nešto sitno

13

David je slušao Igora kako cvokoće o financijama i koliko neekonomski je njegov položaj s obzirom na stvari koje mora savladati. On je bio toliko isfrustriran sustavom da je mlatio, batalio, od tajništva do dekanata jer što bi on morao znati takve stvari i što će to njemu jednog dana kao pravničkoj ličnosti. David je mnogo puta davao do znanja, govorom tijela do tihih, čak i naglih uzdisaja da ga ne zanima njegova dilema i kako svi to moramo položiti neovisno o njegovom osobnom mišljenju. Igor nije pohvatao znakove i tupio je o jedno te istom još dobrih deset minuta Davidova jadna života.

„Ne razumijem i nikad neću. To nije za mene." odložio je knjižurinu na stol od kafića i nastavio mrmljati. Sjeli su u najbolju slastičarnicu u gradu kako bi prestao govoriti o istome i uživao bar na trenutak. Imao je kolača, sladoleda, muffina, keksa na pretek, ali njemu je pozornost i dalje bila zauzeta fakultetskim jadima.

„A za koga je molim te Pravo? Ne znam ni jednu osobu koja na njemu uživa." Davidov pokušaj utjehe nije bio utješan koliko se nadao i opet su se vratili na isto. U krug, pa opet u krug.

„Ali ja i ekonomija? Ne, kužiš. Jednostavno ne." Njemu je to bio šok stoljeća i nije se htio pomiriti s činjenicom da to mora položiti kako bi jednog dana mogao steći status diplomirana pravnika. Sve mu je to bilo ludo, neshvaćeno i nepotrebno. Maltretiranje njegovog već napaćenog mozga.

„Dobro je daj. Pa nije smak svijeta. Položit ćeš već nekako." Sjeli su na najdalji stol kako ih nitko ne bi uznemiravao i kako ne bi slušali dernjavu djece pored igrališta. Jedina mana koju je imao kafić.

„Za mene je apokalipsa. Ja to ne znam." Jaukao je kao ostavljeno pseto na pragu. U njegovom slučaju, Lesi se ne vraća kući uskoro ako ovako nastavi.

„Pokazat ću ti ja. Nije toliko strašno koliko se čini." Potapšao ga je po ramenu i naručio dvije kuglice sladoleda od nutelle i lješnjaka. Konobarica je zvala Igora dva puta prije nego li ju je uočio. Naručio je svoje i ostavila ih je da nastave u miru sa dramama.

„Na to računam jer inače, međugodinica prijateljica. Stara drugarica." David mu se smijao sve dok im nisu donijeli naručeno. Navalio je na sladoled kao da ga nikad prije nije jeo. Božanstvo.

„I? kako žena? Ima li djece?" Igor se podsmjehivao trpajući kolač u usta i odmjeravajući Davidove grimasne izraze lica. Koliko god je to njemu bilo smiješno, Davidu je bilo mučno. Sama pomisao da ju opet treba gledati kad dođe kući, tjerala ga je na povraćanje.

„Nemoj me drkat." Zabadao je žlicom u sladoled od očaja. Bio je duboko uvrijeđen da bi Igor samo pomislio da će ju on ženiti.

„Ma šalim se daj, pa znam da se ne podnosite. Zato ste idealni za zajebanciju. Šta je bilo nakon one svađe sa kupatilom?" znatiželja ga je ubijala. Svatko je otišao na svoju stranu nakon toga. Monika i Mia su otišle vani na ručak, a David i Igor su ostali kod njega na kavi pošto im je to bila idealna prilika da ostanu sami u stanu. Tko zna kad će im se opet ukazati. Igor se osjećao kao da to više nije to od kad je Mia tamo jer više ne može dolaziti toliko često kao inače i dosađivati Davidu. Iako je David napomenuo da su stvari ostale iste i da je on uvijek dobrodošao, bilo mu je bed samo banuti kao što to on uobičajeno radi i prestrašiti Miju koja to sigurno ne bi očekivala.

