Ti si me spasio (Liam Payne & Zayn Malik)

Part 25 - For Liam..Liam we love you!

Prošlo je nešto više od mjesec dana otkako sam rodila Jamesa. Polako raste. Predivan je. Sve više sliči na Liama u što sam se i sama uvjerila kada mi je Karen pokazala njegovu sliku kada je bio beba od mjesec dana. Slikali su ga u bolnici. Jadničak, toliko je patio kada je bio beba, a i na kraju ga je bolest dotukla. Dečki su ispunili obećanje i večeras će održati koncert. Pripremili su neku pjesmu posvećenu Liamu koju će večeras ispjevati pred publikom. Koncert je u Londonu. Karte su rasprodane u jedan dan. Svi s nestrpljenjem čekaju taj trenutak.
Obukla sam Jamesa i sebe i Paul nas je odveo do dvorane.

"Hej,stigli ste."- Zayn je dotrčao do nas. Zagrlio me, a Jamesa je lagano poljubio jer je spavao u kolicima.
"Naravno. Ne bi ovo propustila."- šapnula sam stojeći i dalje u Zaynovom zagrljaju.

Uskoro su stigli i drugi dečki. Sa svakim od njih sam se zagrlila. Odveli su me do VIP prostora odakle se sve moglo vidjeti.

Dečki su izašli na binu i vrisak je krenuo.

"Dobra večer London."- viknuo je Harry.
"Hvala vam što ste došli u ovolikom broju, a najviše vam hvala za silnu ljubav i podršku koju nam pružate iz dana u dan."- rekao je Niall jedva suzdržavajući suze.
"Ovaj koncert posvećujemo našem dragom prijatelju i bratu kojeg više nema."- Zayn je to izgovarao sa tugom u glasu.
"Za Liama."- viknuli su u isti glas.
"Za Liama."- uzviknula je publika.

Koncert je započeo minutom šutnje u spomen na Liama. Cijela dvorana je utihnula. Bilo je veličanstveno. Pjevali su najveće hitove. Publika je pjevala Liamove dijelove. Ja sam plakala tijekom cijelog koncerta, kao i većina publike.

"Vrijeme je za jednu posebnu pjesmu koju je Louis napisao za našeg Liama. Pjesma se zove Nije isto." - Harry je najavio pjesmu i onda je krenula lagana glazba.

Od onog jutra, otkada te nema
više ništa nije isto.
Nebo od tada nije vedro, nebo od tada nije čisto.

Nedostaješ mi svakog dana
i tako će uvijek biti.
Bio si mi poput brata i to ćeš uvijek ostati.
Sjeti se mene tamo gore kada plešeš s anđelima.
Sjeti se naših davnih dana, sjeti se naših uspomena.

Bez tebe ništa nije isto
Budim se samo s pola srca.
Drugi je dio gore s tobom
u plavom nebu negdje blista.

Tijekom pjesme na velikom ekranu su se izmjenjivale Liamove slike. Srce mi se slamalo.
Publika je vikala: "Liam mi te volimo!"

"Hvala vam. Ovo je bio naš poslijednji koncert kao One Direction jer bez Liama One Direction nije One Direction."- govorio je Harry kroz suze.

"Hvala vama i svim Directionerima širom svijeta. Hvala vam za svu ljubav i podršku. Uvijek ćete biti dio našeg srca. Nikada vas nećemo zaboraviti."- Niall je isto plakao.

"Hvala vam!"- viknuli su u isti glas, naklonili su se publici i otišli su s pozornice.

Svi fanovi su plakali. Svima im je teško pao rastanak.

Otišla sam u backstage i sve sam ih izgrlila.
"Hvala vam na ovome. Sigurna sam da je Liam sretan i ponosan."- izgovorila sam u suzama.

Paul je odveo mene i Jamesa u stan. Dečki su ostali na druženju s fanovima. Okupala sam Jamesa i uspavala sam ga. Onda sam se i ja otuširala i legla sam pored njega. Uskoro sam zaspala. James se probudio oko 2 sata. Nahranila sam ga i opet je zaspao.I ja sam pokušala zaspati, ali nisam mogla. Vrtila sam se po krevetu pola sata i kada sam shvatila da mi san neće na oči sišla sam u kuhinju i skuhala sam kakao. Vidjela sam da Zayn još nije došao. Uzela sam mobitel i upalila sam glazbu. Sjedila sam u mraku, pored kamina i pila sam kakao. Razmišljala sam o večerašnjem koncertu. Bilo je veličanstveno i prekrasno. Baš kako Liam i zaslužuje. Začula sam otključavanje vrata. Znala sam da je to Zayn. Ušao je tiho u stan i upalio je svijetlo.

