nešto sitno

18

„Ajme dobro! Nisam htjela, daj marš i ne diraj me. Hvala!" Mia se derala u gurkala na izlazu iz slastičarnice sa Monikom na njenoj lijevoj strani i neshvatljivim izrazom lica. Šutjela je svo vrijeme dok su ih izbacivali konobari i gledala Miju kako se svađa i zahtijeva objašnjenje koje joj nitko od njih nije htio ponuditi. A i šta da joj kažu? Znate očito je zašto smo vas izbacili, ali ako niste primijetile derete se naokolo i uznemiravate ostale goste. Da, moš mislit. Monika je od srama vukla Miju sa sobom koja je i dalje radila scenu da su se čak i ljudi na vanjskim stolicama koje su krasile balkon, okretali na mjestu i promatrali u čudu.

„Mia ajmo, molim te. Samo pusti." Ispričala se još jednom konobaru i platila novine koje je Mia i dalje držala u rukama bez imalo srama što ih nije ni platila. Naslov je i dalje vrištao pod njenim očima, a ona se i dalje nije smirila već je samo slijedila Moniku.

„Šta oni mene imaju izbacivat na ulicu kao da sam prosjak koji šteka pare za kockanje? Svatko normalan bi na mom mjestu popizdio da si vidi sliku na naslovnici. Ovdje nitko nema razumijevanja." Gurnula je Monikinu ruku sa svoje i obećala joj da se neće vratiti nazad. Dovoljno joj je bilo ono malo čemu je uspjela svjedočiti. Jest da imaju najbolje kolače na svijetu, ali posluga im je za kurac.

„Mia nitko živ ne zna da si to ti na naslovnici i ako ovako nastaviš saznat će u roku od pet minuta zato se smiri i idemo molim te kod mene u stan da malo dođeš sebi." Nekako su došle do njena stana, a Mia je cijelim putem šutke razmišljala o posljedicama koje će to izazvati. Čim su ušle, bacila je patike sa strane na dnu hodnika i uhvatila prve papuče koje je našla. Ostavila je Moniku da koluta očima iza nje jer joj je uzela njene najdraže papuče i otvara gornju ladicu kako bi si našla rezervne.

„Ajde nije smak svijeta. Jedna naslovna gore dolje." Pokušala ju je oraspoložiti, a Mia se razvalila na kauč i bacila novine na stakleni stolić.

„Ovo je najgori mogući smak svijeta. To je sve Davidovo maslo." Nije mogla ni otvoriti oči jer se bojala da joj je stvarnost uistinu tako sjebana. Sumnjala je, odmah nakon sinoćnjeg razgovora, da David neće pustiti da stvari samo tako idu, pogotovo nakon što je saznao da je išla kod Matije na razgovor. Samo nije očekivala baš toliko drastičnu mjeru. Ali to je David, normalno da ništa manje nije smjela očekivati. Njena greška što je napokon mislila da je podnošljiv.

„Si sigurna da je David iza ovoga? Meni je to sve sumnjivo." Sjela je na tabure pored kauča i pustila Miju da se raskomoti. Njoj je to bilo potrebnije.

„A tko nego on? Kažem ti, ne znaš ti njega dovoljno. On je spreman na sve, praktički sve." Monika je smatrala njenu reakciju pretjeranom. Znala je da unatoč tome što je iz bogate obitelji i njen otac može mnogo toga sakriti od medija na neodređeno vrijeme, ovakve stvari, kao što su miješanje uglednih obitelji, bi izašle na vidjelo kad tad. Bernard je predmet od općeg interesa za javnost i izložen je novinarskom svijetu konstantno. Trebala je biti spremna na to da vijesti kolaju brzo, da ljudi progovore imali od toga zaradu ili ne. To je novac, to je slava. I kako iz svega toga može izvući Davida kao glavnog krivca za naslovnicu? On je jedini uz nju koji od toga ima najmanje koristi.

„Pretjeruješ. Njemu to ne služi ničemu. Prezire te, smatra te lezbijkom koja mu krade privatnost, jedva podnosi što si kod njega pod istim krovom, i da ne nabrajam. Osim toga, on sigurno ima neke ribe sa strane i zašto bi to kompromitirao da ti napakosti? Daj, razmisli malo. Meni je to sve čudno." Mia ju je samo gledala i zadubile se u misli. Stavila je obje noge na stol i prekrižila ih.

„Ne znam, ali da mu ne mogu vjerovati to znam." Potvrdila joj je jedino u što je bila sigurna.

„I muka mi je od svega Mons. Kako ću ja sutra na faks? Ti znaš one babe glupe, ono nema nigdje. To kad krene tračat, mogu se slobodno sakrit u mišju rupu, ako mi i to pomogne." Dignula je ruke u zrak i zaklopila oči. Monika se odvalila smijati „Ti pereš ovo gospođice komotna." Pokazala joj je prstom na stol na kojeg se raskomotila.

„I daj molim te. Šta te briga šta oni pričaju. Pravit ćeš se kao da se ništa ne dešava." Mia se trljala rukama po glavi. Nije imala neki definiran osjećaj u vezi svega toga. Bila je ljuta, ali ne skroz ljuta već kao da je podsvjesno znala da će to kad-tad doći na red, ali opet nije htjela da dođe. Pa je prevladao onaj bijes jer nije mogla kontrolirati stvari kako je ona htjela i razočaranost na koncu jer je sve to došlo od osobe oko koje se dvoumila u vezi osjećaja. Opet su se vratili na onu surovu mržnju, animalnu, naravnu, prirodnu, onu kakvu su samo oni znali gajiti jedan prema drugome. I kako da ona to ikome objasni?

