nešto sitno

19

„Misliš li mi objasniti što je ono bilo za večerom?" David ju je zaustavio na ulazu u njegovu sobu. Nakon neugodnog razgovora, poslani su u Davidovu bivšu sobu u vili da 'odmore' jer nije primjereno da po ovakvom mraku jadan David vozi do stana. Naravno, nije dolazila u obzir još jedna soba za Miju jer nije Mia gošća, Mia je obitelj. Uvrnutost situacije govori dovoljno.

„Koji dio točno? Zaboravila sam od silnih nabadanja." Mislila je na Bernarda koji ju je zapitkivao do nemilosti o tome kako on smatra da ona uistinu nije lezba i kako oni imaju dovoljno dokaza da dokažu svoje tvrdnje. Pravnici, naravno. Što više očekivati.

„Znaš ti točno na šta ja mislim." Nervirao ju je sa potpitanjima. Kao da joj nisu bila dovoljna za večeras, da ju on još mora prije spavanja podsjećati na razgovor koji su upravo vodili pred stolom. Prepriječio joj je put do kupatila koje je bilo povezano sa sobom tako što joj je raširio ruku pred nosom i naslonio se na rub, cijelim tijelom radeći prepreku za naprijed.

„Ne znam, ali prosvijetli me kad si već tako uporan." Divila mu se što još uvijek ima energije nakon ta dva monstruma. Njoj je samo bilo da legne u postelju, makar bila blizu Davida i da ni sa kim ne priča do sutra ujutro. Psihički su je doveli do ruba.

„To da nisi lezba." Prekrižila je ruke ispred sebe i sama se naslonila na njegovu ruku koja ga je držala na mjestu. Pogledala ga je iznad sebe i umorno prošaptala „lezba sam, a to što oni vjeruju u suprotno nije moj problem." Nadala se da je odgovor kao odgovor dovoljan za Davidovu maštu, ali prebrzo se nadala. Kad je David pustio da mu promakne bilo što, što bi mu privuklo pažnju?

„Dokaži." Činilo se tako jednostavnim jer da doista jest lezba, takvo što bi joj se činilo prirodnim. Ljudi se dokazuju stalno, vezano uz bilo što, ali ako tvrde da jesu nešto što nisu, to je već drugi kalibar kojeg ona nije znala kako nositi na leđima.

„Kako da ti dokažem?" iz tijela nije otkrivala strah, ali osjećala ga je. Dobila je dojam od njega da nakon ponešto dana što su zajedno, ima uvid u nju na neki drukčiji način. Kao da ju zna malo bolje i kao da već sam može procijeniti kada laže, a kada govori istinu. Možda se i varala.

„Poljubi me." Zlobno joj se podsmjehnuo, kao da uživa u njenoj patnji. Stao je uvjerljivo, sav sebi bitan, a ona ga je gledala u čudu i pokušavala razaznati šali li se on s njom ili misli za ozbiljno. Kada nije mogla dokučiti, trepnula je par puta kako bi si razbistrila misli.

„Molim?" za svaki slučaj je ponovila jer u zadnje vrijeme nije bila sigurna čuje li stvari koje čuje i može li vjerovati svemu što čuje. Osjećala je drukčiju vibru među njima. Iako se ništa nije promijenilo, opet se sve nekako promijenilo. David joj nije više bio tako ružan kao što je mislila da jest. Čak je i zanemarivala koliko gadan karakter ima. Sasvim je izgubila svaku razumnu crtu u sebi.

„Čula si me. Ne volim se ponavljati." Baš je bio arogantan. On je stvarno čekao da ona njega poljubi.

„Zašto bi to napravila i kako će ti to išta dokazati?" opet joj se osmjehnuo. Čim je vidio da zastajkuje, znao je da nije sve tako kao što se čini.

„Pa ako si lezba ja ne vidim problem. Neće ti ništa značiti, a neće ti se ni sviđati. Ipak voliš žene, ako se ne varam." Dodavao je ulje na vatru, da je kipjela kao vrela voda. Smirivala si je disanje i gledala sa njegovih očiju na njegove usne. Pas mater, zgodan je. Kad još ne bi bio tako umišljen.

