Blind《Ante Rebić》

《13》

Izbjegavanje Ante i nije bio tako lagan posao kao što sam mislila.
Uzimajući u obzir da se nalazimo u istoj kući i da sam mu asistent.

A naravno tu je bila Nicolette koja je izgleda namjerno provocirala,misleći da sam ljubomorna,ali nije bila daleko od istine.

Ne znam koji vrag se dogodio sa mnom nakon poljupca,uopće nisam razmišljala glavom.

Cijeli dan sam ih špijunirala,gledajući hoće li se nešto dogoditi između njih. Naravno,ništa nije bilo ali bi se ja svaki put naljutila na samu sebe jer mi to pada na pamet.

"Jesi gotova" trzne me Antin glas te se porežem nožem kojim sam rezala luk za salatu.

"Jesam,imaš i krvi sa salatom" govorim dok tražim po ladicama flaster. Definitivno mi on nije trebao sada

"Nicol je otišla,ne trebaš za nju stavljati tanjur"kaže mi na što ja odahnem. Vještica je otišla.

"Dobro,sad ću ja doći" napokon nađem flaster te zalijepim preko prsta

On je već otišao prema blagovaonici dok sam ja uzimala dva tanjura te večeru koju sam napravila.
Oh,jebemti.

Ona je otišla,što znači da ćemo sada sami večerati.

Divno.

Uzdahnem još jednom te krenem prema stolu stavljajući njegov tanjur ispred njega.

"I? Kad je otišla?" Upitam ga nakon dvije minute razmišljanja da li ću ga pitati ili ne.

"Tko?" Upita me i meni dođe da povučem sada svoje pitanje ali to je već nemoguće

"Pa.... Nicolette" tiho kažem dok u sebi sama na sebe psujem. Što sam uopće išta pitala

"Prije pola sata,ali tu je na Hvaru. Doć će još koji put dok je na odmoru" kaže mi skroz nezainteresirano. Znači nije prokužio zašto ga pitam. Super

"A ona je tvoja bivša?" Upitam ga bojažljivo ni sama ne znajući odakle mi hrabrost za ovakva pitanja

"Je,bili smo skupa jedno vrijeme pa smo prekinuli. Zapravo kad smo prekinuli smo shvatili da smo jako dobri prijatelji. Razumijemo se međusobno" kaže mi a meni zastane onaj komad kruha u grlu

"Jel to možda zato što ste i jedno i drugo umišljeni do neba? Pa razumijete kako je to?" Upitam ga sada bez provokacije. Stvarno imam takvo mišljenje o njemu. Samo ne znam zbog čega svi ovi osjećaji prema njemu.

"Mislim da ne misliš tako o meni" nasmije mi se na što ja prekrižim ruke

"A zbog čega?" Odmah mu uzvratim protupitanjem a onda shvatim do koje je teme došlo te rukom prekrijem svoja usta.

Bravo Kristina,Bravo.

"Trebam li ti objasniti?" Provocira

"Ne trebaš,ja tebi nešto trebam objasniti" kažem mu ljutito dok se on samo smješka

"Objasni"

"Ono što je bilo si zapravo ti kriv,ja nisam tebe poljubila nego ti mene" nisam znala da mogu ovako glasno i brzo pričati uopće

"Znači nije ti se svidjelo?" Upita me na što ja načisto poludim

"J...Nije" ispravim se odmah i nadam se da nije čuo početak

"Dobro,a zašto si mi uzvratila?" Nasmije se još više dok ja gledam u njega. Ovo nije pošteno,zbunim se gledajući u taj njegov prekrasan osmijeh.

"Nisaam...mislila. Što ja znam,ponio me trenutak" izvrljam na brzinu dok u mislima sama sebe šamaram. Zbilja Kristina? Ponio te trenutak?

"A Nicol?" Upita me

"Šta Nicol?" Pravim se glupa,znam o čemu priča

"Je li te isto ponio trenutak kad si me ispitivala o njoj?" Jebemti Ante pusti me više da umrem od sramote na miru

"Samo sam bila znatiželjna,zanimalo me tko je djevojka" kažem mu i prvi put sam ponosna na svoj razlog. Nije tako glup kao ostali.

"Aha,znatiželjna" uopće mi se nije povjerovao u priču

"Ante,nisam ljubomorna na nju" kažem mu ljutito jer shvaćam na što cilja

"A tko je rekao da jesi?" Opušteno mi kaže na što ja sebe još jednom u mislima ošamarim

"Nisi rekao ali znam da to misliš" nervira me ova situacija,poludit ću

"Ne mislim to,Tine" opet on s nadimkom

"Ne zovi mi nadimkom inače ću i ja tebe zvat nadimkom" kažem mu otresito no nadam se da neće doć do toga

"Stvarno me želiš zvati tim nadimkom? Želiš da se dogodi ono što i prošli put?" Smješka se cijelo vrijeme dok u meni sve kipi. Ubit ću ga majke mi.

"Da" kratko kažem a onda se sjetim da me pitao dva pitanja

"Mislim..da..zvat ću te nadimkom... ako ti mene nastaviš" promrmljam sva zbunjena. Što to on meni radi

"A ne,nećeš me nazvat nadimkom." Siguran je da neću. E nećeš bit više toliko siguran.

"Nemoj biti toliko siguran,Antić" izustim to i divim se sama sebi koliko sam hrabra.

No i dalje nisam toliko hrabra da bi ostala s njim u istoj prostoriji nego pokupim tanjure iz kojih sm odavno pojeli te skoro potrčim prema kuhinji.

"Nismo gotovi,Tine"

A/N nadam se da vam se sviđa❤