno" izdahnem,moglo je proći puno gore.

A/N jedan ekstra kratak al bilo je i kraćih. Nadam se da vam se sviđa (pet recenica xD)
Ostavite vote ako vam se sviđa i komentar ako vam se (ne)sviđa.
Voli vas Ana💕