nešto sitno

17

„Kad si pričala sa mojim ocem?" Davidovo je tijelo bilo nagnuto prema njenom u sjedećem položaju, oči staklene, postura tijela namrgođena i uzrujana. Stajao je čvrsto, nemilo kao zvjer, a Mia je slušala odzvanjanja navijača u pozadini i nalazila fokus u njegovim zjenicama. Zašto joj je bilo tako teško gledati ga u oči i otkud ta njena nesigurnost u izražavanju?

„Danas. Rekla sam ti da neće biti po tvome i da neću poslugu. Nisi me pitao ni zašto ne želim da Jana dođe ovdje." Nije ni znala zašto se objašnjava, ali ona se objašnjavala. Nije bilo u njenom stilu, a i njega je pomalo zateklo da se ona bavi njegovim razmišljanjima i što će on to zaključiti.

I dalje im je bliskost bila problem za Miu, a provokacija za Davida „Koja Jana uopće? Ti si stvarno toliko djetinjasta da ideš meni iza leđa i zoveš mi taticu jer nije po tvome? Koliko ono godina imaš?"

„Kako koja Jana? Rekao si mi da se žena tako zove i ja znam jednu Janu sa moje godine i neću ti sigurno pustiti na zadovoljstvo da me skupa s njom maltretiraš." Ignorirala je očitu situaciju i neugodnost koju je i sama osjećala. Znala je kako sve to izgleda i nije znala zašto ga je išla cinkati. Definitivno nije bilo u njenom stilu i očigledno je bilo ispod njene časti, a pretjeranog objašnjenja nije imala. Čista panika ju je uhvatila da će morati trpiti svoju BFF koja ju uvijek spušta i pred kojom se osjeća manje vrijednom i njena jedina reakcija je bila što brže to zaustaviti. Na posljedice nije mislila prije nego li su joj se obile o nos.

„Šta zove se Jana?" zamišljeno je stao sav zbunjen da je on spomenuo nekakvu Janu. Šta nije bila Jelena? Nisu mu baš išla ta imena.

„Nemoj me praviti idiotom. Ozbiljna sam." Vraćala mu je pažnju na problem.

„I ja sam, ali stvar nije u osobi nego u tome da si ti nemoguća. Rekli smo da ćemo surađivati protiv njih, a ne udružiti se s njima jedno protiv drugog. Kako misliš da će to onda završiti? Razmisli malo tom svojom praznom glavom. Želiš li se udat za mene ili izbjeći sve ovo?" već mu je lice bilo užareno od toliko raspravljanja. Stavljala ga je u škripce kad god je stigla i kako god je stigla, pa ga ostavljala samog da se snalazi i izbjegne propast. Svakim danom mu je sve više dokazivala da je upravo ono što je tvrdio prvi dan kada ju je upoznao: obična balavica.

„Da rekao si to, ali me čuvaš u mraku svo ovo vrijeme i ja ne vidim nikakav napredak niti nikakvu poveznicu sa onom mafijom u koju si me bacio ni kako će nas to izvući iz ovoga. I ne, normalno da se ne mislim udati za tebe. Nisam luda da s tobom budem." Jer mu to još uvijek nije bilo očito pa ga je morala stalno na to podsjećati.

„Čuvam informacije od tebe jer ti očito ne mogu vjerovati, a nakon danas si mi pokazala dovoljno dobro i zašto ti ne mogu vjerovati. Jedino se nadam da ti neće pasti na pamet da se još izlaješ nekome od njih da radim protiv njih jer inače kunem ti se, prije ću završit u zatvoru nego s tobom u krevetu." Približio joj se još bliže i nagnuo glavu na njenu, da je osjećala svaki njegov dan, svaki njegov udisaj. Otkucaji srca ju joj lupali brže, dlanovi su joj se znojili pod rukama koji su joj čuvali ravnotežu u tijelu, a da ne sjedi, srušila bi se na pod koliko su joj noge klecale od nemilosti.

Umjesto da se našla uvrijeđenom što joj ne vjeruje, što joj ništa neće otkriti, ona je u tome našla zabavu, našla je intrigu da sama otkrije njegove planove, njegova smjeranja. Previše je bila skoncentrirana na njega samog da bi se osjetila manje vrijednom, da bi ju dotuklo njegovo mišljenje. Iako joj je bio privlačan, tek sada nakon toliko godina poznanstva i svađanja, još uvijek ju nije vrijeđalo njegovo razgovaranje s njom. Postojala je ta neka granica u njoj koja je odvajala njegove vanjske crte lica i atraktivnost od njegova užasna karaktera i bezobrazluka. Zvala je tu granicu zdravim razumom.

„Nisam ni mislila nikome ništa reći i saznat ću kad tad. Od tebe ili na drugi način." Nije se bavila njegovim prijetnjama.

„Kad saznaš će već ionako sve biti gotovo." Naglasio je koliko je spora u povezivanju i koliko ju glupom smatra. Zatvorila je oči kako bi odvratila pažnju od njegovih usana u koje je toliko gledala i osjetila svaki njegov dodir koji i nije bio dodir već samo osjećaj prisnosti, od dijela nosa do daha koji su je dodirivali samim postojanjem, samim uzdisajem, a ne pukom voljom ili zato što je on htio.