Ti si me spasio (Liam Payne & Zayn Malik)

Part 9 - Everything has changed

"Znači ne odustaješ?" – upitao je podižući obrvu i nasmijao se.

„Ne. Moraš mi sve ispričati."

„Ok,ok." – pomalo nervozno odvrati i krene s pričom. – „Ovako. Bend do daljnjega ne funkcionira i tko zna hoćemo li ikada više nastupati. Niall je u Irskoj, Harry me par puta zvao. Tužan je. Samo sjedi kod kuće i ne izlazi nigdje. A Louis, on se potpuno promijenio. Više se ne smije. Čudan je i nervozan. Ja i on smo se posvađali zbog sitnice i više mi ne odgovara na pozive."

Bila sam šokirana i tužna. Liamov odlazak ih je potpuno promijenio. Vidim da i Zayn nije isti iako se pretvara da je ok, ali u njegovom pogledu vidim tugu.

"Koja sam ja glupača. Otišla sam kada sam vam najviše trebala. Pobijegla sam kao najveća kukavica."

„Hej,nisi ti kriva." – uzvrati nježno. – „I tebi je teško. Svatko se nosi sa boli na svoj način."

Ostatak puta nismo puno razgovarali. Već je bila noć kada smo stigli, negdje oko 22 sata. Lagano sam otključala vrata da ne probudim tetu, ali ona je bila budna. Sjedila je u fotelji u dnevnom boravku i čekala me.

„Teta, još ne spavaš?"

„Ne, čekala sam te."

„Teta nisam sama." – čim to izgovorim Zayn uđe u sobu. – „Ovo je Zayn, Liamov prijatelj i član benda."

„Bok. Drago mi je." – ljubazno je pozdravi pružajući joj ruku.

„Znam ja tebe maleni. Ti si nedavno bio na televiziji i govorio si o mojoj Tijani."

„Da, taj sam." – uzvrati s osmijehom.

„Teta, moram ti nešto reći." – sjednem pored nje i onda nastavim. – „Ja se vraćam u London."

„Molim? Otkuda sada to?" – upita zbunjeno i šokirano.

„Shvatila sam da je meni mjesto tamo. Ali moram ti još nešto reći. Želim da pođeš sa mnom."

"Dušo, baš kao što si rekla da je tebi mjesto u Londonu tako je i meni mjesto tu." – ustala se i zagrlila me. – „Hvala ti, ali ja ostajem tu."

„Ok." – kratko uzvratim jer nisam joj htjela proturječiti. - „Ali obećajem da ću češće dolaziti." – opet se zagrlimo.

„Djeco, pa nećete odmah ići. Prespavajte tu, a ujutro spremite stvari."

Pogledala sam u Zayna na što se nasmijao i rekao da možem ostati što se njega tiče.

„Ok, teta. Prespavati ćemo tu." – primjetila sam osmijeh na njenom licu zbog mog odgovora. – „Ujutro ćemo popiti kavu i spakirati se. A gdje će Zayn spavati?"

„Gdje god. Meni nije bitno." – uzvrati. – „Može i ovaj kauč."

„Ok. Onda laku noć." – zagrlim tetu i Zayna i odem u sobu.

Legla sam u krevet. Pomislila sam kako će Zayn spavati tamo. Kauč je prekratak, a ja sam na velikom krevetu. Ustala sam se i otišla do dnevnog boravka.

„Zayn,spavaš?" – tiho upitam.

„Ne." - odgovori isti tren.

„Mogu onda upaliti svijetlo?"

„Možeš."

Upalila sam svijetlo i ugledala Zayna sklupčanog na kauču. Nisam se mogla prestati smijati.

„Što je smiješno?" – upita pomalo mrgudno.

„Hajde dođi. Nemoj se tu mučiti. Krevet je dovoljno velik za oboje."