nešto sitno

21

U više navrata je neuspješno izbjegavala Davida po kući cijeli vikend tražeći izlike da ide ovamo i onamo makar joj se i nije dalo izlaziti iz kuće samo kako ga ne bi susrela i kako ne bi s njim progovorila. Iritirao joj je svaki kralježnjak u tijelu, skupa s Macom koju je odjednom zavolio i odvodio u svoju sobu kako bi spavala s njime. Sve joj je to bilo čudno i uvrnuto. Mački je bilo dobro, bar ono čemu je svjedočila, da se osjećala da ju je vlastita životinja izdala i pošla onom nitkovu. A kad se samo sjeti da je htio da je se riješi.

„Davide ja ne bi." Prekrižila je ruke ispred prsa djetinjasto. Tek je parkirao auto ispred Pravnog fakulteta, još ni ručnu nije digao kako spada, ona je već moljakala i zanovijetala sa svojim prohtjevima. Muzika od radija se sama ugasila kada je izvadio ključ i okrenuo se prema njoj „Šta sad ne biš?"

„Ušla tamo." Bradom je samo lagano podignula glavu pokazujući na zgradu iza njih. Ljudi su izlazili iz svojih auta, a ona se spustila niže na sjedalu kako ju nitko ne bi vidio da je s njim došla.

„Daj ne drami." Otkačio je pojas i krenuo izlaziti iz auta. Još uvijek je inatljivo sjedila u istoj poziciji „Davide sram me, garant svi pričaju o nama. Ja to ne mogu. Vozi me doma."

„Prestani i ne izvoljevaj. Nitko ne priča o tebi, nisi nikome toliko zanimljiva." Nagnuo se na otvorena vrata svog auta i prijekorno joj uputio nalog. Izdahnula je naglašavajući jačinu svog otpora i ogorčenosti. Stisnula je skripte koje su težile pola tone uz sebe i maknula pojas. „Uznemirena sam."

„Ne zanima me." Zalupio je svojom stranom i čekao ju da se namjesti i zatvori svoja vrata.

Kliknuo je na automatski privjesak koji je nosio zajedno sa ključevima od stana i okrenuo se spreman da krene u zgradu. Mia je dotrčala do njega „Daj čekaj me."

Sustigla ga je i zalijepila se na njega „Nećeš valjda sa mnom svugdje sad?"

„Neću, ali osjećam da gledaju u nas i neugodno mi je. Bože zašto smo došli uopće? Znala sam da će ovako bit. Davide ajmo kući." Opet se vraćala na isto, a on joj je uzeo ruku u svoju samo kako bi ju ušutkao i kako mu ne bi više dosađivala. Uporno se zabijala u njega jer je dezorijentirano hodala i umišljala si da je centar pozornosti.

„Svih boli kurac i prestani više. Neću sad izbjegavat predavanja jer netko trača o meni. Jako velika stvar" sarkastično joj je potiho govorio „ ionako uvijek pričaju o nama Mia. Kako je ovo išta različito?"

„Ne kužiš ti to. Ti si tu njima odličje modelizma ili šta ti ga ja znam iako" odmjerila ga je sa strane „ nemam pojma zašto i sad će svi mene hejtat jer hoće nešto s tobom." Ignorirala je da ju drži za ruku jer je bila previše upućena mislima u poglede koje je hvatala. Evo one glupe Maje i njene frendice koje uvijek moraju gledati kroz mene, a ne u mene koliko bulje.

„Jel ti to na neki svoj čudan način ipak priznaješ da sam ja zgodan? Ah, znao sam da ćeš kad-tad pasti." Njemu je bilo veselo i komično da se ona toliko uzburkala oko nečijih konstatacija.

Stiskala mu je ruku kao da joj život ovisi o njoj i kao da će ako ju pusti, izustiti svoj posljednji dah života.

„Zašto me držiš za ruku? Ajme David ovo sad izgleda još gore." Okrenula je glavu sa strane prema njemu i šaptala mu. Kao ona je nešto ljuta na njega, a ona ga drži jače nego on nju.

Zakolutao je očima „Nažalost misle da smo skupa, pa ne vidim drugi pristup." Nadrkala ga je u sekundu. Prošli su stepenice i Mia je ugledala Moniku iz daljine. Otrgnula je Davidovu ruku sa svoje, a krajnjičkom oka ugledala Janu kako ih promatra „Idem kod Monike" pokazala mu je prstom kada se okrenula prema njemu.

„I David?" zaustavila ga je rukom prije nego li se i on okrenuo „ako već igraš, igraj sa stilom." Rekla mu je. Pogledao ju je ne shvaćajući što s time misli naglasiti kada mu je prišla i stavila obje ruke oko njegova vrata. Okrenula je glavu da pogleda je li Jana još uvijek tamo i kada ju je našla, vratila glavu prema Davidu i stavila svoje usne na njegove. Na prvu se iznenadio i samo ga je ona ljubila, dok se nije snašao i shvatio što radi. Stavio je ruke oko njena struka i stisnuo ju bliže prema sebi. Upustila se u poljupcu, dajući mu na vremenu i lakoći, produljujući ga jezikom, a on se igrao njome i nagnuo glavu prema naprijed. Dali su svima oko njih lijepu predstavu po koji su i došli, dok Miji nije dosadilo pa se odvojila od njega i smirivala disanje kako ne bi primijetio da joj je srce zakazalo.

Nije joj stigao ništa reći već je sama otrčala do zbunjene i na mjestu ukopane Monika koja je gledala s nje na njega pa s njega na nju u čistoj, pukoj zbunjenosti. Nije znala dal da se veseli i skače ili da ju napadne s pitanjima.

