nešto sitno

20

Gospođica prijateljica je odvela Davida ispred Mije, možda i dugo očekivano, dok je Mia slijedila njihove siluete što je sporije mogla. Svakim novim korakom se osjećala kao da ju šalju u predvorje pakla da se druži sa mlitavcima i glumi da tamo pripada. E moj Dante, daj mi bar neki višlji krug kad već moram ulaziti. Riba je pričala i pričala, a šumor njena glasa odzvanjao je visokim stropovima u kojima su kružili. Hodnik je vrvio životom, umjetničke slike naredane u zlatnim okvirima, vjerojatno su ih stajale milijune.

 Davida nije ni čula koliko mu je prijateljica mljela o njihovim izgubljenim danima i kako je njoj bilo predivno u Parizu. Ponašala se kao da je samo ona bila tamo i kao da je taj grad bog zna što. Došli su na kraju opet do onog stola koji joj je budio lijepe uspomene od sinoć i svatko je sjeo na svoje dizajnirano mjesto. Mia pored Davida, a naravno frendica također pored Davida s druge strane. Zašto bi se ona pomakla kad ne mora?

„Kad si se vratila?" David je bio okrenut prema Indiri i toliko uživljen u taj razgovor, pomislila je da ga je stvarno briga. Indiri je naravno godilo, jel se zvala uopće Indira? Mia se ne sjeća. Ne pamti beznačajne ljude.

„Prije par dana, ali opet idem uskoro. Znaš kako je to kad ti roditelji stalno putuju." Namještala se na stolici i nije skidala pogled s njega. Mogla ga je i presvuč koliko se zabuljila u njegova prsa. Miji je došlo da gurne oba prsta u usta i ispovraća se na bijele stolnjake koje su krasile površinu stola. Očitija od toga nije mogla biti.

„Nažalost, ali vidjela si pola svijeta. To je uzbudljivo." Na to se doslovno i Mia okrenula prema njemu. Od kad je on ljubazan? Vidjela je novu verziju Davida kakvu nije mislila da će doživjeti. Jel on na nekim tabletama da je tako zaintrigiran za nešto toliko dosadno? Vau, vidjela je Pariz, ajmo svi past u nesvijest. Zakolutala je očima.

„Istina. Baš mi je žao da nisi mogao sa mnom." Uzela je čašu i naslonila se laktom na stol, cijela pozornost usmjerena prema Mijinom zaručniku, dok je Mia sjedila pored njega i psovala si što nije uzela mobitel sa sobom da se pravi da ima život, a ne da sluša njihove razgovore tako rano ujutro.

Napokon ju je doživjela „Malo si pospana Mia?" Mia je okrenula glavu prema njoj „Ne zašto?"

„Pa malo si šutljiva. Nisam znala da voliš sramežljive." David se nasmijao koliko je to bilo daleko od istine za Miju, a Mia naslonila kao i ona laktom na stol tako da su obje praktički zarobile Davida između sebe i stola.

„Ne, samo si mi malo dosadna. Znaš, kad proputuješ pola svijeta, Pariz ti postane smiješan." Slegnula je ramenima, a David je progutao knedlu i prostrijelio joj pogled nezadovoljstva. Smiri se, čitalo mu je sa usana, ali kada je ona njega slušala? Indira se lažno osmjehnula i opet okrenula Davidu zabavljajući ga na trenutak da zaboravi Mijina nabadanja. U tom su trenutku sišla dva mrguda koja su se najduže čekala unatoč tome što se Miju prvu potjeralo iz kreveta i to sve samo ne na lijep način.

„Jutro!" Matija ih je pozdravio pristojno. Bernard je samo kimnuo glavom. Vidi se da su u rodu, pomislila je Mia. Ništa prije kave. „Oo tko je to nama došao? Dobrodošla Ingrid! Nismo se dugo vidjeli." Matija ju je pohrlio zagrliti. A tako se zvala rošpija, a ben. Umalo. Oboje su se vratili na mjesto, a Bernard joj je dao ruku tek kad je sjeo. E moj gospodin otac. „Bernard, Mijin otac. Drago mi je!" prihvatila mu je ruku i predstavila se još jedanput.

„Kako to da si došla?" Matija je odlučio razbiti tišinu prije nego li je pokucala na vrata, a Mia i Bernard su sjedili u dosadi, ni jedno nije zanimalo ništa vezano za nju. Bernard je razmišljao o poslu kojeg je morao sklopiti do popodne, a uključuje velike svote uloženog novca, dok je Mia hejtala samu njenu viziju i nije htjela imati posla s nekim tko ima toliko malo samopoštovanja prema sebi da se baca pred zauzetog dečka čak i pred njegovim roditeljima.

