Hiljadu poljubaca

4.7K 237 2
                                    

Sedela sam u pletenoj ljuljašci dok me je njena lenja škripa uspavljivala kada sam čula auto ispred vile iz koje sam izletela u suzama pre dve nedelje. Spustila sam ugovore o novim poslovima na sto dok sam izvirivala kroz verandu gledajući u vrt po kojem je padala kiša. Nikolai je držao jaknu nad glavom dok je trčao ka kući, nasmejala sam se i vezala svoj džemper oko struka dok sam trčala ka ulaznim vratima. 

"Gospođice, nemojte bosi", spremačica mi je doviknula sa stepenica dok sam veselo trčala niz hodnik. 

"Uključi podno grejanje", smejala sam se dok sam trčala ka vratima. 

Hladnoća koja je ušla kroz ulazna vrata mi nije ni malo smetala jer me je obavila toplota tela osobe koju volim. Nikolaiev kaput je bio potpuno mokar i ostavljao je mokre mrlje na mojoj odeći dok sam ga grlila smejući se poput najsrećnije osobe na svetu. 

Bila sam najsrećnija osoba na svetu. 

"Bio sam napolju samo sat i po vremena Tomb Raideru", Nikolai se osmehnuo dok me je podizao u svoje naručje. 

"Nisi ni morao da ideš", durila sam se držeći ruke oko njegovog vrata. 

"Buduća žena je otišla od mene i sve svoje stvari prenela u drugu kuću", podigao je obrve. 

"Kakva jadnica", iskezila sam se opuštajući se na Nikolaievim krilima dok je sedao na ljuljašku u kojoj sam do malo pre bila ja. 

"Morao sam da vratim sve njene stvari", prevrnuo je očima prolazeći prstima kroz moju kosu.

"I gospođicu Gicu?", šapnula sam spuštajući glavu na njegove grudi. 

"I gospođicu Gicu", nasmejao se spuštajući mi papirni omot u krilo. 

Zbunjeno sam pogledala papir u mojim krilima i zelene drške koje su izlazile iz njega, a onda mi se osmeh prelio preko celog lica. Brda belih margareta je izlazilo iz papirnog fišeka na mom krilu kada sam ih podigla i približila svome licu. Nisam sigurna da smo ikada pričali o cveću. O Njujorškoj berzi, da, ali o cveću? Nikada. 

"Kako si znao?", podigla sam obrvu dok sam nežno grlila svoje cveće noseći ga ka vazi. 

"Znao šta?", odmerio je moje telo skidajući mokru jaknu. 

"Da su mi omiljene bele margarete", spustila sam ih u vodu uredno sklapajući papir sa strane. 

"Izgledaš kao neko ko ih voli", mogla sam da osetim njegov osmeh i da ga vidim kada sam se okrenula da ga pogledam. 

"Lažljivče", sela sam pored njega i prebacila svoje noge preko njegovih krila. 

"Genevieve puno priča", prevrnuo je zabavljeno očima dok je masirao moje listove. 

Znam da će me nagovoriti na nešto jer mi udovoljava ovoliko i mrzim što već sada znam da ću pristati na sve. Spuštam ruke niz svoje noge dok stavljam dlanove u njegove. 

"Šta ti treba?", podigla sam obrve iznenadivš ga. 

"Šta?", kez koji se prelio preko njegovog lica bio je i više nego dečački. 

"Udovoljavaš mi jer me pripremaš na nešto", nasmejala sam se dok sam mu sedala u krilo, "Fino priznaj šta."

"Ne mogu da živim sa tobom", digao je ruke u vis dok je glumio nevinašce, "Ti si veštica." 

"Ne pokušavaj da se izvlačiš Nikolai Mayakovsky", namignula sam mu dok sam spuštala ruke niz njegov stomak. 

Pre nego što me je pogledao u oči iz džepa je izvukao mali komad srebra koji je pružio širok odsjaj na slaboj svetlosti dana. Osmehnula sam se jer mi je taj sjaj bio dobro poznat. Hladan metal koji je dodirnuo moju kožu uneo je radost u moje srce, lice mi se preplavilo srećom kada me je Nikolai uhvatio kako se glupo kezim. 

"Pripada tu", poljubio me je u čelo i dobila sam utisak da je sreća večna i zarazna. 

"Skrenuo si sa teme i sada znaš da ću ti oprostiti svaku glupost", spustila sam svoje čelo na njegovo. 

"Imaš lepe oči", smejao se dok su nam oči bile preblizu da bi bile lepe. 

"Šta si uradio?", zažmurila sam na jedno oko dok sam ga gledala drugim. 

"Pozvao sam Lava, Petra, njegovu ženu, Viktoryu, njenog muža, Ginu i Nicka na vikend." 

"To je stvarno puno ljudi", morala bih da ih izbrojim na prste, zamislite tek koliko prstiju mi treba da ih ugostim. 

"Uplašila si se", Nikolai je počeo da se smeje uzevši moje obraze u ruke, "Idemo na Alpe."

"Molim?", podigla sam obrve i osetila da mi je vilica pala na pod. 

"Šta je tu toliko čudno?", smejao se dok me je nosio kroz kuću. 

"Svi mi idemo na Alpe?", i dalje sam bila začuđena. 

"Svi mi idemo na odmor", poljubio me je u nos, "Moja žena mora da bude zadovoljna."

"Nemaš ženu", iskezila sam mu se. 

"Veštice", poljubio me je. Jednom. Hiljadu puta. 

Prelivena srećom i obasuta poljupcima sam znala da će ova ljubav trajati. Čak i ako se hiljadu metaka obaspe na nju. Čuvamo jedno drugo, dok u meni raste ljubav koja će čuvati nas. 

OKRUTNA MOĆWhere stories live. Discover now