nešto sitno

33

Mrko ju je odmjerio od glave do pete pokušavajući suzdržati nagonski osjećaj u sebi da ju ubije što mu se uvijek miješa u poslove i tamo gdje ne treba. Nije joj bilo mjesto ovdje, toj balavici sa smiješnim repićem nasred glave i visećim okruglim naušnicama od kojih joj je glava izgledala još duguljastija nego li je bila inače.

„Koliko ti puta moram reći da me ostaviš na miru?" na pitanje nije ni čekao odgovor već je mahinalno, prema njoj zakoračio, zaboravivši svog prijatelja koji je i dalje uzburkano i nezaustavljivo disao iza njega u stopu. Uhvatio ju je pod ruku i okrenuo se prema Toniju „Napravi onako kako sam rekao."

„Ali-„ pokušao je proći dalje od toga no ovaj mu nije dozvolio. Razgovarali su prešutno, samozatajno, a Mia je pratila crte lica jednoga pa drugoga kako bi joj odali barem tračak svoje tajne. Ni jedno nije posustajalo dok se Mia nije zakašljala dvaput. „Pusti me."

To ih na trenutak trgnulo iz diskusije koju nitko nije razumio dok se David okrenuo prema Miji na vrhu svog uznemirenog stanja „ulazi u auto!" kao da je ona tu da sluša njegove naredbe.

„Ti ulazi u auto! Ja sam ovdje došla sa svojim i s njim mislim i otići." Što si on to točno umišlja? Gospodarom njenog života? Ha. Debilčina jedna obična. Nikad ništa neće saznati iz te njegove tišine i vatre u očima. Samo joj zna zapovijedati, a kad mu odgovori onda se izbezumi i nastoji održati staloženost. Amater.

„Poslat ću nekoga da ga kasnije uzme, samo ulazi." Povukao ju je za sobom oštro, sa svim tim svojim mišićima na kojima je vježbao u kasne sate kada bi Mia bila previše umorna da postoji, a kamoli se vrvi na tim šipkama postavljenih iznad vrata svake prostorije. Zašto dečki kompliciraju sa tim vanjštinama? Kao da je curama bitno jel ima koji mišić i gdje je on. David naprosto ne kuži da je kod njega jedini problem to prokleto bezobrazno ponašanje i ništa dalje od toga.

„Šta ako ne želim? Tko si mi ti? Ajde, makni se da pričam sa svojim prijateljem." Pokazala mu je bradom na ćelavca koji je imao sukob sa svojim šefom što je uopće započinjao razgovor s njom. Da je znala da će tako završiti sama bi se uvalila u nevolje i držala ih dalje od njega. Jadan, još mu je i muke donijela samo zato što je pričala s njim. Kad bi joj se bar maknuo ovaj njen kretenčić da se zauzme za čovjeka, a ne da ga prepusti sudbini glupog Tonija koji ne vidi dalje od svog trbuha.

„Ulazi!" ovaj put ju je sam gurnuo na suvozačko mjesto koliko god se ona otimala da se to ne dogodi. Izvana su izgledali kao da je on njen otmičar, a ona mali, mizeran taoc koji pokušava u borbi, ali mu nije dostojan protivnik. Problematično se ugurala na sic i ljutito prekrižila ruke ispred sebe dok je David okružio auto i sjeo do nje za volan. Ramena su mu napeto i ukočeno odavala sve samo ne zadovoljstvo što ju je vidio na ovakvom mjestu. „Dobro od kud tebi takve ideje da me pratiš?"

„Od kud tebi ideje da me ostaviš onako sinoć bez da smo razgovarali? Nisi mi jasan." Stavila je pojas oko tijela, a David upalio auto. Nisu lijepo započeli.

„Ne deri se bespotrebno." Nije joj ni odgovorio. Tipično. „Mogu li ja znati gdje me vodiš ako mi već ne misliš odgovarati na postavljeno?"

Samo joj je na trenutak ponudio provokativni podsmjeh „Vodim te na jedno mjesto gdje možemo normalno razgovarati." U trenu joj je izazvao nesigurnost u žilama. Na jedno mjesto? Hoće li ju sad ubiti nakon svega što je morala trpjeti zbog njega?

„Živimo skupa, ne vidim mirnijeg mjesta za razgovor? Osim toga ako je to opet neko tvoje mjesto kao ova mafija tu, šta god, ja ne idem. Zaboravi druže!" histerizirala je.

Stisnuo je dlanovima jače na volan kako joj ne bi ispsovao „Nisam ja tebi nikakav drug. Sjedi i šuti. Za promjenu." Okrenula mu je glavu da ga ne bi trebala doživljavati dulje nego li je to nužno. Jasno je budio u njoj sve neke krive porive i odluke, do toga da mu je u jednom trenutku htjela iščupati sve vlasi sa glave do toga da joj ne bi smetalo ni da mu udjeli koji poljubac po vratu.