nešto sitno

1

Cupkala je nevoljko nogama o sive pločice ureda njenog oca, namgrođena i ljuta što ju je uopće pozvao da opet gube vrijeme na isto. Njena skupocjena, crvena štikla odzvanjala je prostorijom, škripavo i iritanto, da je sigurno kidala živce svakom tko bi prošao pored zatvorenih vrata.

Nije ju bilo briga jer ona je ionako željela da svi osjete njenu mržnju i gnjev, a cijela ta zgrada koju je podigao od temelja, nije joj bila nimalo draga. Držao se previše bitan u svoj toj fasadi bezobrazluka, a ona samo što nije poskočila preko sofe i zadavila ga vlastitim rukama.

"Imali smo ovaj razgovor već milion puta." promrljala je kroz tišinu nepodnošljivog muka. Nasuprot nje, na uredskoj stolici, izlizanoj od skupe kože, sjedio je njen rod, jer samo tako ga je ona i mogla zvati. Već je ostario, korijeni su mu izbacivali sijede tragove, a da nije imala tako dobar vid možda ih ne bi ni primjetila. Nađeš ono što tražiš.

"Pa imat ćemo ga još dva ako mi se bude htjelo." popravljao si je krajeve košulje na rukavima nezainteresirano za njezinu rastresenost. Glupa služavka mu opet nije dobro ispeglala tu prokletu košulju. Koliko ih plaća, trebala bi zlatom osijavat, a ne da on svaki put mora sam trgat i besmisleno povlačit nered iza nje. Otpustit će ju čim dođe u vilu, takve radnike nije trebao. Nek se uče na nekome drugom, on ima dovoljno novaca da mu se pruži profesionalnost.

"Neću da imam posla s tim kretenom." Mia je napučila usne ljutito, negirajući svaku njegovu pomisao na slaganje s njim. Prošla je ona sve njegove manipulacije, da više nije bila sigurna može li ih još dostaviti, a da ona ne vidi kroz njih. Smiješno je što je uopće mislio da ju može pridobiti takvim primitivnim idejama. Skrenula je pogled sa njegovog rukava na kojeg je toliko posvetio svoju pažnju i susrela se sa još hladnijim.

"Pripazi na taj svoj ton. Poštovanje koje očekujem od tebe je neupitno." upozorio ju je, gledajući ispod oka pod namjerom da u njoj izazove nemir i tjeskobu. Trebala bi imati strah od njega, a ne ponašati se kao nezrela klinka koja pohađa srednju i trči za glupostima. Već je treća godina fakulteta, a ton s kojim mu prilazi, nije primjeren. Ništa što ona radi nije primjereno.

"Pa šta? S tim poštovanjem bi trebala slušati svaku vašu naredbu?" referirala se na temu koja ih je oboje ovdje okupila. Koristila ga je u trećem licu sarkastično, a on kao da nije primjetio.

"Uzet ćeš se s njim i prestati okolo sa tim svojim lezbijskim scenama." nagnuo se na oba lakta prijetećim tonom.

Bilo mu je dosta njenih zavrzlama i bruka među aristokratima i izazivanja njegovih živaca. Branila se da joj je toliko teško tradicionalno slijediti njegove korake jer je ona ipak moderna žena koju ne zanimaju muškarci već njene prijateljice. Kćer mu je išla za istim spolom, a on je okolo potkupljivao novinare da ne šire dalje.

"To nisu lezbijske scene, Monika i ja smo u ozbiljnoj vezi." Mia je lagala kroz stisnute zube, zadržavajući svu tu paru koja bi inače trebala izruptirati iz njezinih ušiju. U kojem on stoljeću živi? Naravno da mu neće dati tu satisfakciju da ju pošalje u tuđi dom sa likom kojeg prezire. Ne bi mu dala tu satisfakciju ni da je sa likom kojeg donekle podnosi.

"Nemoj meni prodavat te glupe fore. Slušaj me i ovo ti neću ponavljat, ti i David imate dogovoren brak i ni jedno ne može pobjeći od toga." ponašao se kao da je lutka koju može prodati na aukciji.

"Sanjaj." nagnula je lijevi dio trupa na žuti naslonjač i rukom prošla kroz tek isfeniranu kosu. Vozila je dva sata kroz gužvu kako bi ga sad slušala u nedogled. Vrtio je zlatni rolex prikvačen na lijevoj ruci i zamišljeno gledao iza nje.

"Nepodnošljiva si. Možda bi ipak trebao onog tvog mangupa poslati u zatvor. Baš bi se lijepo naučio ponašanju." Izigravao je pravdu, opet, ulazivši u jednu od onih tema o kojima se ne priča. Mislila je da je zatvorio ta vrata, ali sluh ju nije prevario.