Početak

5.9K 269 5
                                    

Hodala sam polako kroz put od mog auta do ulaza u zgradu gde mi je kancelarija dok su mi NikolaievI telohranitelji krčili put kroz paparace. 

Nikolaevi. 

Zapravo su moji, ali on ih plaća i njegova su ideja. Nisam želela da idu oko mene ali znate li koliko je teško prepirati se sa Nikolaeim Mayakovskyim?

Ulazim u svoju kancelariju i duboko udišem vazduh koji lebdi kroz nju, prošla je večnost. Sedam za svoj sto od hrastovine dok gledam kako mi Chris i Mark stoje ispred vrata. Nisu loši, fino se ophode prema meni i pokušavaju da budu nežni. Naravno, Nikolai ih plaća ali želim da verujem da im se dopadam kao osoba sa kojom provode većinu dana. 

Bacila sam pogled na ekran laptopa kada je bljesnuo zbog silnih obaveštenja. Skrolovala sam niz naslove i mutila svoje emocije. Bes, bezosećajnost, zabavljenost. 

GDE JE TAJNA NIKOLAIA MAYAKOVSKOG? , veliki naslov mi je privukao pažnju i osvojio lutriju, kliknula sam i počela da čitam novu romansu koju su izmislili ljudi bez osećanja sa oštrom olovkom. 

Ovih dana prvo mesto za privlačenje pažnje javnosti zauzeli su ruski srcelomac i razmažena londonska lepotica. 
"Žive u istoj zgradi, tvrde da su stanovi razdvojeni ali.. svi znamo Nikolaia i njegovu prošlost", govori naš izvor blizak paru, "Ako poverujemo da je Aurora prosvetlila senke svoje prošlosti.. Možda uspemo da poverujemo i u ovu farsu na koju su oboje svojevoljno pristali." 
Podsetimo se da je engleska lepotica provela godinu dana u duševnoj bolnici nakon bolnog raskida sa poznatim biznismenom, Filipom Austenom. 
Da li će ovaj put prelepa tajna šema Nikolaia Mayakovskog izaći na videlo u svom prvom svetlu ili mu se prikazati u senkama ustanove za duševno obolele? 
Članak pripremio G.W.

Sigurno si važna osoba ako sam urednik novina odluči da ti uništi život člankom u žutoj štampi. Osmehujem se na sranja koja su napisali dok čujem ubrzane korake ka svojoj kancelariji i iznenađujem se kada ne čujem prepiranje sa svojim telohraniteljima oko ulaska već direktne korake koji se zaustavljaju ispred mog stola. 

"Živ je?", panika u glasu jedine osobe na koju mogu da se oslonim mi ledi krv u žilama. 

Ne čujem svoj glas, samo osećam da klimam glavom. 

"Sto posto si sigurna?"

"Gina, bio je u mom stanu." 

Njen šokiran izraz lica zamenjuje nežna zabrinutost dok obilazi sto i jako me grli. 

"Izgubila sam kontrolu i...", udišem duboko dok se trudim da smirim svoje uništene nerve, "..Nikolai je naišao."

"Rekao je nešto?", Gina govori grubo dok se njene ruke žaštitnički obavijaju u još snažnijem stisku. 

"Pomogao mi je da se sredim", vidim da je vidno iznenađena i blago se osmehujem. Nije pobegao iako sam mu videla strah u očima. 

"Upecala si jebenu zlatnu ribicu", Gina prebacuje ovu ozbiljnu situaciju na šalu i osmehujem se. 

"Gigi", koristim naš dečiji nadimak i ona seda na jednan od skupih ormarića koji definitivno nije za sedenje. Ne obraća pažnju na moj iznervirani uzdah i vrti kosu oko prsta.

"Roro", govori svečano a onda smehom ispunjava moju kancelariju. 

"Ne želim da radim ovde", nesigurno se osmehujem. 

"Šta želiš da radiš?", osmehuje se dok razmišlja o mojim rečima. 

"Da čitam knjige", smejem se dok ustajem. 

"Znam pravu osobu", kezi mi se dok uzima telefon i ustaje. Znam taj jebeni izraz. 