„Šta njih briga šta ti radiš sa svojim životom? Samo kratko i ljubazno dobaciš nešto i ignor curo. Nemaju oni tebe šta zapitkivat." Monika se digla da im uzme paket čipsa sa police koji joj je ostao od sinoć. Znala je da grickalice uvijek poprave dan, kako god da je on počeo.

„To je istina, ali oni nisu normalni, ja ti kažem. To bi prije crklo nego da nešto ne pita. Nemaju oni srama, morala, časti, ništa. To da se pozove na kletvu ne bi prošlo na sudu koliko ugleda zapravo nemaju." Jedva je dočekala da otvori čips i uzme si ga u ruku.

„Istina." Nasmijala se Monika „ali briga te šta kažu. Ti znaš istinu, ja znam istinu, David zna istinu. Drugi ti ne trebaju."

„Ne treba mi ni David."

„Nikad ne znaš maco. Ta vaša seksualna tenzija će samo pff eksplodirat i onda muko moja pređi na drugoga." Samo se čulo grickanje i lomljene čipsa pod zubima. Krale su si međusobno kao da u životu nisu jele ništa slično. Mia je kolutala očima na Monikinu uvjerenost da će ona i David jednog dana završiti skupa.

„Katastrofalna si frendica. On je takav idiot." Bilo joj je mučno koliko to puta mora ponoviti.

„Ali ste isti samo to ne kužite. Zato se i mrzite jer ne možete vidjeti sve svoje mane i oboje ste tako svojeglavi. Al kad-tad će se to okrenut. Reci ti šta hoćeš, ali moja intuicija nikada ne laže."

„Tvoja intuicija je za kurac." Skoro da su završile sa paketom, a Mia je namrštila obrve. „Šta nema više?"

„Krme jedno." Zdrobila je prazan paket. „Ne vrijeđaj inače ćeš na ulicu."

„Mhm, opaka mala. Sve se bojim." Mia se smijala i spustila noge sa stola te ih približila prsima. Zagrlila ih je rukama i gledala ozbiljno u Moniku „Hvala što postojiš."

„Aww baš si jadna vidim. Ajde idemo kupit sladoled."

„Usred zime?" Mia je skoknula veselo na Monikin avanturizam. „Naravno da da. Kakvo je to pitanje."

„A volim te." I kupile su sladoled i pojele su ga cijelog i bile su krmače do kraja dana. Jer ko' može može.

***
„Ne želim sjedit pored njega i ne razumijem ovaj prisiljeni okup. Osim toga fali nam ona tvoja starleta, nje se nisi sjetio?" Mia je namještala haljinu za stolom i gledala u Bernarda koji je sjedio nasuprot nje. Dovukli su je istu noć, nakon što se ukrmila sa Monikom da razgovaraju o vijestima koje su svanule u svim časopisima i na svim portalima. David je sjedio do nje, a ona se micala svaku minutu što dalje od njega. Neizbježno joj je bilo da sjedi u istoj prostoriji sa glavnim krivcem dana.

„Mia snizi ton i upristoji se. Nisi u svojoj kući i nisi sama. Ponašaj se kao dama." Bernard je naravno ignorirao njeno pitanje, a Matija joj se smješkao pored njega kao i uvijek. Zašto je tom liku sve što ona radi smiješno?

„Ja baš želim sjedit pored tebe. Di ti je bila pamet?" David joj se umiješao u razgovor. Taj stvarno nema dostojanstva.

„Meni di je bila pamet? Ti si taj koji nas je doveo u ovu situaciju, a ja sam prisiljena ovdje sjediti i praviti se da sam super, ej top. Lupit ću te majkemi jer nemam živaca." Okrenula se prema njemu i svu svoju pozornost usmjerila na njega. To što su im roditelji bili za istim stolom, njima nije pridavalo puno na važnost.

„Ja sam nas doveo u ovu situaciju? Ti si ta koja je objavila u novine da si sa mnom. Aj mi objasni čemu to? Toliko si očajna da biš ubila samo da se priča da hodaš sa mnom? Fuj!" nasrnuo je na nju i nabio joj svoje lice u njeno.

„Nisam ja ništa objavila! Ti si objavio!" zaderala se.

„Dosta vas dvoje. Dosta!" i Matija i Bernard su vrisnuli u isto vrijeme da su oboje skrenuli pogled prema njima. Mia je samo htjela znati odgovore, a Davidu je bilo dosta i nje i njegova oca, da je samo htio da kažu svoje i da on može doma. Ako nje kojim slučajem ne bi bilo tamo, bilo bi mu idealno. Uvijek mu sve sjebe. Gorio je u sebi da je stiskao šake ispod stola ne bi li se smirio i pritisnuo osjećaje kako ne bi skočio i razvalio sve pred sobom. Osjećao se nasilno.

„Mi smo objavili." Sva mu je boja sa lica nestala.

„Šta ste?" Mia je šaptala u čudu pored njega i naslonila se na stolicu kao da joj je sve potonulo skupa sa Titanikom.

„Pa neke stvari su se promijenile." Matija je započeo.

„Kao?" Mia se prva usudila pitati. Od kud joj hrabrost nakon tolikog šoka, nije ni ona sama znala.
  
„Pa za početak, činjenica da ti, mlada damo nisi nikakva lezba." Sve su se glave okrenule prema njoj. Jebemti.