Nakon dva i pol mjeseca
Danas je prva godišnjica Liamove smrti. To je najgora, ali i najbolja godina u mom životu. Izgubila sam Liama, ali sam dobila Jamesa. Dečki su se okupili u našem stanu i zajedno idemo na misu.
Obukla sam crnu haljinu i crni sako. Nakon mise smo ostali na grobu. Dečki su zapalili svijeće i stavili su buket ruža."Zayn, hoćeš uzeti Jamesa? Ostala bi malo sama tu."
"Naravno. Čekamo te u automobilu."Poljubio me u obraz i sa Jamesom je otišao u automobil.
Sjela sam na kamen pored Liamovog groba.
"Liam. Već godina dana otkako te nema. Nedostaješ mi. Svaki dan mi nedostaješ. Otkako je James uz mene nekako sam mirnija i sretnija. Zayn je stalno uz nas. Divan je prema nama. Ali ti nedostaješ. Nema tebe. To je najgore. Idem sada. Volim te."
Stavila sam ružu na grob i krenula sam u automobil. Putem nitko nije ništa govorio. Dečki su bili nekako čudni. Došli smo u stan. Svi su se okupili tamo. Liamova obitelj, Zaynova obitelj, Andy, Perrie i mnogi drugi. Družili smo se i pričali smo o Liamu. James je bio glavna zvijezda. Svi su ga nosili i igrali se s njim.
"Idemo sada. Tijana čuvaj se i čuvaj ovog malenog anđela. I budi sretna."
"Hoću Karen, hvala ti."Zagrlila sam nju, Geoffa, Ruth i Nicolu. Ubrzo su i svi ostali otišli. Ostali smo samo dečki, James i ja.
"Tijana, možemo popričati nasamo?"
"Naravno, Louis. Zayn, pripazi na Jamesa."
"Hoću, ne brini."Louis i ja smo otišli u sobu. I dalje je bio čudan. Hodao je nervozno po sobi.
"Tommo, što ti je? Što se događa?"
"Tijana,moram ti nešto reći. Sjedni."Sjela sam na krevet, a on je sjeo pored mene. Gledao me i šutio.
"Tommo, daj govori što je."
"Gle, znaš da sam na odvikavanju upoznao Lanu. Njena obitelj je podrijetlom iz Italije. I ja i ona idemo u Italiju."
"Pa to je divno. Falit ćeš mi. Kad se vraćate?"On je samo gledao u pod.
"Tommo? Reci mi da se vraćaš."
"Gle, mislio sam da mogu biti tu u Londonu, ali ne mogu. Sve me tu podsijeća na to kako Liama više nema i kako nemam Eleanor."
"Ali to nije razlog za bijeg."
"Je,Tijana. Želim početi novi život s Lanom."
"I nas sve ostaviti?"
"Pa čuti ćemo se."
"Čuti?! To nije isto!"- ustala sam s kreveta i sada sam ja počela nervozno hodati po sobi.- "Tommo, obećao si mi da ćeš biti uz mene. Obećao si Jamesu da ćeš ga paziti. Svima si obećao."
"Žao mi je."
"Nije ti žao. Odlaziš od svih nas. Bježiš od nas."
"Tijana prestani! Ti si prva pobjegla. Otišla si kada je bilo najteže."
"Da, ali ja sam se vratila."
"Da, zbog djeteta. Ti si ta koja je sve zaboravila i udala se za drugoga."- rekao je bijesno.
"Molim?"
"Tijana, oprosti nisam tako mislio."- prišao mi je i htio me zagrliti.
"Makni se. Ne diraj me."- odmaknula sam se od njega i okrenula mu leđa.- "Idi. Ne želim te više vidjeti. Želim ti sve najbolje. Idi, budi sretan. Zbogom."- suze su mi kliznule niz obraze.
Louis je izišao iz sobe i zalupio je vratima.Suze su sve više tekle niz lice. Ne mogu vjerovati što mi je rekao. Preko toga nisam mogla prijeći. Tvrdoglava sam, a i on je. Teško da će itko popustiti. Plakala sam sve više.