„Onda?" savio je lakat na ruci s kojom se pridržavao za vrata i tako ih oboje približio jedno drugome. Osjećala je kako ju noge lagano izdaju i kako će, ako ju ne pridrži, puno prije dotaknuti tlo nego što bi voljela priznati. Nervozno je stiskala ruke, ali pogled i dalje nije makla s njegovog. Izgledala je snažno i nedodirljivo, a u stvari se osjećala izgubljeno i nespremno.

„Daj David, idem spavat." Okrenula je glavu i zakoračila na lijevo kako bi ga izbjegla i prošla pored njega. Uhvatio ju je pod struk i okrenuo prema sebi. Zbunjenost ju je prošla na sekundu kada je osjetila njegove usne na svojima i neočekivano se prepustila svemu o čemu je razmišljala danima, od kada su imali onaj incident na kauču i kada ju je prvi puta dotaknuo na taj način.

Toplina njegove desne ruke na njenom struku, a lijeve na njenom obrazu, žarila joj je tijelo nepoznatim senzacijama. Isprva je samo on vodio poljubac, a ona je još uvijek bila u transu, da joj je trebao koji trenutak da se sabere, a kada se sabrala odlučno mu je stala pokazati sve ono što je tvrdio da nije. Produljila je poljubac i nagnula se naprijed uz njegovo tijelo, da je čula njegov prigušeni glas zadovoljstva.

Okrenuo joj je glavu na drugu stranu i dalje ne skidajući svoje usne sa njenih, a ona uhvatila priliku da mu uvali jezik i poigra se s njim dok još uvijek može. Uživali su jedno u drugome minutama, gubili se u uzdasima i osjećajima. Stavila je lijevu ruku njemu na struk i pipala ga ispod majice, a on ju je zabio u zid pored kupatila ne mareći jačinom koja ju je udarila kada je osjetila hladnoću na leđima. No, njoj to nije smetalo. Čak ju je još više palilo. Jedva da je imala više daha, ali uz kratke pauze i dalje se nisu odvajali jedno od drugoga. Možda u jednu ruku zato što ni jedno nije htjelo da završi, a u drugu zato što su znali da mora završiti, ali nisu znali kako se suočiti s time kada završi.

Mia se prva odvojila od njega jer je osjetila da više nema kisika i da bi se mogla ugušiti u njemu, iako joj u tom trenutku to i nije bila tako loša opcija i pogledala iznad sebe u Davidove oči. Pogled mu je bio smireniji, muževniji, a oči tamnije nego li inače. Oboje su disali glasno i jako.

„Vidiš da nisam lezba." Prošaptala je prije nego li je promislila šta je rekla. Nasmiješio joj se naslanjajući svoju glavu na njenu.

„Ovaj nisam to mislila. Mislila sam vidiš da jesam lezba." Pokušala se ispraviti, ali je znala da je već sjebala. Samo ju je gledao kao da čeka hoće li se još zapetljati u svojim lažima. „Zbunio si me."

„Moglo je to i bolje." Namignuo joj je i odmaknuo cijelo svoje tijelo unazad. Osjetila je opet hladnoću kada nije bio tako blizu nje i gledala ga kako joj okreće leđa i ostavlja ju još zbunjeniju nego li prije. Jel on to njoj upravo rekao da se ne zna ljubiti? Stajala je uvrijeđenom, kao da ju je netko ukopao na mjestu i kao da nije znala što će sama sa sobom. David je hodao do izlaznih vrata iz sobe i smijao se na glas sam sa sobom, uživajući u svakom trenutku njezine bruke.

„Moram te razočarati, ali spavam u sobi do." Otvorio je vrata i ostavio ju samu u sobi, da ju čak nije ni pogledao kada joj se obratio. Još uvijek je stajala naslonjena i gledala na vrata. Kreten, kreten, kreten. Kako sam glupa, isuse. Nije spavala ništa tu večer.

Probudila ju je sluškinja to jutro kada je banula u sobu kao da ju posjeduje i praktički joj izbacila dupe iz plahta jer ona mora očistiti tu sobi i šta nju briga što su tamo gosti kad ona mora stići odvesti svoga klinca u školu rano ujutro. Mia je gunđala cijelo vrijeme dok je u kupatilu prala zube sa četkicom koja je vjerojatno bila Davidova, ali joj se nije ni gadila s obzirom da je imala muda sinoć s njim dijeliti slinu. To što sada to opet radi, nije neka velika stvar. Obrazi su joj se zacrvenili kada se pogledala u ogledalo i shvatila da opet razmišlja o njemu.

