nešto sitno

37

"Ovo je tako čudno." promrmljala je sama sa sobom bosonoga vrludajući po kući u potrazi za papučama.

Dnevni boravak joj je nalikovao na muški brlog u koje žene ne ulaze jer ih ne zanima koliko nereda ljudsko biće može proizvesti u dva sata igranja video igrica i dernjave s okriljem dvije boce piva ili ako vas je više gajbe piva. Sve je bilo odvratno prljavo i posve škifo. Morat će se prihvatiti metle ili neke jako dobre čistaćice.

David se njoj smješkao, njoj koju ne može vidjet ni na kraj oka, s kojom dvije suvisle ne može obrazložit bez da ne progalami o svojoj osobitoj važnosti i egu koji je uzdignut, bar što se njene perspektive tiče, uvijek bio uzdignut u nebesa. Ona i dalje nije mogla pod dojmom šoka mislili ni na što drugo.

"Jesi vidjela Igora?" začula je iza sebe korake dok je promatrala izbezumljeno u nabacane limenke na površini njihova skupocjena tepiha od tri vrste perzijskih čipkastih tkanina koje nitko od njih nije razumio niti o njima imao stručno mišljenje već puko saznanje da ne podnosi prljavštine i kemijsko čišćenje tako lako. Odmah se naježila. Kako će se riješiti te mrlje?

Okrenula se prema Davidovom glasu i nasmijala "nemam pojma. Misliš da je s Monikom?"

To joj je prvo proletjelo mislima, jer Monika je Monika, a ako imalo zna svoju najbolju prijateljicu, ta je iskoristila priliku ukoliko joj se prikazala naravno.

David je napravio čudan žvižduk ustima s namjerom da joj prida određeno saznanje "ako je u pitanju Igor kojeg ja znam, vrlo vjerojatno."

Složila se gotovo istovremeno s njegovim izrazom, oboje su poznavali svoje najbliže i koliko samokontrole u sebi doista nemaju. Monika je do prije par dana vrištala u menzi kako je Igoru samo stalo do seksa i kako je jadna iskorištena, dok je već na prvi njegov pogled upućen njoj, rasplamsala se i otopila kao sladoled na ljetnim vrućinama.

David joj je namignuo letećim koracima potpuno je teleportirajući iz vlastitih misli i produžio natrag do dugog hodnika u kojem su se protezala nasumična vrata svih soba koje su krasile njegovu dvokatnicu.

"Čekaj mene! Nisam luda da to propustim." zaurlala je za njim i kao mali potrčko stopila svoje korake uz njegove. Prva otvorena vrata su bila posve napuštena, hvala Bogu, pa je Mia izdahnula da ne mora tjerati iz kuće nepoznate pijane ljude. Maca joj je prošla pored nogu da joj nije uzvratila ni jedan pogled raspoznatljivosti, kao da ni jedno od njenih vlasnika nije prisutno. Da joj je biti nekad mačka u životu da se malo odmori.

"Ova su zadnja." David se okrenuo prema njoj dok je već rukom dodirivao kvaku. Mia je samo slegnula ramenima "Možda nisu ni ovd-" zastala je i refleksno širom otvorila oči, zjenice samo što joj nisu iskočile nakon što je David otvorio vrata "ili jesu."

Monika na Davidu i sve samo ne plahte i odjeća na njima, bilo je dovoljno za njene nevine oči i Davidove koje nisu nimalo nevine da posegnu za kvakom što je brže moguće. David je brzopleto zamucao
"Am-mi ćemo otić sad. Nda." i zatvorio vrata za sobom zaklanjajući scenu sa svojih i Mijinih očiju.

"To je bilo zabavno." Mia se nasmijala nakon opranog šoka i opalila smijati, nedugo nakon čega joj se pridružio i David. Koje sreće moraš biti da uhvatiš svoje najbolje prijatelje u tako neugodnoj poziciji?

"Sramotno."

Odmaknuli su se od vrata i krenuli nazad prema dnevnom boravku "Davide."

Mia ga je zaustavila prije nego li su se spustili niz stepenice "što je sad s nama?"

Nije mogla, a da ga ne pita na čemu stoji njihov odnos. Možda joj je bilo prebrzo, možda ga je i zatekla nespremnog, ali morala je, imala je potrebu znati kako da se ponaša, što da očekuje, šta da radi. David se okrenuo prema njoj i približio joj se, ostavljajući malo prostora među njima, više jer se bojao kako će reagirati nego li što je htio da taj prostor postoji "što ti želiš da bude s nama?"