Blind《Ante Rebić》

《25》

Kristina

Pojela sam te sam opet krenula prema svojoj sobi ali sad sam začula galamu sa terase.
Što se ovako deru? Odem do vrata te stanem na izlazu kada sam ih mogla sve vidjet.

"Što se događa ovdje?" Pogledam prema njima i shvatim da su s jedne strane Filip,Luka i Ante a s druge Mijat

"Napokon da si i ti došla" Ante ironično kaže a ja zatim bacim pogled prema Mijatu koji me gledao kao da se kaje zbog nečega.

Ne,jebote.

"Mislio sam da si drugačija,Kristina" Ante je bijesno rekao a ja sam pogledavala stalno prema Mijatu očekujući neki odgovor od njega ali od odgovora ništa.

"Šta da sam drugačija?" Preplašeno ga upitam dok sam pokušavala ne zaplakati. Ja ne mogu vjerovat. Izgleda da istina uvijek izadje na vidjelo ali ovaj put se to stvarno brzo dogodilo.

"Možete li nas ostaviti na samo?" Ante ih je upitao a njih trojica su u tišini ušli u kuću dok je Luka prijezirno gledao malo u mene malo u Mijata. Gotova sam,Ante više neće progovorit riječi sa mnom. Zar je Mijat rekao sve njima?

"Ja nisam..." krenem govoriti nešto i zaustavim se kako ne bi zaplakala. A najmanje što želim je da Ante shvati da plačem.

"Šta nisi?" Izdere se na mene " Da vas Filip nije čuo,ne bi imao pojma. Mogao sam očekivati ovo od tebe,dovraga ni ne poznajem te kako treba. Ali od Mijata..."i dalje je vikao na mene. "Ja ne mogu vjerovat. Mislio sam da si drugačija" uhvatio se za glavu te je zašutio na sekundu "U stvari ti i jesi drugačija" ironično mi kaže dok ja stojim idalje ukipljena pokraj njega. Ne znam kako reagirati. Što mu reći.

"Ante,ja.." krenem nešto govoriti ali opet me on prekine

"Šta ti? Nisi kriva?" Izdere se na mene a ja cijela protrnem. Suze su se već slijevale niz moje obraze. Zašto me ovo ovako pogađa? Zašto me njegov bijesan ali ujedno i tužan glas ovoliko rastužuje?

"N-nisam" uzdahnem kako bi smirila plač ali neuspješno. Osjećam toliku grižnju savjesti ali ništa ne mogu reći. Riječi ne izlaze sa mojih usana.

"Ne,ja sam. Ja sam kriv što sam vjerovao tebi. Ja sam kriv što sam Mijata smatrao najboljim prijateljem ali eto. Izgleda da me i on iznevjerio" razočarano je govorio a ja sam idalje šmrcala ispred njega

"Barem njega pusti iz ove priče,samo ti želi sve najbolje" iako sam pokušavala zvučati normalno tuga se mogla čuti u mom glasu

"Kako da ne" nasmijao se ironično te je rukama zapljeskao "Bravo Kristina" Izgleda da je stvarno došao taj trenutak kada se naši putovi razdvajaju.

(...)

Mijat

"O čemu pričaš ti Filipe?" Pogledam ponovno u ludog Filipa. Ja ne mogu vjerovat šta njemu pada na pamet.

"Pa vidio sam vas da se grlite i nešto šapućete. Što sam trebao mislit?" Gledao je u mene kao da je sasvim normalno što je on povezao da sam imao nešto sa Kristinom.

"Bože moj,daj mi snage" pogledao sam prema stropu "Pa Luka bar si ti normalniji od njega" pogledao sam prema Luki koji je digao ruke u zrak

"Ja sam samo čuo ono što je on rekao" Luka se obranio

"O jebemti Filipe" uhvatio sam se za glavu. Bogu hvala pa je glupast i nije istinu saznao. Ali Kristina sigurno misli ono što sam i ja pomislio.

"Jebemti" ustao sam s kauča u dnevnoj sobi te krenuo brzo prema terasi. Još samo fali da ona prizna Anti misleći da on o tomw priča.

O glupi Filipe.

Stao sam na terasu te sam pogledao prema njima. Ante je sjedio na stolici i šutio a Kristina je plakala ispred njega.

Što ako sam zakasnio?