"Mogu ući?"- Zayn je lagano otvorio vrata.
"Gdje je James?"
"Spava. Ne brini. Niall je s njim. Zašto plačeš?"
"Louis odlazi."
"Znam. Rekao nam je danas u automobilu."
"Zašto mi nisi rekao?"- pogledala sam ljuto u njega.
"Rekao nam je da ti ništa ne govorimo. Htio ti je sam reći."
"Bolje da nije. Bolje da je otišao bez pozdrava, manje bi boljelo."Zayn je sjeo na pod pored mene i zagrlio me.
"Posvađali smo se."
"Zašto?"
"Nije bitno. Više nije bitno. Zayn, ja ne mogu ovo više. Ne mogu gubiti osobe koje volim. Ubija me to."
"Znam. Žao mi je."- stavio mi je ruku na bradu i podigao je moju glavu. Gledala sam u njega i on u mene.- "Ali želim da znaš da ću ja uvijek biti uz tebe. Ja te nikada neću ostaviti."
"Hvala ti."- zagrlila sam ga još snažnije i plakala sam na njegovim prsima. Pustio me da plačem. Nije ništa govorio. Samo me držao u zagrljaju. Zaspala sam u njegovom naručju, a probudila sam se u krevetu. Jamie je bio u krevetiću.
Tiho sam izišla iz sobe da ga ne probudim. Sišla sam u dnevni boravak. Zayn je pio kavu."Jutro, Zaynić." - poljubila sam ga u obraz i uzela sam šalicu i ulila sam kavu. Sjela sam do njega.- "Ti negdje ideš?"
"Da. Na aerodrom. Louis danas odlazi. Hoćeš ti ići?"
"Ne." - tiho sam rekla. Uzela sam šalicu i sjela sam na kauč.
"Ako želiš neću ići."
"Ne, Zayn. Idi.Samo ja ne idem."
"Ok. Idem sada. Brzo se vraćam."- otpio je zadnji gutljaj kave, uzeo je jaknu i otišao.ZAYN P.O.V.
Tijana nije htjela ići. Ljuta je na Louisa. Ne znam zašto. Kada je Louis primjetio da ona nije došla vidio sam razočaranje u njegovim očima.
"Louis, što se dogodilo sinoć?"
"Ništa. Nije bitno. Da joj je stalo došla bi tu."
"Stalo joj je. Plakala je zbog tebe. Povrijedio si je."
"Znam i žao mi je zbog toga, ali ja moram ići."Pozdravili smo se s njim i s Lanom.Mahnuo nam je još jednom i onda je ušao u avion.
TIJANA P.O.V.
Glavom su mi odzvanjale Louisove riječi i lažna obećanja.
"Uvijek ću biti uz tebe i ovog malenog bebača."
"Hej, ja sam striček Louis. Kada se vratim moraš biti vani pa ćemo tražiti djevojke, a ako si curica tjerati ću svakog dečka koji te krivo pogleda."
"Prijatelji zauvijek!"
"Ti si ta koja je sve zaboravila i udala se za drugoga!"
Opet sam počela plakati. Ubijalo me to što mi je sinoć rekao. Pružao mi je podršku, a sinoć je pokazao što uistinu misli.
"Ali želim da znaš da ću ja uvijek biti uz tebe. Ja te nikada neću ostaviti."
Te riječi su me smirivale. Kada sam ih se sjetila vratio mi se osmijeh na lice. Djelovao je iskreno kada je to govorio. Ja sam mu vjerovala i vjerujem mu. Zayn je jedna od rijetkih osoba koja me nije izdala.
YOU ARE READING
Ti si me spasio (Liam Payne & Zayn Malik)
FanfictionPrijašnji naziv: You saved me Kažu da život nikoga ne mazi. E pa nju je posebno gazio. Bol, patnja, tuga bili su stalni gosti u njenom životu kada je izgubila onog kojeg je voljela najviše. Može li se nastaviti živjeti kada izgubiš svoj razlog z...