Tresnula se par puta da dođe sebi, a luda sluškinja ju je odmjerila kao da ona ima neki problem, a ne ova koja ju je praktički izbacila.

„Gospodin Horvat je rekao da kada ste spremni, siđete na doručak. Biti će prisutna i vaša majka Amanda." Neobrazovana gospođica joj je najavila bacajući jastuke sa kreveta. Mia je samo prošla pored nje u Davidovoj pidžami koja joj je bila prevelika i sve joj je padalo, da je zavezala sa strane i dva velika čvora, ali bez puno uspjeha. Nisu ni marili na šta izgleda kada joj nisu mogli niti donijeti poštenu pidžamu u koju stane.

„To mi nije mater." Upozorila ju je i zamahnula vratima na izlasku. Šta da troši vrijeme na nju kad je ova ionako zaluđena da odnese to jadno dijete u školu ili gdje već kad ju je već morala tako rano dići. Hodala je izgubljena kada je čula smijuljenje iza sebe.

„Zanimljiv izbor odjeće iako moram priznati da meni bolje stoji." David je bio živahan, super raspoložen za tako rano ujutro, a ona namrgođena i opet crvena kao rak kada joj je prošao kroz glavu onaj poljubac od sinoć. Okrenula je glavu i stala po putu kako bi ga sačekala da joj možda pokaže kuda da ide.

„Nisam ja kriva što nemaš ništa manje u ormaru. Mogao si mi bar donijeti nešto žensko pa ne bi nosila tvoju odjeću." Pridružio joj se s desna.

„Mogla si pitat." Pravio se pametan kako se slučajno ne bi ispričao ili tobože priznao da nije bio gostoljubiv prema njoj. Sišli su niz stepenice kada je ugledala curu svojih godina kako sjedi na gostinjskoj stolici na ulazu u vilu, prekriženih nogu, sređena od glave do pete, sa svježe napravljenom kosom i savršenom šminkom. Posramila se kada je spustila pogled na svoju raščupanu kosu i odveć preveliku odjeću. David ju nije ni skužio kada se okrenula u njihovom smjeru već joj je još više razbarušio kosu i smijao se dok ga je ona lupala po glavi od živciranja.

„Idiote jedan!" gurala ga je od sebe da je potpuno zaboravila na curu koju je vidjela i da se ona njima približava kada ih je ugledala iz daljine.

„Nisi to sinoć govorila bebo." David je i dalje bio okrenut leđima kada je ta cura pročistila glasnice i najavila se iza njega. Oboje su digli pogled i okrenuli se da joj daju svoju pozornost.

„Ingrid!" veselo joj je i iznenađeno pohrlio u zagrljaj, a Mia je osjetila nelagodu u želudcu koja nije bila nimalo dobar znak. Odmjerila ju je preko Davidova ramena, a Mia je stajala u čudu da se tako lijepa cura osjećala manje vrijednom pored nje koja je izgledala kao da je izašla iz smetlišta. David ju je napokon pustio i okrenuo se prema Miji.

„Mia, ovo je moja najbolja prijateljica." Pa se ponovno okrenuo prema Ingrid koja se njemu sasvim slatko smijala, a Miji kao da joj nešto dokazuje. Već joj se nije sviđala. „Nismo se predugo vidjeli pa sam odlučila svratiti kod svog najboljeg dečka." Naglasila je zadnji dio kao da ga patronizira i svojata.

Mia se napokon udostojila pomaknuti sa mjesta i zauzeti poziciju koja joj više paše. Raširila je ruku u znak pozdrava i prihvatila Ingrid na pola puta „Mia, Davidova zaručnica. Drago mi je!" ponudila joj je osmijeh godine i gledala kako joj se osmijeh skida sa lica i zamjenjuje čuđenjem. Znala je da ju je uhvatila u koštac. David je samo stajao sa strane i promatrao ne sluteći ništa jer muški, naravno. Što reći osim da ne kuže ništa. Čak i nešto što je tako očito.

„Opa, nisam znala da si već pred brak." Nije to rekla nimalo lijepim tonom, bar ono što je Mia mogla osjetiti. David nije ništa komentirao nego ju je pozvao na doručak i svo su troje skupa krenuli prema stolu. Mia više nije bila gladna.