"Kristina?" Dozovem je a ona se okrene prema meni. Lice joj je bilo crveno,a oči nateknute od plakanja. Valjda mu nije ništa rekla.

"Evo i njega" Ante je uzviknuo te se ironično nasmijao dok je Kristina gledala u mene i izgledala je kao da će ovog trena pasti u nesvjest. Jebote sta ako mu je rekla?

"Šta hoćeš ti" ljutito me upita

"Ante koji je tebi Bog? Ti stvarno misliš da ima nešto između mene i Kristine?" Viknem na njega te krenem s onim što mi je Filip rekao i molim Boga da se Kristina nije izdala.

Kristina

"Ne,nisam" Ante mu ironično kaže a ja zbunjeno gledam i u jednog i u drugog.

Ček?
Ante je mislio da ja imam nešto sa Mijatom?

"Ante,zaboga,ja njega ni ne poznajem" viknem na Antu skoro plačući ali sada od sreće.

Nije saznao za moju tajnu. Kamen padne sa mog srca i osjetim veliko olakšanje.

"Pa šta je onda Filip vidio?" Upita nas "Kaže da je vidio da se grlite i da se nešto šapućete"

"Znaš kakav je Filip,glup je" Mijat kaže a Ante očito shvati da je pogriješio što mu je povjerovao
"Zagrlila me zato što me pitala misliš li ti s njom ozbiljno i ja sam joj rekao da jesi" Mijat je završio i na neki način mu nije ni slagao. I zagrlila sam ga radi toga.

"Znači,nema ništa između vas?" Ante upita a Mijat i ja u isto vrijeme uzviknemo:

"Nema"

"Ante" dozovem ga a on podigne glavu ni ne znajući da sada već stojim pored njega

"Reci" maleni osmijeh mu se izvuče s usana. Isuse Bože kako ga je lijepo vidjet kada je sretan.

"Znaš da sam ti već priznala da mi se sviđaš?" Upitam ga a on klimne glavom a ja uradim nešto što vjerojatno ni u snu ne bi pomislila da mogu uraditi.

Sjela sam mu u krilo i prislonila svoje usne na njegove ostavljajući na njima duži poljubac.
On je obgrlio svoje ruke oko mene te me u potpunosti približio sebi ne ostavljajući ni malo prostora između nas

"Hej,vas dvoje" Mijat je uzviknuo i onda smo se tek odvojili jedno od drugoga.

Ok,sada me tek sramota jer je on sve ovo gledao.

"Nastavite vi slobodno,samo sam vas mislio obavjestit da ćemo mi biti unutra dok vi ne riješite to između sebe. Osim ako to ne potraje još neko vrijeme" Mijat se cerekao

"Mijate" ja sam uzviknula za njim a on je samo uletio unutra

"Oprosti,Tina" začujem Antin glas te se okrenem prema njemu a on mi pruži ruku. Prihvatim njegovu ruku jer sam mislila da mu treba pomoć da ustane no on me povuče na sebe

"Ante" viknem na njega a on mi se samo zasmije

"Oprosti što sam pomislio da ima nešto između vas" vratio je ozbiljan izraz lica te je tiho rekao i u glasu sam mogla čuti kako mu je stvarno žao

"Nema veze" nasmijala sam se dok sam sjedlila u krilu,noge su mi bile sa strane a ruka mi je bila oko Antinog vrata dok sam prstima druge lagano prelazila preko njegovog lica.

"Znaš šta?" Ante me upita veselo

"Šta?" Zasmijem se te ga malo uštipnem za obraz a on se namršti

"Volim kad si mi ovako blizu" prošaputa mi pored uha a moje tijelo se naježi od njegovog daha na mom uhu

"Zašto?" Zagrizem usnicu te ga upitam

"Zato što znam da si tu,i osjetim tvoje ubrzano disanje,i tvoju meku kožu,i obožavam kad svojim prstima prelaziš preko moga lica" počeo je nabrajati a ja sam se samo smješkala.

Dlanom me uhvatio za potiljak glave te je moju glavu približio svojoj a ja sam pomaknula glavu te sam prislonila svoje usne na njegove.

A/N evo još jednog nastavka.
Ostavite vote i komentar i nadam se da nastavak nike glup i da nema puno grešaka jer nemam živaca ispravljat.

Voli vas Ana❤