„Eto malo sam svratila pošto David nije imao puno vremena u zadnje vrijeme, pa sam mislila da je ovo idealna prilika da malo popričamo. Iznenadila sam se kada sam vidjela u novinama vaše zaruke." Pogledala je u oboje. Mia je skoro širom otvorila usta na njen bezobrazluk. Glupača se prije pet minuta na stubištu pravila da ne zna ništa o tome kad joj je Mia pružila ruku i zbrljavila sve u lice.

„Zašto si se iznenadila?" David je pitao tako očito pitanje, da se Mia htjela lupiti po čelu od njegova idiotizma. Zašto su muški tako glupi? Kopaš si veću rupu nego li je potrebna.
Nasmijala se i zahvatila pažnju cijelog stola „Pa Davide svi znamo da si ženskaroš. Samo mi je čudno da te odjednom jedna uspjela uhvatiti i smiriti." Na ono njeno jedna Mia je gorila. Sad sam samo jedna a? Stiskala je šake ispod stola da ju ne napadne. David je tek tad skužio da se ujebo pa nije ništa komentirao. Matija se ubacio umjesto njega.

„To ti je ljubav šta ćeš. Vidjet ćeš i ti jednog dana." Nakon toga nije znala što mu komentirati. Mia je nestrpljivo čekala poslugu i da joj netko donese njenu dozu ovisnosti jer nije mogla mirno sjediti pored svih njih, a da ju nešto prije toga ne drži na mjestu.

David se lažno nasmijao u njenom smjeru i stavio ruku na Mijino bedro kako bi naglasio njihov odnos. Mia se trgnula ispod stola i dignula glavu da mu uputi prijekoran pogled upozorenja.

Zatekao ju je već njegov pogled na njenom koji je bio odveć miran i staložen. Očima ga je pitala šta radi, a on joj se samo smješkao „čak sam joj i oprostio što se tako loše ljubi." Naglasio je pred svima, a Mia se zaledila u nevjerici da opet spominje ono od sinoć, tako nonšalantno i usputno. Zacrvenila se u licu i skrivala pogled od ostalih. On ima nešto protiv nje od samog početka i samo nek joj Monika još jednom sere da je ona ta koja njega mrzi bez razloga. Uvijek su tu razlozi, uvijek on njoj daje još materijala da ga mrzi.

„A ja sam mu oprostila što ga gura u svaku." Slegnula je ramenima i umiljato mu se još lažnije nasmijala, kao pravi prevarant. Pogled je uputila i Ingrid koja ih je čudno gledala, a u isto vrijeme stisnula noge koje je prekrižila kako bi ga što više boljela ruka. Trznuo se, ali ju nije maknuo.

„Khkmm" Matija je pročistio grlo i okrenuo temu „A kako si ti Ingrid?" dalje od toga nije slušala.

Cijelo je vrijeme pokušavala progutati kroasan kojeg su joj napokon stavili na stol i gurnuti Davidovu ruku koja je dalje uporno gladila njenu nogu. Živcirao ju je jer nije htjela da ju dira niti da itko vidi da ju dira niti da itko vidi da je ona dopustila da on nju dira. Dobro, možda je samo htjela da to vidi Ingrid, ali iz puke osvetničke volje jer joj je išla na živce i samo je se htjela riješiti, ali da ih netko drugi osim nje vidi, ne. To bi joj bilo previše.

„Odlično-„Bernard ju je prekinuo prije nego li je mogla dati puni odgovor. Mia je digla glavu prema ocu. „Lijepo, lijepo. A iz kojeg si staleža?" Bernard je složio salvetu u ruke i stavio ju pored tanjura. Mia se zagrcnula od vode i zahvalila pogledom što je netko osim nje primijetio koliko je zapela za Davida. Prvi je put voljela očev bezobrazluk koji nije bio usmjeren prema njoj. Za promjenu.

Matija se ubacio „Ona je srebro Bernarde. Znaš da se mi ne družimo s ljudima ispod toga."

Kimnuli su si glavom, a Mia je gledala u tanjur i gutala knedlu u grlu kako ne bi viknula na Davida što još uvijek drži ruku na neprimjerenom području.

„Da, ali unatoč tome sam jako zahvalna na vašem gostoprimstvu." Ovo je više uputila Matiji nego Davidu, valjda iz poštovanja kojeg je naknadno dobila nakon što ju je Bernard oprao.

„Vidi se da." Mia se pogledala sa ocem i opet naslonila čašu vode da se možda uguši u njoj i što prije nestane sa ovog stola. Dobro di je ta kava kad ju čovjek treba?

