"Kasniš" pogledala sam na sat. Ante je već trebao poći u bolnicu gdje je došao taj kirurg.
"Ne kasnim" mrzovoljno mi je rekao te me po stoti put upitao:
"Imam li nešto na zubima?" iskecio se. Koliko je on brinuo o tome kako izgleda da nije ni mogao izać iz kuće a da me ne upita za svaku sitnicu.
"Nemaš,ajde idemo" uhvatila sam ga za ruku te sam ga povukla za sobom.
Napokon sam ga izvukla te smo sjeli u taxi,a on me opet cijelim putem ispitivao da li mu je kosa namještena,je li dobro obukao majicu i ostatak njegovih pitanja oko njegovog izgleda.
Stvarno je nemoguć.
(...)
"Ja ne mogu vjerovat da ja trebam ovoliko čekat za taj pregled" Ante je mrzovoljno govorio dok je sjedio u čekaonici a ja sam hodala gore dolje ispred njega. Mogu slobodno reći da sam ja nervoznija od njega.
"E pa vjeruj. Da se ne spremaš kao žensko možda bi bio unutra već" prekrižila sam ruke te sam odlučila sjesti pokraj njega
"Nisam ja kriv što sam prespavao" iznervirano mi je rekao
"A ne,ja sam kriva"
"Pa,u neku ruku i jesi" nasmijao se a ja sam se zbunjeno okrenula prema njemu
"Šta sam ti ja kriva što ti možeš spavat cijeli dan?" Podignula sam jednu obrvu te sam ga ljutito strijeljala pogledom.
"Znaš ti zašto" prošaputao je kroz smijeh
Baš kad sam mu krenula nešto reći vrata od ordinacije su se otvorila
"Gosopdine Rebiću?" Stariji čovjek je pogledao prema nama,naočale koje je nosio su mu spale na pola nosa a sijeda kosa je bila uredno začešljana.
"Da?" Ante je nervozno rekao. Napokon da je i njega uhvatila nervoza a ne samo mene.
"Možete ući unutra" rekao je a ja sam pomogla Anti da dođe do vrata
"A vi ste?" Čovjek je pogledao prema meni pomalo zbunjeno
"Ja sam mu.." krenula sam reći asistentica ali Ante me naravno prekinuo
"Ona je moja djevojka" nasmijao se te krenuo unutra dok sam se ja suzdržavala da ga ne ubijem.
"U redu,možete i vi ući unutra" pogledao je prema meni te klimnuo glavom
"Nema potrebe" već sam se krenula vratit u čekaonicu ali Antin glas me omeo u tome
"Ima" rekao je direktno a ja sam se samo nasmiješila te sam ušla za njim.
Voljela sam ga vidjet ovako malo iznerviranog.
Doktor je krenuo pregledavati neke njegove nalaze i radio je još neke glupostu dok sam ja sjedila u kutu na stolici i promatrala sve to nervozno.
Samo sam čekala kad će nešto konkretno reći,jer ovo do sad ništa nisam razumjela.
"Magdalena?" Doktor je u jednom trenutku viknuo te je u ordinaciju ušla neka doktorica.
Pogledala je prvo u Antu pa u mene,vjerojatno nije vjerovala da Ante Rebić stoji ispred nje.
"Pregledat ćeš mu oči,a ja idem ovo provjeriti" uzeo je sa stola neke papire i jedan dio dao njoj a ostatak uzeo te je izašao.
Ona je prvo pogledala u mene,pa opet u Antu.
"Pa Ante,otkud tebe ovdje?" stala je pored njega te mu je počela svojim prstima dodirivati oči,pa ih je raširivala a zatim počela svijetliti nekom svjetiljkom u oči.
"Mislim da je očito" malo se nasmijao a ova kao da je programirana,nikakva reakcija od nje.
"Zar me se ne sjećaš?" Izgleda da ju je zasmetala ta činjenica a bome je i meni zasmetala. Tko je sad ona?
"Ne" neizainteresirano je odgovorio a ona je već pisala nešto na onaj papir pa bi malo pogledavala u njega.
Tko je sad ona?
"Lena,Magdalena sa Hvara" pisala je i u isto vrijeme govorila a Ante je samo šutio. Očito je pokušavao shvatiti ko je ona.
I ja sad pokušavam shvatit ko je ona.
"Bili smo nekad zajedno,ali ne čudi me da se ne sjećaš" rekla je a doza ljutnje se osjetila u njezinom glasu
Pogledala sam je malo bolje,plavuša,zgodna,prekrasnog tamnog tena a uz to i lijepa.
Kako nisam prije pomislila da su bili skupa?
"Sjetio sam se" Ante je kratko rekao. "Nisam znao da si doktorica"
"Ni ne čudi me" kratko je rekla te je prebacila pogled na mene. Ja sam kao debil sjedila i gledala što će se dogodit.
"Ti si mu djevojka?" Zbunjeno je pogledala u mene a ja sam ostala šokirana. Samo mi je ovo još trebalo
"Nisam" kratko sam odgovorila te pogledala prema Anti
"Je" Ante je glasnije rekao,valjda da bi ova njega poslušala a ne mene
Pogledala je mene pa njega te se malo nasmijala. Izgleda da joj je bilo zabavno ovo gledati.
"Pa,Ante,nisam znala da ti se ukus promjenio" odmjerila je mene a ja samo što se nisam udušila od kašlja
"Kakav ukus?" Zbunjeno ju je upitao a ja sam se i dalje dušila od kašlja na onoj stolici.
"Pa što se djevojaka tiče" pogledala je još jednom u mene
Što ako mu ona sad kaže?
A/N još jedan nastavaak.
Nadam se da vam se sviđa.
Ostavite vote/komentar.
Ili usputne ako imate živaca.
Oprostite ako imaju greške
Voli vas Ana.❤
VOUS LISEZ
Blind《Ante Rebić》
FanfictionSvaki događaj u životu ima svoje značenje,sve što ti se dogodi je s razlogom. Ostaneš slijep ali zapravo tek tada progledaš i shvatiš da ti je prije toga život bio lažan. Tvoja duša je progledala,iako oči ne vide.