"Hej, zašto ne spavaš?"
"James se probudio oko 2. Kada sam ga nahranila opet je zaspao, a ja nisam mogla. Želiš kako? Skuhala sam više."
"Može."- odgovorio je skidajući jaknu. Sjeo je na kauč, a ja sam otišla po kakao za njega.
"Izvoli. Ikako je bilo?"
"Hvala ti."- otpio je gutljaj kakaa i onda je nastavio.- "Bilo je predivno. Nedostajalo mi je sve ovo. Ali večeras sam shvatio da bez Liama to nije to."
"I što ćeš sada? Hoćeš li nastaviti pjevati?"
"Ne. Znaš, jednom kada su krenule glasine o raspadu benda obećali smo jedan drugom da nećemo odustati i da nećemo nikada pjevati solo. Ne znam, nastaviti ću s glazbom, jer je to moja strast. Vjerovatno ću pisati pjesme."- pogledao je u mene i primjetio je da brišem suze.- "Hej, zašto plačeš?"
"Ne brini. Samo, dirnuo si me s ovim. Pravi si prijatelj. Stvarno ste sva četvorica divni. Liam je imao divne prijatelje. Stvarno vas je volio."
"I mi njega volimo."

Zagrlili smo se i sjedili smo i dalje u mraku promatrajući vatru u kaminu. James se opet probudio oko 5 sati.

"Oprosti, moram ići. Dužnost zove."- nasmijali smo se oboje i otišla sam u sobu.

ZAYN P.O.V.

Jamie je zaplakao i Tijana je otišla u sobu. Ja sam ostao u dnevnom boravku. Pogledao sam na sat i shvatio sam da Tijane nema već pola sata. Otišao sam na kat i tiho sam ušao u njenu sobu. Vidio sam da je zaspala pokraj njega. Pokrio sam ih, poljubio i tiho sam zatvorio vrata. Otišao sam u svoju sobu, otuširao sam se i legao sam u krevet. Ubrzo sam i zaspao.

TIJANA P.O.V.

Probudila me zvonjava i kucanje na vratima. Obukla sam ogrtač i otišla sam otvoriti. Netko je stvarno bio uporan. Otvorila sam. Na vratima je stajala neka žena u crnom sakou i sivoj suknji. Imala je nekih 40-ak godina.

"Dobro jutro."
"Dobro jutro. Tijana Payne?"
"Da, ja sam. A vi ste?"
"Ja sam Hannah Emerson iz socijalne službe."- pružila mi je ruku i rukovala sam se s njom.
"Iz socijalne službe? Zašto?"
"Objasniti ću vam. Mogu li ući?"
"Da, izvolite. Oprostite."- pustila sam ju unutra i sjele smo u dnevni boravak.- " Želite li kavu?"
"Ne hvala. Sjednite Tijana. Ovako, dobili smo dojavu da vaše dijete ne živi u dobrim uvjetima."
"Molim? Tko vam je to rekao? Mom djetetu, kao što vidite ništa ne nedostaje."
"Ne mogu vam to reći. To je bila anonimna dojava. Žao mi je, ali kada nam jave mi moramo doći. Gdje je dijete sada?"
"James spava."
"Mogu li ga malo pogledati?"
"Da, dođite sa mnom."

Otišle smo na kat. James je spavao u krevetiću. Hannah je pregledala njega i sobu.

"Čini se da je ovdje sve kako treba. Dijete je čisto, uredno. Soba je uredna."
"Rekla sam vam."
"A sami tu živite?"
"Ne. Tu živim sa Zaynom Malikom. On je vlasnik stana."

U tom trenutku je Zayn ušao u sobu.

"Tijana, čuo sam da s nekim razgovaraš. Tko je ova žena?"
"Ja sam Hannah Emerson."
"Zayn Malik, drago mi je."
"Zayn, gospođa je socijalna radnica. Netko je prijavio da James ne živi u dobrim uvijetima."
"Molim?"- Zayn se šokirao. - "Gospođo, to su gluposti. Jamesu ništa ne nedostaje. Ima sve."
"Vidjela sam. A oprostite, vi ste otac djeteta?"
"Ne."- Zayn je kratko odgovorio.
"A gdje je onda otac?"
"Jamesov otac je umro."- rekla sam u suzama.
"Oprostite. Moja sućut. A što ste vas dvoje onda?"
"Zayn je moj prijatelj."
"Prijatelj? Žao mi je, ali to ne toleriramo. Nije dobro za dijete da živi sa strancem."
"Zayn nije stranac. Brine za Jamesa kao da je njegov sin."
"Dobro, ne znam što će sudac odlučiti. Ostaviti ću vas sada. Doći ću opet. Doviđenja."
"Doviđenja."- ispratili smo ju.

"Tko je to mogao napraviti?"- Zayn je bijesno hodao po stanu prolazeći rukom kroz razbarušenu kosu.

"Zayn, oprosti, ali meni pada na pamet samo jedna osoba."
"Tko?"
"Perrie."

Zayn je pognuo glavu. Znam da sebe krivi zbog toga.

"Idem odmah do nje!"
"Ne, Zayn. Stani."- povukla sam ga za ruku.- "Ne možeš ići sam tamo. Znam da ćeš pobjesniti i napraviti ćeš još goru stvar. Pozvati ćemo je tu i suočiti ćemo je s istinom."
"Dobro. Ali,Tijana kunem ti se da ti nitko neće uzeti Jamesa. Neću im dopustiti. Obećao sam da ću vas čuvati i to obećanje ću ispuniti."

Zagrlila sam ga snažno. Osijećala sam se sigurno uz njega. Nazvala sam Perrie i rekla je da će biti tu za pola sata.