***
„Ono je bilo mučenje." Mia je sjedila na suvozačkom mjestu jednog od Davidovih mnogih auta i vrtjela loknu kose među prstima. David joj nije dao da vozi njegovo auto jer je po njegovom ona užasan vozač koji se samo dere i poginut će do kuće. Jer kuća je toliko daleko, a vožnja kvantna fizika da joj je može pustiti jedno jadno vozilo u ruke. Nije znala koja je marka, ali pretpostavljala da je skupa čim je tako razdražljiv. Glupi muški i njihova auta.

„Ti si bila mučenje, nitko drugi." Opet je krivio nju za sve što im se događa.

„Zašto ja? Šta sam ja rekla molim te? Ti si mene skoro jebao ispod stola ne ja tebe gospodine savršeni." Sarkastično mu je dobacila prisjećajući se njegovih igrica. Lupila ga je po glavi prije nego li je upalio auto, a on joj je gurnuo ruku i opsovao.

„Mogla si bit malo ljubaznija. To mi je frendica." Bio je njegov izgovor. Ona da bude ljubaznija? Prema kome i zašto? Prema njoj se ta riba odnosila kao da je smeće koje joj je zarobilo jadnog prijatelja, najboljeg na svijetu, i on sad ne može nigdje od nje. Fuj i katastrofa.

„Poprilično sam sigurna da ti je frendica samo među plahtama tako da ti je argument nepostojeći." Okrenula je glavu prema prozoru da ne gleda njegovo sirotinjsko lice. I takvi imaju para, a glupi do bola. Još uvijek je padala kiša, pa nije uspjela vidjeti puno. Čak joj je bilo gore gledati kroz mutna stakla nego li u Davida jer joj je činilo slabinu, ali od prkosa nije htjela vratiti pogled nazad.

„Nisam ju još jebao. Zato je i toliko navalila, ali i da jesam, to nije tvoj problem."

„Hvalim nebesima da nije, a ti drži malo te svoje ruke dalje od mojih područja" pokazala je prstom na noge „jer ću te ugrist sljedeći put. Ne pali me i ne čini me nervoznom to što si ti srednjoškolsko dijete kojemu je dosadno u životu pa si mene našao zajebavat."

„Ajde lažna lezbo, nemoj se odmah umislit. Rekao sam ti šta mislim o tome."

„O čemu sad ti?" pogledao je u unutarnje staklo pa na trenutak u nju, a ona je čekala da biser smisli odgovor. „O tome da me ne pališ jer se ne znaš ni žvalit do toga da neću komentirat uopće tu tvoju farsu."

„Moj status nije nikakva farsa." Branila se. Cinično joj se prigušenim, grohotnim glasom nasmijao. „Mhm!"

„Oprosti a po čemu ti to zaključuješ? Po tome što ona dva debila iniciraju bez ikakvih dokaza ili po tome da si me poljubio nakon što sam ti rekla da neću?" umjesto da ga bude sram što je unatoč njenim protestima ipak napravio suprotno, on se njoj smijao i još sam spominjao da je to napravio. Uz to, ju je vrijeđao, a to što je on ispao očajan u cijeloj toj situaciji, toga se nije dotakao.

„Po tome da te nikad nisam vidio prisnu sa Monikom." Iznenadila se pa se naslonila nazad na sjedalo.

„Kako misliš nismo nikad prisne? Monika i ja smo uvijek prisne." Lagala je kroz stisnute zube i sakrivala šake od ljutnje. Šta bi sad ona trebala, njemu se dokazivat? Nema govora.

„Ti i Monika niste uopće prisne za jedne lezbe i to je puka činjenica. Sviđala se ona tebi ili ne. Faktično stanje, uzmi kako hoćeš." Vratio je pogled na nju pa opet na cestu kako ne bi izgubio vidik.

„Šta bi se trebala jebat s njom pred tobom?" skoro pa je vrisnula od živaca, ali joj je ton bio ipak malo niži od vriska. Da je naglasila svoje nezadovoljstvo, to jest sigurno.

Opalio joj se smijati „To ti ne zvuči loše." Već je poprimala scene u glavi i složila facu gadljivosti. „Fuj! Znala sam da ćeš to reć."

„Sama si predložila." Da, i sad opet izgleda kao da samo ona predlaže svašta, a on je dobrica. „Pliz samo vozi. Previše sam s tobom, gubim moždane stanice."

„Neuroniće a?" dizao je i spuštao obrve, a ona ga je gledala čudno. Koji debil. I zašto bi njega netko htio?