"Ako budeš zvala Nikolaia biću gora od đavola, kunem ti se", pretim joj a ona samo odmahuje svojom crnom kosom dok odlazi iz moje trenutne kancelarije.  

--------------------------------------------------------------------------------------------

"Chris, vozi me u izdavačku kuću Montegi", sedam u auto a onda izbacujem glavu kroz prozor, "Molim te." 

"Gospodin je rekao da idete pravo kući", čujem nećkanje u njegovom glasu. 

"Chris", uzdišem, "Molim te?"

---------------------------------------------------------------------------------------------

Hodam po tamnim granitnim pločicama kroz kancelariju u koju su me uputili pre petnaest minuta. Izdavačka kuća Montegi je posebna, luksuzna i vodeća u konkurenciji ali zašto ne bih i ja bila?

Moje misli prekida oglašavanje drugih koraka u prostoriji. 

"Gospođice James", Nikolai seda u fotelju za drvenim stolom iz viktorijanskog doba kao da je oduvek njegova. 

"Nikolai?", zbunjeno stajem dok gledam u čoveka preko puta sebe. 

"Gospodin Mayakovsky", podiže obrvu i zbunjeno posmatram njegove plave oči u nadi da će mi reći šta se dešava, "Na poslovnom smo sastanku." 

"Ja zapravo čekam glavnog urednika", poslušno sedam na stolicu ka kojoj pruža ruku, ni sama sigurna zašto. 

"Došao je vlasnik", sipa nam vodu i pruža mi čašu. 

"Vlasnik?", moje šokirano lice ostavlja vilicu na podu, "Vlasnik za posao u običnoj kancelariji kao da sam neko bitan?", govorim u neverici dok gledam kako me smireno guta pogledom.

"Shvataš?", podiže obrvu. 

"Jebote Nikolai", uzdišem dok ustajem. 

"Upravo si zbog psovke izgubila dvadeset osto povišice", naslanja laktove na sto dok pogledom prelazi preko mog dekoltea. 

"Ne mogu da radim za tebe", prolazim rukama kroz kosu dok pokušavam da formiram racionalno rešenje u glavi. 

"Zašto?"

Ležerno postavlja pitanje kao da pita o vremenu i iritira me koliko je smiren. 

"Treba li ti još jedan naslov o tome kako daješ posao devojci koju jebeš?"

"Povređuju li  te ti naslovi?" 

"Povređuju moju karijeru, ja sam samostalna i ja..", brzo govorim i njegov melodičan glas me prekida. 

"Ti si glavni urednik." 

Ja? Kakvo je ovo sranje? Jebeni kliše. 

"Molim?" 

"Glavni urednik mi je na odvikavanju", sleže ramenima, "Heroin je sjebana stvar."

Osećam da mi je telo u fotelji a misli daleko van zidova ove kancelarije. 

"To nije zasluženo mesto."

"Nije", Nikolai govori glasom kao da objašnjava petogodišnjaku kako se vozi biciklo, "Ako uspeš, zadrži ga. Ako sjebeš, platićeš grešku i ustupiti fotelju profesionalcu." 

"Koja je tvoja kancelarija?"

"Ovaj posao mi je više kao hobi", ustaje i ostavlja me zatečenu, ova izdavačka kuća je najbolja u SAD-u a zapravo je samo hobi. 

Hobi. 

"Dakle, moja kancelarija je u drugom delu grada", prilazi mi a onda me podiže i privlači sebi. 

"Bez šefovanja?", slabo se osmehujem. 

"Možda malo", namiguje mi a onda spušta kratak poljubac na moje usne, "Eva će srediti papirologiju a ti uredi kancelariju po svom ukusu." 

"Eva?", priznajem, izgubljena sam. 

"Tvoja sekretarica", osmehuje mi se i izlazi. 

Gledam kako ga žena za pultom ispred moje kancelarije guta pogledom dok mu upućuje jedan od najzavodljivijih osmeha, Nikolai nestaje u liftu dok se u mojoj glavi stvara odvratna misao. 

Mrzim jebenu Evu. 

OKRUTNA MOĆWhere stories live. Discover now