„Niš, izbjegavamo se. Nisam ju vidio uopće." I bio je na tome zahvalan. Barem jedan dan da ne gleda onu raščupanu glavu koja samo pametuje kao da je popila svu pamet svijeta.

„Op, op. Problemi u ljubavnom gnijezdu." Namignuo mu je sladokusno. David je zakolutao očima i skrenuo pogled dalje od njega. Nije ga mogao trpiti sa tim inicijacijama. Imao je osjećaj da mu se mozak okreće u lubanji koliko je često u zadnje vrijeme kolutao očima. Preći će mu u naviku.

„Nema gnijezda." Utrpao je još jednu žlicu sladoleda u uživao u daru sa neba. To je bilo tako fino. Riječima se nije moglo opisati.

„Dobro, dobro. Prestajem! Ali ona Monika. Žena je bomba." Oči su mu sanjarile u njenom smjeru. David se lupio po glavi kako bi mu privukao pažnju, ali Igoru je uvijek bilo teško skrenuti misli kad se jednom njih uhvati.

„Žena je lezba i nema šanse. Ako završiš s njom to znači više Mije u mom životu i to znači ne može. Ne, ne. Čvrsto i definitivno zabranjeno područje." Nije mu dao ni trenutka da negoduje. Odmah ga je prekinuo prije nego li je što rekao „Ne!" dignuo je ruku u zrak.

„Davide!"
„Igore!"

Gledali su se u šutnji, brojeći u stotinkama koliko dugo mogu izdržati sa tim ozbiljnim i prijetećim stavom. Prošlo ih je par dok je Igor posustao „Nema veze za status. I lezbe vole promjenu."

„Ti si jedna obična svinja." Nadodao mu je David upozoravajući ga da promisli prije stupanja u bilo kakve odnose. Razorit će mu jedini izlaz iz dogovorenog braka, a to je činjenica da je Mia u partnerstvu sa Monikom. Zašto i kako ga nije zanimalo. Samo je bilo bitno da on ne završi s njom.

„Pokazat ću ja njoj da neki moji aduti mogu njoj puno bolje donijeti od Mijinih." Podizao j obrvama, a David se smijao.

„Sanjaj da ćeš ju jebat. Ne da se ta tako lako."

„Nikad ne znaš. Pusti ti meni sve."

„Da ti pustim pa da me sjebeš s Mijom. Nema šanse. Kažem ti, drži ga u hlačama dok ova farsa ne završi, a kasnije razaraj što hoćeš. Nije me briga." Podignuo je ruke u vis dajući mu slobodan put. Sve što se dogodi sa Monikom nakon mjesec dana, nije bila njegova briga. Do tad, neke stvari se moraju znati. Granice ne smije preći.

„Jesi ti sto posto siguran da je ona lezba? Ne čini mi se baš." Nije se puno htio petljati u Davidov i Mijin odnos i ono što je on uspio saznati o njoj, ali način na koji se Monika prema njemu odnosila nije mu se činio prijateljski. Možda samo on shvaća prijateljstvo drukčije.

„Jesam i dosta o njima. Dovoljno mi je što će me dočekat doma." Odbrusio mu je.

***
„Micika, mic, mic. Maca. Ma Maca u kurac!" Mia je trčala po stanu sa bejbi pelenom za mačke u nadi da će ju navuč na mačku. Kako joj je David izričito naglasio da ne želi više vidjeti ni traga Macinih ostataka po kući, išla je u dućan i našla uloške za mačke. Nikada to u svom životu nije vidjela niti koristila, a upute joj nisu puno pomagale. Nadala se da joj Maca neće stvarati previše problema, ali već je mogla zaključiti ishod događaja. Hvatala ju je već pola sata, dva puta se popišala na najčudnijim mjestima, a Mia je skakala za njom i brisala.