„Šta se dešava?" odabrala je ovo drugo, ali na puno smireniji način. Mia ju je uhvatila pod ruku i odvukla do prazne predavaonice u kojoj su se malo po malo skupljali studenti.

„Iskreno ne znam ni ja sama." To je sve što je Mia imala za reći u svoju korist i čak joj je i to bilo previše.

***
„Kakvo je stanje?" David je držao slušalicu na ušima i hodao prema drugoj strani fakulteta. S druge strane mu je odvikivao Petrov glas i žamor u njegovoj pozadini.

„Pala je na sve do sad. Mislim da nećemo imati problema. Riba je gluplja nego li sam mislio." Uvjeravao je svog najboljeg prijatelja kojeg je glupača strpala u zatvor za nešto što nikada nije počinio i za nešto s čim nije imao veze. Posjetio ga je prije mjesec dana kada je saznao da mu otac namjerava smjestiti i pomno osmislio plan kako se napokon osvetiti kada mu se pružila tako dobra prilika. Petar dana nije proveo, a da mu nije spomenuo koliko mu je zla nanijela, skupa s njenim umišljenim ocem.

„Rekao sam ti. Ovo u novinama nam je samo pomoglo. Sad neće biti samo privatnog pada i sramoćenja nego i javnog. To mi se sviđa." Mislio je na ishod njihove osvete nakon što sve prođe kako je zamišljeno. Starosjedioci su se malo prevarili kada su mislili da će im publicitet donijeti slavu. Kada oni završe s njima, donijet će im samo propast u kojoj će on uživati.

„Moramo se pobrinuti da isključivo Babići završe na dnu ljestvice, ne i moje prezime. To neka ti bude kristalno jasno. Nećeš me povući na dno." Prijetio mu je spuštajući glavu i govoreći što je tiše moguće kako ne bi uhvatio neželjene poglede. Ovakvi razgovori nisu bili primjereni za prostorije fakulteta u kojima svaka budala može prekinuti njegov tok misli.

„Znam, znam. Nisam ni mislio suprotno. Još uvijek živiš s njom?" pitao je očito. David je naslutio da mu je još uvijek stalo do te izlažirane lezbijke. Zar nema on pametnija posla nego da ga ispituje u njegovim namjerama? Zatvor je teška institucija, a resocijalizacija nakon njega bi mu dobro došla. Dogovorili su se da svatko obavlja svoj dio posla i ne bavi se tuđim. Nije mu se sviđao taj pristup.

„Da, sve ide po planu. Do kraja mjeseca neće imati ništa, a toga neće biti ni svjesna." Uvjeravao ga je „ uostalom, nemaš li ti pametnija posla? Treba mi poveznica za krijumčarenje. Ne misliš valjda sve prepustiti u moje ruke?" već je bio živčan što je polovina na njegovim leđima.

„Ne brini, do kraja tjedna imam dogovor." Potvrdio mu je, a David se odmah smirio. „Skrati onda poziv, ne želim da mi se vidi u upisniku da razgovaram sa zatvorom. Proći ću za par dana kada bude sigurno."

„Razumijem." Poklopio mu je brzo i produžio do Igora koji ga je čekao sa hrpu papira u rukama. Oboje su sjeli u zadnje klupe kako bi mogli sjediti na udobnim stolicama, a ne oni drvenim od kojih bole leđa, a Igor se momentalno okrenuo prema Davidu da ga pita o novinama i članku kojeg su svi pročitali i o kojem su svi pričali.

„Šta je ono u novinama? Opet stari ili?" nije znao kako mu pristupiti sa tim pitanjem.

„Prave se pametni, eto šta." Nije se htio puno objašnjavati. Više ga je brinula situacija sa Mijom i kako uplesti Bernarda u transakciju droge koja će se provesti sljedećeg tjedna bez da on u išta posumnja i bez da se Matija uplete u to. Htio ga je dokrajčiti, a više od svega je htio napakostiti Miji i pokazati joj da se s njim i s njegovim prijateljima ne igra baš tako lako. 

"Moram ti nešto reći." Igor se ustručavao, a David je to odmah primijetio pa mu je kimnuo glavom kao znak odobrenja. "Reci."

"Ovaj, mislim da Mia nije lezba jer sam ja uvalio jezik Monici i ona ga je lijepo primila." izustio mu je to tankom linijom čekajući svaki trenutak da ga ovaj udari ili se zadere pošto mu je i sam naglasio da se ne petlja s prijateljicom dok on ne riješi sve što je nužno kako bi se ispunio njegov plan. Nije to izričito rekao kako ne bi odao svoje namjere, ali u kontekstu mjesec dana življenja s njome, to je naglasio. David se naime nasmijao, sasvim neočekivano od strane Igora koji ga je zadivljeno gledao.

"Znam ja to odavno." priznao mu je "Samo sam čekao da vidim dokle to muljanje ide, ali pohvale kolega, tako se to radi." gurnuo ga je po ramenu, ono muški, seljački kao odobrenje za pothvat. Smijali su se dok nije ušla dekanica i krenula sa svojim konvencijama.

"Meni se ovo tako ne da." naslonio je glavu u ruke i sakrio je iza glava ljudi koje su ga prikrivale. 

"Bit će bolje." Igor nije vjerovao vlastitim riječima, ali je kao veseli pravnik u pokušaju ipak sjedio za onim stolicama i nadao se da će jednog dana to znanje ući u njega i da će dočekati dan kada će držati tu diplomu u rukama, zlata vrijednu.

"Oće kurac."