nešto sitno

39

Tri mjeseca kasnije

Hodali su jedno uz drugo, Mia zastajući svaku sekundu u geocentričnim krugovima okrećući jednu pa drugu nogu dok joj je David cupkao pod rukom "Davide žulja me!"

"Pa što si kupila onda? Rekla si jučer da su dobre!" zastao je i on s njom.

Cipele mu se uopće nisu sviđale ni jučer, a danas još manje kako su upravo one razlog njihova kašnjenja. Večeru je organizirala njegova majka koja je odjednom imala potrebu skromnog okupljanja najbližih, uključujući sada njegovu pravu zaručnicu i njene obitelji kako bi se 'bolje upoznali', jer doista, samo se ona imala i upoznavati kada se njihovi očevi, a i ljubavnice poznaju dovoljno dobro.

David je bio nervozan, malo više od uobičajene nervoze koju je nosio sa sobom na rokovima kada su ga usmeno ispitivali gradivo koje mu ne bi sjelo najbolje, ne, ovo je bila ona jedna nervoza koja je gušila njegovu potanko stisnutu kravatu.

"Pa jučer su bile dobre." komentirao je prisjećajući se jučerašnjeg najgoreg dana u povijesti dana kada ga je cura vukla i vukla po svakom dućanu kojeg je ugledala, bile tamo štikle ili ne, a njoj su trebale samo štikle.

To bi bio daleko dobar opis koliko je sati proveo sjedeći sa strane i brojeći zvijezde dok je ona svaku stvar koja joj se svidjela histerično uzimala u ruke i popračeno vriskom 'morala, ali morala probati', ne skidala iz naručja.
Žalio je samog sebe.

"Šta tebi noga raste preko noći?"

"Očito!" branila se pokušavajući olabaviti kratku tkaninu koja joj je držala gležnjeve na mjestu. Jučer su joj se činile sasvim pouzdane, a i povoljne.

David se opalio smijati kad joj je bolje odmjerio haljinu "Izgledaš ko' mala krofnica!"

"Mrš! Ne izgledam..bezobraznik. Rekla sam ti da je to od mlijeka." dignula je pogled i makla ruke sa cipela. Cijelo vrijeme u autu joj nije uputio ni jednu riječ, a sad ju vrijeđa. Primjetila je ona da je sav poskokljiv i pretpostavljala je da to ima veze sa iznenađujućim i naglim dolaskom njegove majke koja nikad nije bila prisutna.

"Mhm!"

"Ozbiljno, mlijeko me napuhuje."

David joj je skrenuo pažnju kada su ponovo počeli hodati "tvoja mama dolazi?"

"Ne znam. Iskreno, sumnjam. Previše je ponosna da bi sjedila pored one kuje." mislila je na ljubavnicu. Još uvijek joj nije bilo jasno kako to traje.

"Hm, da. Vjerojatno." približili su se ulazu kada ga je Mia zaustavila "jesi sigurno dobro?"

"Divno." osim što majku nije vidio mjesecima, ali super se osjećao. Baš mu je sve to bilo Horvatovski, nestanak po par mjeseci pa se pravimo da je sve isto kao što je bilo prije odlaska.

Ušli su u već poznato predvorje dok im je služavka odlagala kapute uz ljubazno 'dobro večer' i 'izvolite', a Davidu se neka muka stvorila u želudcu, da jedino što je htio jest okrenuti leđa i ne gledati nazad. Kojom bi brzinom morao izjuriti, a da ga već nisu začuli? Mia ga je povela pod ruku kao malog djeteta koji se boji druge strane zida i krenula prema glasovima u pozadini.

"Ponašaj se." koliko dugo vremena je provela s njim zna mu misli prije nego li ih on sam pomisli.

"Pff, ja sam super."

"Da, za respirator." dobacila je.

"Ne. Sasvim sam-" olabavio si je kravatu kako bi došao do zraka "staložen."

Odmjerila ga je još jednom i stala pred njega "mama ti je. Neće ti ništa bit ako ju samo ljubazno pozdraviš i sjedneš za stol."

Pogledao je prema zatvorenim vratima dva metra iza njenih leđa iza kojih su prodirali mješoviti glasovi i pokoji smijeh te ponovno na Miju "ne znaš ti moje roditelje, svega će bit osim tog 'ha ha' koje sad zvoncka. Bit će Davide šta ti misliš, Davide na čijoj si strani, o Davide to je tako krivo, o Davide ništa ne znaš. A David će lijepo na glavu sa prizemlja."