„Ma daj Maca pa ne možeš tako. Znam da ti fali kuća i da ne voliš Davida, ali ne smijemo toliko piškit. Izbacit će nas na ulicu." Legla je na kauč raširenih ruku i nogu, odustavši od potrage. Samo je čula mjaukanja iz daljine.

„S kim ti pričaš?" David je naletio kroz glavni hodnik kojeg je ona maloprije temeljito naribala. Samo da se ne osjeti urin.

„S tvojom najboljom prijateljicom." Pametovala mu je kao što mu uvijek pametuje.

„Još je se nisi rješila? Šta sam ja rekao jučer?" nemam pojma. Nikad te ne slušam. Vjerojatno nešto u svom stilu.
„Odjebi na finjaka jel može? Nemam u sebi energije da te danas podnosim." Digla je glavu samo kako bi vidjela gdje stoji i vratila ju nazad kada joj je uputio onaj svoj ledeni, izazivam-te pogled.

„Ja nemam energije za tebe nikad pa se ne žalim." Pustio je ključeve na komodi i skrenuo u kuhinju. „Opet nisi ništa kuhala."

„Ne očekuješ valjda od mene da te hranim? Kuhaj si sam, seljačino." Digla se i bacila uloške na pod zajedno sa krpom s kojom je brisala pod. Sve je ionako u neredu.

„Naravno da očekujem. Živiš kod mene besplatno, dosadna si i naporna. Bar si mogla za to kuhat da imam neke koristi od tebe." Provirio je glavom iz kuhinje i pokazao joj prstom na prnje koje je bacila. „ I šta je to?"

„Bacit ću ti to u glavu ako mi se još jednom obratiš." Ponovno je uzela sve sa poda i produljila sa njim u kuhinju do koša za smeće.

„Ma smo dobri danas. Ne, ozbiljan sam. Skuhaj nešto." Čekao ju je dok je zatvorila komodu iza koje se sakrivalo smeće. Okrenula se prema njemu bijesna „Zašto bi ja morala kuhat? Što ne skuhaš sam ako ti se toliko jede?"

David je pocrvenio od srama i okrenuo glavu prema kabinetima kao da tobože nešto traži što mu nije na ruku vidljivo. Mia je odmah pohvatala njegov izraz lica i prekinula ga u radnji tako što mu je zaustavila ruku koja je krenula prema dršci. Dotaknula ju je da je refleksno odmah maknuo ruku od njene i okrenuo se prema njoj „Ne znaš jelda?"

Nasmijala se kao da je otkrila njegovu najveću slabost, a David je samo stajao i pokušavao sakriti neugodnost koju je osjećao.

„Naravno da znam." Povisio je glavu iznad njene da se osjeća manjom i nebitnom. Htio je izazvati dojam da je on tu glavni, a ona nema šta njega zapitkivati o njegovom životu. Sve on zna.

„Ajde mi onda napravi ručak da baš vidim koliko ti to znaš." Prekrižila je ruke na prsa i provocirala ga pogledom. Tražila je bilo kakvu emociju nesigurnosti u njegovim očima, ali on je to istog trenutka hladno sakrio. Ništa nije odavao, a ona ništa nije mogla skužiti.

„Šta oćeš?"

„Lazanje." Zamahnula je kosom pobjednički. Da te sad vidimo Davidić. Pozelenio je u licu, obrazi bijeli od ljutnje.

„Ali-„započeo je međutim prekinula ga je prije nego li je išta mogao dovršiti „Čekat ću!"

Okrenula mu je leđa, a on je pario u sebi od svoje duge jezičine i glupih ideja. Naslonio se na ploču i razmišljao koji je najbliži restoran da naruči dostavu i zakamuflira tanjure.

„Za kad to ono?" derao se kako bi ga čula.

„Pa ne znam. Valjda ti znaš koliko ti treba vremena." Da, on sve zna. Mhm, on je najbolji kuhar. Isto kao što zna da mu je benzin na kraju i koliko su mu male šanse da stigne pokupiti dostavu, a da ga ona ne uhvati u činjenju.