nešto sitno

6

Dva najbistrija uma generacije, sarkastično naravno, umjesto da se bave knjigama kao što je preporučljivo u samom početku novog semestra, Mia i Monika su se valjale na krevetu u Mijinom apartmanu. Monika je prekriženih nogu sjedila na jednoj strani kreveta, sa Macom u naručju, a Mia visila sa druge strane, noge u zraku naslonjene na sivi zid i glava zabačena za nazad. Imala je mobitel u rukama iznad glave i čitala najnovije vijesti iz 24sata.

"Vidiš ti Smiljke kako ju je rješila." komentirala je uzbuđena da se nešto događa u njenoj dosadnoj državi. Nije baš bio primjer koji bi ona željela, ali zabava joj je bila zagarantirana.

Monika je mazila mačku iz dosade "Mia, žena se zove Smiljana i uopće nije smiješno. Užasna si."

"Ma daaj, zaledila sestru skupa s mesom. Dramski." listala je i dalje po ekranu i čvrsto držala drugi kraj telefona kako joj opet ne bi pao na lice. Uvijek joj se to dešavalo.

"Koja kraljica." prošaptala je usredotočena na članak.

"Ti nisi normalna. Žena je osakatila vlastitu sestru, godinama ju držala unutra. Odvratno!" Monika je bila potresena kada je jutros upalila televiziju i izvanredne vijesti su joj blještale zaslonom. Odmah ih je isključila na spomen zamrzavanja i odlaganja dijelova tijela u škrinju.

Mia ju je vratila iz misli "Dobro, s tim se slažem, užasno je to što je napravila, ali cijela ta situacija je smiješna. Ali zamotat vlastitu sestru. Ma daa, lagano buraz." zamahnula je rukom.

Monika se glasno nasmijala "Riba je psihopat, a ne kraljica. To je već novi level."

Složile su se. "Katastrofa! Ajajaj a gle ovo, tijelo našao malecki od kćerke. Auu, ništa od svadbe kokice. Ovaj će bježat glavom bez obzira." sumnjala je da bi i dalje nešto htio s njom nakon što je našao mrtvu ženu u njenoj kući.

"Pa jebote, al zamisli. Ja bin umrla da to vidim. Jadan dečko."

"Ma jadna mala, sad ju neće sigurno. Ostala bez zaručnika." Mia je spustila noge sa zida i okrenula se još uvijek u ležećem položaju. Maca se iskrala iz Monikina naručja i otrčala u njeno.

"A šta znaš, možda ju i uzme. Pa nije ona kriva."

"Daj bježi, pa ja ne bi prva da mi je svekrva teški ubojica. Ova će ga odležat." ako je devetnaest godina sakrivala tijelo, sigurna je da ju čeka slična kaznenopravna sankcija. Ipak nullum crimen nulla, poena sine lege.

Monika je slegnula ramenima "Da i to vidimo. Misliš da će dobit šta?" podsjećajući ju na prosječno stanje sudačke samovolje i potplaćenih parnica.

Mia nije dala vjerovati u toliko pesimizma "Sigurno, piše tu da je objavljeno u pola svijeta. Baš se proslavila." pročitala je da je osvanulo i u britanskim novinama kao jedna od top vijesti dana. Neće baš tako lako moći sakriti presudu kakva god ona bila.

"Jaka ti proslava. Proći će ona na neke olakotne ja ti kažem. Kad ovaj njen odvjetnik krene srat, možda dobi ludaru." prokomentirala je Monika.

"A vidjet ćemo." kimnula joj je glavom. Maca joj se gegala pored struka i kandžama joj trgala majicu. Ljutito ju je uhvatila pod trbuh i zabacila sa kreveta. Mrzila je kad joj narastu nokti pa joj sve što uhvati ogrebe. Trebala ju je opet voditi veterinaru.

"Ja saam jugoslaaavenkaa!" istegnula je ruke u vis i zaderala se na sav glas. Monika se smijala i začepila rukama uši kako ju ne bi slušala. Zvučala je kao krepana mačka.

"Ma ti si kreten." spustila ju je.
Mia se podigla sa ležećeg položaja i u zajebanciji joj odbrusila "Ne vrijeđaj mi auru."

"I nisi jugoslavenka kad si rođena devedesetosme."